Rev-1450/2011-2 — Rev-1450/2011-2 — Vrhovni sud Republike Hrvatske
Sintesi della sentenza (Oggetto del contendere & Esito)
Generato dall'IABroj: Rev 1450/11-2 R E P U B L I K A H R V A T S K A R J E Š E N J E Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Damiru Kontrecu, u pravnoj stvari tužitelja E. K. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Zagreba, kojeg zastupa punomoćnik A. D., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-5817/1...
Massima giurisprudenziale / Regesto
Generato dall'IATesto integrale della sentenza — Rev-1450/2011-2
Broj: Rev 1450/11-2 R E P U B L I K A H R V A T S K A R J E Š E N J E Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Damiru Kontrecu, u pravnoj stvari tužitelja E. K. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Zagreba, kojeg zastupa punomoćnik A. D., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-5817/10-2 od 9. studenoga 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-11213/06-15 od 1. travnja 2010., dana 20. veljače 2014., r i j e š i o j e: Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena. Obrazloženje Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je isti vlasnik u 140/420 dijela nekretnina upisanih u k.o. G. S., zk. ul. 5., broj zemljišta (kat. čest. 409/1) što u naravi predstavlja oranicu kod kuće u B., broj zemljišta (kat. čest. 413), što u naravi predstavlja oranicu u B. Isto tako odbijen je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je vlasnik u 1/1 dijela nekretnina upisanih u k.o. G. S., zk. ul. 1844, kat. čest. 379/2, što u naravi predstavlja oranica V. T. u B., a što je tuženik dužan priznati, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba u dijelu u kojem je tužitelj traži da se utvrdi da je vlasnik 280/420 dijela nekretnina upisanih u k.o. G. S., zk. ul. br. 5, broj zemljišta (kat. čest. 409/1) što u naravi predstavlja oranicu kod kuće u B., broj zemljišta (kat. čest. 413), što u naravi predstavlja oranicu u B. Isto tako naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.988,12 kn. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđeni su prvostupanjska presuda i rješenje. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno izjavio reviziju, ne navodeći podnosi li reviziju iz čl. 382. st. 1. ili čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP). Tužitelj predlaže da se revizija prihvati i da se obje nižestupanjske presude preinače u skladu s revizijskim navodima, odnosno da se iste ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Na reviziju nije odgovoreno. Revizija tužitelja nije dopuštena. U konkretnom slučaju revizija nije dopuštena prema vrijednosti pobijanog dijela presude u smislu čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da je u tužbi naznačena vrijednost predmeta spora od 100.000,00 kn, dakle vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 100.000,00 kn. Isto tako nije dopuštena revizija niti prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, jer se ne radi o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio na temelju odredbe čl. 373. a i čl. 373. b ZPP. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz st. 1., stranke imaju pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu. U svakom slučaju u tzv. izvanrednoj reviziji, prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Iz sadržaja revizije vidljivo je da revident nije postupio u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, te nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena. Radi navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP. U Zagrebu 20. veljače 2014. Sudac: Damir Kontrec, v.r.