Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Revt-99/2009-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to specify legal issue under ZPP Art. 382.

Numero d'incarto Revt-99/2009-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the applicant's appeal as inadmissible because it failed to meet statutory requirements for extraordinary review. The applicant challenged a second-instance decision confirming a seizure order, arguing for uniform application of the law, but did not identify a specific legal question. The court ruled that the appeal was rejected because the applicant merely cited laws and contested factual findings without defining the precise legal issue required by Article 382 of the Civil Procedure Act.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Article 382, paragraph 2 of the Civil Procedure Act; Article 382, paragraph 3 of the Civil Procedure Act: An extraordinary appeal is inadmissible if the appellant fails to specify the precise legal question and explain why it is necessary for the uniform application of the law and equal treatment of citizens.

Parole chiave

Generato dall'IA
extraordinary appeal inadmissible appeal uniform application of law civil procedure act seizure order legal question specification second instance decision

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Article 382, paragraph 2 of the Civil Procedure Act
Article 382, paragraph 3 of the Civil Procedure Act
Article 392 of the Civil Procedure Act
Article 19, paragraph 1 of the Enforcement Act

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Broj: Revt 99/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Jasni Guštek, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja M. d.o.o., S. B., …, kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u S. B., protiv ovršenika P. I., vlasnika zidarskog obrta I., …, kojeg zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u S. B., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-975/09 od 20. ožujka 2009. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovrv-210/08 od 31. prosinca 2008., 27. studenoga 2009.

r i j e š i o j e:

Revizija ovršenika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je kao nepravodoban prigovor ovršenika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-239/08 od 21. studenoga 2008. koje je donio javni bilježnik M. L. iz S. B..

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je ovršenikova žalba kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Protiv drugostupanjskog rješenja ovršenik je podnio reviziju iz sadržaje koje proizlazi da je ista podnijeta u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 – dalje: ZPP), u vezi čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje: OZ), a radi osiguranja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Ovršenik podnosi reviziju zbog svih revizijskih razloga. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i ukine pobijano rješenje ili isto preinači i uvaži žalbu ovršenika.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Iz sadržaja revizije vidljivo je da ovršenik nije određeno naveo materijanopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg se može izjaviti revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, već ovršenik navodi samo propise za koje smatra da bi trebalo primijeniti u ovom predmetu i osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u vezi dostave rješenja o ovrsi ovršeniku. U reviziji navodi da je u konkretnom slučaju žalba ovršenika odbijena iz razloga što drugostupanjski sud smatra da je dostava ovršnog rješenja ovršeniku uredno iskazana pa je prigovor ovršenika podnesen po proteku roka, a da je drugostupanjski sud u „sličnom predmetu sa skoro istim činjeničnim stanjem usvojio žalbu ovršenika“.

Prema tome, ovršenik u reviziji, osim što navodi da podnosi izvanrednu reviziju i to zbog osiguranja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, ne samo da nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je podnio reviziju, već nije niti izložio razloge zbog kojih smatra da bi takvo pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a što je bio dužan prema izričitoj zakonskoj odredbi iz st. 3. čl. 382. ZPP.

Sadržaj takve revizije ne ispunjava minimum uvjeta propisanih čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije.

S obzirom na izneseno, revizija ovršenika protiv drugostupanjskog rješenja nije dopuštena pa ju je na temelju odredbe čl. 392. ZPP u vezi čl. 19. st. 1. OZ valjalo odbaciti.

U Zagrebu, 27. studenoga 2009.

Sutkinja:

Jasna Guštek, v.r.