Revr-242/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 242/17-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz Z., protiv tuženika: 1. G. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. R., odvjetnik u Z., 2. H., Z., i 3. H., Z., radi utvrđenja radnog odnosa i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R - 2703/14-4 od 8. studenog 2016. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr - 2056/14-173 od 21. studenog 2014., u sjednici održanoj 21. veljače 2018.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R - 2703/14-4 od 8. studenog 2016. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da tužitelju kod tuženika pod 1. traje radni odnos i nakon 1. lipnja 1992. pa nadalje sa svim pravima iz radnog odnosa, napose s pravom na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, kao djelatnika visoke stručne spreme pravnog smjera za mjesto šefa pravne i kadrovske službe, odnosno drugog radnog mjesta koje odgovara njegovoj vrsti i visini stručne spreme diplomiranog pravnika s položenim pravosudnim ispitom, dok za to traju zakonske pretpostavke. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku pod 1. iznos od 600,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud istu preinači shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14

– dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da mu kod tuženika pod 1. traje radni odnos i nakon 1. lipnja 1992. pa nadalje sa svim pravima iz radnog odnosa.

Pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužitelja na činjeničnom utvrđenju:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika pod 1., te da je pravomoćnom presudom (Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pr – 3863/09 od 19. rujna 2006. preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gžr – 133/07 od 1. travnja 2008.) odlučeno da se poništavaju odluke disciplinske komisije i radničkog savjeta po kojemu je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika od 24. travnja 1992., utvrđeno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 24. travnja 1992. do 31. svibnja 1992, te naloženo ovom tuženiku vratiti tužitelja na rad na ranije radno mjesto šefa pravne i kadrovske službe, odnosno na drugo adekvatno mjesto u roku od 15. dana,

- da je prijedlog tužitelja (spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr – 2301/08) za prisilnu ovrhu vraćanja na rad temeljem navedene ovršne isprave pravomoćno odbačen, te

- da tužitelj nikada nije vraćen na rad kod tuženika pod 1. kako je to naloženo prethodno citiranom pravomoćnom presudom.

U prethodno navedenom utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja na iznesenom pravnom shvaćanju da tužitelj nije zahtijevao ovrhu radi vraćanja na rad, pa da je tako prekludiran i u pravima iz radnog odnosa koje u ovom predmetu zahtijeva.

Pritom je pravilno pravno shvaćanje nižestupanjskog suda da se ovrha radi vraćanja radnika na rad provodi na temelju ovršne isprave kojom je utvrđena tražbina radnika da bude vraćen na rad u skladu s odredbama čl. 237. – 240. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 154/11 i 70/12 – dalje: OZ), kojeg je primijeniti u ovoj pravnoj stvari. Ovrha radi vraćanja radnika na rad određuje se i provodi kao ovrha radi ostvarenja tražbine na radnju koju može obaviti samo ovršenik, a prijedlog za ovrhu može se podnijeti u roku trideset dana od dana kada je ovrhovoditelj stekao pravo da taj prijedlog podnese (čl. 238. OZ-a). Kako to dalje pravilno cijeni nižestupanjski sud, navedeni rok je prekluzivan pa njegovim istekom ovrhovoditelj gubi pravo tražiti prisilno vraćanje na rad.

Isto tako, protekom roka u kojem je imao pravo tražiti vraćanje na rad ovrhovoditelj gubi i za ubuduće sva prava iz navedenog radnog odnosa. Međutim, u slučaju nedopuštenosti otkaza ugovora o radu radniku se uspostavlja njegov radnopravni status koji je postojao prije otkazivanja. U načelu mu pripadaju sva prava koja bi imao u razdoblju od prestanka radnog odnosa na temelju nedopuštenog otkaza do uspostavljanja prijašnjeg radnopravnog statusa. U tom smislu, suprotno pravnom shvaćanju nižestupanjskog suda, u okolnostima kada radniku prijašnji radnopravni status nije uspostavljen, niti je u roku iz odredbe čl. 238. OZ-a zatražio ovrhu radi vraćanja na rad, radnik prava iz radnog odnosa ostvaruje do trenutka kada je izgubio pravo vraćanja na rad (do isteka roka od 30. dana predviđenog odredbom čl. 238. OZ- a) i bez obzira na činjenicu je li radnik nakon pravomoćnosti te odluke zahtijevao vraćanje na rad.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno je primijenjeno materijalno pravo tako da drugostupanjski sud u svojoj odluci nije cijenio po prvostupanjskom sudu raspravljene odlučne okolnosti za rješavanje predmetnog spora glede radnopravnog statusa tužitelja od 1. lipnja 1992. do isteka roka od 30. dana predviđenog odredbom čl. 238. OZ-a, te u tom smislu posebno (obzirom da je pravomoćno utvrđeno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 24. travnja 1992. do 31. svibnja 1992.), je li određeno razdoblje (od 1. lipnja 1992. do isteka roka od 30. dana predviđenog odredbom čl. 238. OZ-a) obuhvaćeno granicama pravomoćnosti presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gžr – 133/07 od 1. travnja 2008.

Prema navedenom ne postoje uvjeti za preinačenje pobijane presude, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U nastavku postupka drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tuženika pod 1. u skladu s uputama iz ovog ukidnog rješenja.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 21. veljače 2018.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.