Rev-977/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 977/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, mr. sc. Andrije Erakovića i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. H. iz S., P., kojeg zastupa punomoćnica Đ. B., odvjetnica iz Z., protiv tuženika N. Z., N. Z., Ž. S. S., S., kojeg zastupa punomoćnica I. O., odvjetnica iz S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-3972/05-

2 od 22. studenoga 2005., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama br. P- 1002/93 od 19. travnja 2005., u sjednici održanoj dana 23. ožujka 2007.,

p r e s u d i o j e

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj F. H. iz S., P., vlasnik nekretnina koje se sastoje od zgrade, trgovina mješovite robe i voća, zajedno s dijelom kč. br. 3/2 površine 10 čhv, upisana u zk. ul. 33. k.o. S., u S., što je tuženi dužan priznati i dozvoliti uknjižbu na ime i vlasništvo tužitelja F. H., te naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju s prijedlogom da se odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Presude sudova nižeg stupnja nemaju nedostataka uslijed kojih se ne bi mogle ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kako se navodi u reviziji. Svi navodi o bitnim povredama odredaba parničnog postupka i o pogrešnoj primjeni materijalnog prava svode sa u suštini na iznošenje činjenica koje su navedene već u tužbi, tj. da je tužitelj izvanknjižni vlasnik dijela nekretnine kč. br. 3/2, upisane u zk. ul. 33, k.o. Sesvete, a koja se sastoji od zgrade i zemljišta pod zgradom površine 10 čhv, s tim da je tužitelj zgradu izgradio na nacionaliziranom zemljištu, a tuženik se u zemljišnim knjigama upisao kao vlasnik ne samo svog dijela zemljišta na kojem su sagrađene zgrade i župna crkva, nego i na nekretninama tuženika (na zgradi i 10 čhv zemljišta na kojem je zgrada izgrađena).

U postupku je utvrđeno:

- da je rješenjem O. S. od 3. srpnja 1968. odobrena tužitelju te M. L., J. M. i M. D. izgradnja privremeno na pet godina servisne radionice u S. (sjeverozapadni dio T. M. B.) na nacionaliziranom zemljištu kč. br. 1282. k.o. S., uz uvjet da nakon isteka roka od pet godina objekt uklone o svom trošku bez prava na odštetu,

- da su tužitelj i P. R. iz S., dana 31. siječnja 1995. sklopili ugovor o zakupu na godinu dana, u kojem je navedeno da je P. R. (tada župnik Ž. S. s.) korisnik zemljišta kč. br. 1282/1, k.o. S., a na kojem se nalazi kiosk za prodaju voća površine 33 m2 u vlasništvu tužitelja, pa P. R. daje u zakup tužitelju zemljište na kojem se nalazi njegov kiosk,

- da je zemljišna čestica, dio koje je predmet spora, imala oznaku 1282/1, a kasnije je spojena u k. č. br. 1279/1 i upisana u posjedovni list br. 4100, a indentična je novoformiranoj k. č. br. 3/2, upisana u zk. ul. 33, k. o. S., a vlasnik je R. ž. S. S. S.,

- da je tužitelj, prema njegovom iskazu kao stranke, izgradio objekt na čvrstim temeljima od betona, a gornji dio je sagrađen dijelom od drvenih planki, a dijelom od cigli. U općini su mu rekli da ima dozvolu za pet godina, ali je objekt (u koji je ugradio sve priključke – za vodu, struju, kanalizaciju) ostao do danas.

Pravilno su postupili sudovi nižeg stupnja kada su odbili tužbeni zahtjev. Zaključak sudova nižeg stupnja da je tužitelj vlasnik izgrađenog montažnog objekta, ali da temeljem te činjenice te pozivanjem na odredbe čl. 9. , čl. 366. i čl. 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96. – dalje: ZV) nije stekao i pravo vlasništva na zemljištu na kojem je objekt izgrađen, prihvaća i ovaj sud. Prema odredbi čl. 9. st. 1. ZV pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje. U smislu odredbe čl. 9. st. 3. ZV dio je nekretnine ono što je na površini, iznad ili ispod izgrađeno a namijenjeno je da tamo trajno ostane, a nisu dijelovi zemljišta one zgrade i drugo što je s njom spojeno radi neke prolazne namjene. Prema rješenju tadašnje Skupštine općine S., Sekretarijata općinske uprave od 3. srpnja 1968. tužitelju i još trima osobama je odobrena izgradnja privremene montažne radionice na rok od pet godina na nacionaliziranom zemljištu uz obvezu da po isteku roka taj objekt uklone. Tužitelj nije na društvenom (nacionaliziranom) zemljištu mogao steći neko drugo pravo osim da na njemu izgradi montažni objekt i da ga koristi kroz razdoblje od pet godina. Nije dobio odobrenje da izgradi zgradu koja bi na zemljištu ostala trajno uz pravo korištenja zemljišta na kojem je zgrada izgrađena. Prema odredbi čl. 366. st. 1. ZV od dana stupanja na snagu toga Zakona u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo pravne jedinstvenosti određeno člankom 9. ZV. Objekti koji su izgrađeni radi neke prolazne namjene (u ovom slučaju privremena montažna radionica), a ne s namjenom da na zemljištu trajno ostanu, nisu dio zemljišta na kojem su izgrađeni pa se na njih ne primjenjuju odredbe o uspostavi pravnoga jedinstva nekretnine. Uspostava jedinstva zemljišta i zgrade prema odredbama čl. 367. i 368. ZV na način da vlasnik zgrade postane i vlasnik zemljišta u ovom slučaju nije moguća zbog toga što je tužitelj vlasnik privremenog montažnog objekta, a ne vlasnik zgrade u smislu tih zakonskih odredbi.

Tužitelj nije stekao pravo vlasništva na zemljištu zbog toga što izgrađeni privremeni objekt po isteku roka od pet godina nije uklonio niti je time taj objekt postao zgrada koja je sa zemljištem trajno povezana, odnosno time nije izmijenjena njegova namjena (od prolazne u namjenu da trajno ostane na zemljištu).

Tužbeni zahtjev nije osnovan jer tužitelj zbog navedenih razloga nije stekao pravo vlasništva na zemljištu na kojem je izgradio privremeni montažni objekt, pa nisu relevantni tužiteljevi navodi da je na k. č. br. 1279/1 upisana crkva, kuća broj 10, pet zgrada, među kojima je i njegova trgovina mješovitom robom i voćem te da je tuženik u zemljišnim knjigama upisao pravo vlasništva na svim tim objektima. Izgrađeni objekt nije dio zemljišta u smislu odredbi čl. 9. ZV i samim tim nije nekretnina, a tužitelj kao vlasnik objekta (pokretne stvari) može prema tuženiku istaći eventualno obveznopravni zahtjev (da mu preda montažni objekt, odnosno da trpi njegovo odnošenje i slično), ali to nije predmet spora u ovoj parnici.

Zbog tih razloga je temeljem čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 23. ožujka 2007.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.