Criminal appeal allowed; Supreme Court reduced sentence from 17 months to 14 months due to mitigating circumstances.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia partially allowed the defendant's appeal against a first-instance conviction for drug trafficking. The defendant argued that the first-instance court failed to sufficiently weigh mitigating factors such as his age, family situation, and prior lack of convictions when setting the combined sentence. The court agreed, noting that while the statutory minimums for individual crimes remained unchanged, the new law increased the maximum penalty, making the original combined sentence disproportionately harsh compared to the individual sentences. Consequently, the court reduced the total sentence from 17 months to 14 months to better align with the principle of proportionality and the specific purposes of criminal punishment.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 173. st. 2. KZ; čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ; čl. 60. st. 1. i 2. c. KZ; čl. 63. KZ; čl. 387. ZKP: When a new law increases the maximum penalty for a crime, a higher combined sentence imposed under the old law may be reduced on appeal if the first-instance court failed to adequately consider statutory mitigating circumstances, ensuring the final penalty aligns with the principles of proportionality and the specific purposes of criminal punishment.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-106/01-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović, Zlate Lipnjak-Bosanac, Milana Gudelja i mr. Branka Zmajevića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice – tajnice u odjelu Sanje Katušić Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. R. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 09. i 10. studenog 2000. godine, br. K-38/00, u sjednici održanoj dana 12. travnja 2001. godine, u nazočnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,
p r e s u d i o je:
I Povodom žalbe opt. J.R., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče se da je opt. J.R. djelatnošću za koje je tom presudom proglašen krivim u toč. 1. i 2. izreke, počinio kaznena djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj:129/00).
II Uslijed odluke pod I) i prihvaćanjem žalbe opt. J.R., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se prihvaćaju prvostupanjskom presudom utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po jedne godine za svako djelo, pa se opt. J.R. temeljem čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ i čl. 60. st. 1. i 2. c. KZ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, u koju kaznu mu se, po čl. 63. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 01. veljače 2000. godine do 15. veljače 2000. godine i od 06. srpnja 2000. godine, pa nadalje.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. J.R. zbog dva kaznena djela iz čl. 173. st. 2. KZ, te mu temeljem tog zakonskog propisa za svako djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine, pa ga je za ta djela, uz primjenu propisa za djela u stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci, u koju kaznu mu je po čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 01. veljače 2000. godine do 15. veljače 2000. godine i od 06. srpnja 2000. godine, pa nadalje. Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeto 97,09 gr opojne droge marihuana, a na osnovu čl. 82. KZ oduzeta mu je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 500,00 kuna.
Temeljem čl. 122. st. 1. u svezi čl. 119. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP optuženik je dužan na račun troškova kaznenog postupka platiti paušal u iznosu od 1.000,00 kn, te naknaditi troškove sudsko psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 1.800,00 kuna, s tim da će o troškovima obrane po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 120. st. 2. ZKP biti odlučeno posebnim rješenjem.
Protiv te presude podnio je žalbu opt. J.R. po braniteljici R.L., odvjetnici iz S., zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika osudi na kaznu zatvora u kraćem vremenskom trajanju.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske je u pisanom podnesku od 09. ožujka 2001. godine broj: KŽ-DO-369/01 predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Žalba je osnovana.
Prije svega, povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, zbog u međuvremenu nastupjele izmjene Kaznenog zakona, ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio je pobijanu presudu u pravnoj oznaci kaznenih djela pod toč. 1. i 2. izreke, na način da je djelatnost optuženika označio kao kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona.
Naime, čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, koji je stupio na snagu 30. prosinca 2000. godine (“Narodne novine” broj: 129/00 od 22. prosinca 2000. godine) za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ kao maksimalna kazna je propisana kazna zatvora od 12 godina, te se za to djelo više ne može izreći kazna dugotrajnog zatvora, pa je u tom smislu novi zakon blaži za počinitelja. Minimalna kazna od jedne godine nije mijenjana.
U pravu je žalitelj kada navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio utvrđene olakotne okolnosti (njegove nepovoljne obiteljske prilike, koje su zasigurno utjecale na razvoj ličnosti i sazrijevanje, te ponašanje, mladenačku dob, kao i dosadašnju neosuđivanost) prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora, dok je te okolnosti pravilno vrednovao prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora za svako djelo (a koje su utvrđene u zakonom propisanom minimumu – kazni zatvora u trajanju od po godine dana za svako djelo). Imajući u vidu sve nabrojene olakotne okolnosti na strani optuženika, te izostanak otegotnih okolnosti, a cijeneći i težinu i društvenu opasnost počinjenih djela, ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske drži da se jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca u cijelosti ostvaruje opća svrha izricanja kaznenih sankcija iz čl. 6. KZ, a zbog izraženih nabrojenih olakotnih okolnosti i posebna svrha kažnjavanja iz čl. 50. KZ.
Slijedom svega iznesenog, a kako nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je presuditi kao u izreci ove presude, na temelju čl. 387. ZKP.
U Zagrebu, 12. travnja 2001. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanja Katušić-Jergović, v.r.
Katica Jelić, v.r.