Rev-807/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-807/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz N. G., koju zastupa punomoćnik I. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju izjavljenu od tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 6. lipnja 1995. godine, br. Gž-8091/94., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. svibnja 1994. godine, br. Pn-5260/93., u sjednici održanoj dana 12. svibnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tužiteljice se djelomično prihvaća, te se djelomično preinačuje presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 6. lipnja 1995. godine, br. Gž-8091/94. u toč. II izreke i sudi:

"Nalaže se tuženici C. d.d. Z., da isplati tužiteljici M.S. iz N.G., B.B. …, pored već dosuđene naknade štete i daljnji iznos od 15.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos počevši od 10. svibnja 1994. godine, do isplate, kao i da istoj nadoknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 6.200,00 kn, sve to u roku od 15 dana."

II. U preostalom dijelu revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana."

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 10. svibnja 1994. godine, br. Pn-5260/93. suđeno je:

"I. Tuženica C. d.d. Z., S. …., dužna je tužiteljici M.S. iz N.G., B.B. …, isplatiti iznos u visini od 127.500.000 HRD sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 10. svibnja 1994. godine, pa do isplate, i to po stopi koju određuje članak 277. stavak 1. ZOO, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 6.801.800 HRD, a sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u visini od 50.000.000 HRD."

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 6. lipnja 1995. godine, br. Gž- 8091/94. suđeno je:

"I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i žalba tužene kao djelomično osnovana i pobijanom dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva (toč. II) kao i u dijelu kojim je prihvaćen

tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete preko 50.700,00 kn do 77.000,00 kn tj. za 26.300,00 kn - potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-5260/93. od 10. svibnja 1994. godine.

II. Preinačuje se ista presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete preko 77.000,00 kn do 123.000,00 kn tj. za 46.000,00 kn u pogledu odluke o kamatama na pobijani iznos glavnice i u pogledu odluke o parničnom trošku i sudi:

Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u daljnjem iznosu od 46.000,00 kn. Tuženi je dužan tužiteljici na žalbom pobijani iznos glavnice platiti zateznu kamatu od 10. svibnja 1994. godine, do isplate, po stopi temeljem odredbe čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate i parnični trošak u ukupnom iznosu 4.844,38 kn, sve u roku od 15 dana."

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 46.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da sud reviziju prihvati i pobijanu presudu preinači tako da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti te da tužiteljici dosudi trošak žalbe i revizije, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužiteljice sud prvog stupnja dostavio je, pozivom na odredbu čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP), na odgovor tuženici i na izjašnjenje nadležnom Državnom odvjetniku.

Tuženica nije odgovorila na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, pozivom na odredbu čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

Revidentica neosnovano tvrdi da je pred sudom drugog stupnja počinnjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer drugostupanjska presuda ne sadrži nedostatke koji bi, kad bi postojali, onemogućili ovaj sud u ispitivanju njene pravilnosti i zakonitosti.

Međutim, revidentica djelomično osnovano tvrdi da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se zato ostvario revizijski razlog propisan u čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da je tužiteljica u štetnom događaju - prometnoj nesreći dana 21. kolovoza 1993. godine, u mjestu B. B. pretrpjela prometnu nesreću koju je prouzrokovala osiguranica tužene te tom prilikom zadobila tjelesne ozljede i to: kompresivni prijelom IV slabinskog kralješka, prijelom VIII i IX desnog rebra, prijelom vanjskog maleola desnog skočnog zgloba, potres mozga, ranu razderotinu desne strane čela, te traumatski šok,

- da je tužiteljica zbog zadobijenih tjelesnih povreda trpjela fizičke boli jakog intenziteta 10 do 15 dana, boli srednje jačine 15 do 20 dana, te boli slabog intenziteta 3 do 4 mjeseca,

- da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, te sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 4 do 5 dana, srednjeg intenziteta 10 do 12 dana, te kasni strah kroz daljnja 3 mjeseca,

- da je tužiteljica rođena 1925. godine i da je povrijeđena u dobi od 68 godina života, te da je kod nje ostalo kao posljedica povrijeđivanja trajno smanjenje životnih i radnih sposobnosti u opsegu koji iznosi 50%, a očituje se prema mišljenju vještaka u vidu jake bolnosti, ukočenosti slabinske kralježnice, bolnosti i otoka, te ograničenosti pokreta desnog gležnja u srednjem stupnju, blažoj bolnosti desne strane prsnog koša, te posttraumatske encefalopatije odnosno postkomocionog sindroma (glavobolje, vrtoglavice, brže psihičko zamaranje, otežana koncentracija i prisječanje).

Na tako utvrđeno činjenično stanje sud drugog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kad je ocijenio da pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih boli predstavlja iznos od 13.000,00 kn i za strah od 4.000,00 kn. Ovo iz razloga što tako utvrđena visina naknade nematerijalne štete, s osnova fizičkih boli i straha po sudu drugog stupnja, a uzimajući u obzir vrstu i težinu pretrpljenih tjelesnih povreda, duljinu trajanja i intenzitet fizičkih boli, trajanje straha koji je tužiteljica trpjela zbog zadobijenih tjelesnih povreda i njegovu jačinu i po ocjeni ovoga suda predstavljaju pravičnu novčanu naknadu utvrđenu uz uzimanje u obzir svih kriterija i mjerila propisanih čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96. - dalje ZOO).

Zbog navedenih razloga neosnovane su tvrdnje revidentice da su te naknade nematerijalne štete utvrđene u iznosima koji da su niži od iznosa koji bi predstavljao pravičnu novčanu naknadu.

Zbog navedenih je razloga primjenom čl. 393. ZPP revizija tužiteljice u navedenom dijelu odbijena kao neosnovana.

Međutim, na tako utvrđeno činjenično stanje sud drugog stupnja je pogrešno primijenili materijalno pravo kad je ocijenio da pravičnu novčanu naknadu štete s osnova duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti predstavlja iznos od 60.000,00 kn.

Ovo iz razloga što uzimajući u obzir brojnost i težinu zadobijenih tjelesnih povreda koje je tužiteljica pretrpjela, te opseg smanjenja životne aktivnosti i pojavne oblike kroz koje se smanjenje životnih aktivnosti svakodnevno očituje kao i tužiteljičine godine života u vrijeme povrijeđivanja, ovaj sud cijeni da pravičnu novčanu naknadu utvrđenu temeljem čl. 200. st. 1. ZOO, predstavlja iznos od 75.000,00 kn. Kako je tužiteljici pravomoćno dosuđena naknada štete s osnova duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti u visini od 60.000,00 kn, to je revizija tužiteljice primjenom čl. 395. st. 1. ZPP djelomično prihvaćena i drugostupanjska presuda djelomično preinačena, te prihvaćen daljnji dio tužiteljičinog zahtjeva za naknadu štete s tog osnova u iznosu od 15.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos primjenom čl. 277. st. 1. ZOO.

Kako je prihvaćenjem dijela tužbenog zahtjeva povećan razmjer uspjeha tužiteljice u postupku to je i odluka o trošku preinačena primjenom čl. 166. st. 2. ZPP, tako da je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 6.200,00 kn.

Zbog navedenih je razloga odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. svibnja 1999.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.