Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Gzp-384/2006-5 Generato dall'IA

Supreme Court allows claim for reasonable time trial protection due to 9-year procedural delay.

Numero d'incarto Gzp-384/2006-5
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Accolto (Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia ruled that the lower court violated the constitutional right to a trial within a reasonable time due to a nine-year procedural delay. The plaintiff argued that the prolonged proceedings in her tenancy termination case infringed upon her rights, while the state contended the delay was partly due to the plaintiff's failure to submit a proper power of attorney. The court found the delay unjustified, noting a period of inactivity by the first-instance court from 2002 to 2006, and ordered the lower court to decide within six months while awarding the plaintiff compensation.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima; Čl. 29. st. 1. Ustava: A party may directly petition a higher court for protection of the right to a trial within a reasonable time when the competent court fails to decide within a reasonable period, and such a violation entitles the party to appropriate compensation.

Parole chiave

Generato dall'IA
reasonable time trial procedural delay tenancy termination constitutional protection judicial inactivity compensation award Supreme Court ruling

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima
Čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske
utvrdio slijedeće odlučne činjenice važne za odlučivanje o zahtjevu za zaštitu prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01
Čl. 28 st. 1. i 2. ZS
Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99- ispravak i 14/02).

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Broj: Gzp 384/06-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagateljice J. R. iz R. S., koju zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 22. studenog 2006., dana 6. ožujka 2007.,

r i j e š i o j e :

I. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. Ps-937/06 u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagateljici J. R. iz R. S., određuje se primjerena naknada u iznosu od 13.000,00 kn (trinaest tisuća kuna).

III. Republika Hrvatska dužna je isplatiti naknadu iz t. II. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 22. studenog 2006. podnijela Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je zbog nedonošenja sudske odluke i dugim trajanjem postupka povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u parničnom predmetu koji se vodi kod Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž- 5083/06.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 150/05 i 16/07- dalje u tekstu: ZS), stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ps- 937/06 (raniji brojevi: Ps-1539/92, Ps-2353/92 i Ps-133/03) i očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 1. veljače 2007. utvrdio slijedeće odlučne činjenice važne za odlučivanje o zahtjevu za zaštitu prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01

- dalje: Ustav):

- da je tužitelj Grad Zagreb 14. kolovoza 1992. podnio tužbu protiv J. R. (ovdje predlagateljice) radi otkaza stanarskog prava tuženika na stanu u Z.,

- da na ročištu 1. listopada 1992. nije bila uredno iskazana dostava za tuženika te je sud rješenjem pozvao tužitelja da pokrene postupak radi postavljanja tuženiku staratelja,

- da je sud 3. studenog 1992. donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom,

- da je tužitelj 23. studenog 1992. podno prijedlog za povrat u prijašnje stanje te je sud na ročištu 18. siječnja 1993. donio rješenje kojim se dozvoljava povrat u prijašnje stanje. Ročište je odgođeno za 23. veljače 1993. na kojem je proveden dokaz saslušanjem svjedoka H. M.,

- da je na ročištu 23. ožujka 1993. proveden dokaz saslušanjem svjedoka R. J.. Glavna rasprava je zaključena te je sud donio presudu protiv koje je tužena putem M. S., odvjetnice iz B. 15. travnja 1993. izjavila žalbu. Žalbu je 20. travnja 1993. izjavio i staratelj tužene S. S., odvjetnik iz Z.,

- da je 24. lipnja 1993. spis dostavljen Okružnom sudu u Zagrebu,

- da je dopisom od 14. prosinca 1993. spis vraćen s Okružnog suda u Zagrebu iz

ć za zastupanje tužene u

razloga jer uz žalbu od 15. travnja 1993. nije dostavljena punomo

ovoj pravnoj stvari,

- da je sud 22. ožujka 1995. pozvao odvjetnicu S. M. da dostavi urednu punomoć za zastupanje tužene,

- da je tužitelj podneskom od 21. travnja 1998. predložio da sud postupi sukladno odredbi čl. 98.st.4. ZPP-a,

- da je rješenjem suda od 30. travnja 1999. pozvana odvjetnica M. S. dostaviti punomoć za zastupanje tužene,

- da je dopisom od 4. srpnja 2000. sud od Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave zatražio izvješće da li je odvjetnica M. S. iz B. zaprimila rješenje od 30. travnja 1999.,

- da je 17. listopada 2000. u spis je dostavljena punomoć odvjetnice M. S.,

- da je spis 20. listopada 2000. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu,

- da je dopisom od 14. svibnja 2002. vraćen spis Općinskom sudu u Zagrebu budući da je dostavljena punomoć u suprotnosti s odredbom čl. 46.st.1. Zakona o odvjetništvu,

- da je 8. kolovoza 2002. tužena podnijela prijedlog za ponavljanje postupka,

- da je podneskom od 2. srpnja 2003. tužena odobrila žalbu podnesenu po odvjetnici S. iz B.,

- da je tužena podnescima od 13. siječnja 2004., 6. srpnja 2004., 21. prosinca 2004., 7. srpnja 2005. predložila zakazivanje rasprave,

- da je sud rješenjem od 20. srpnja 2006. odbacio prijedlog za ponavljanje postupka,

- da je spis 9. listopada 2006. dostavljen Županijskom sudu radi donošenja odluke povodom žalbe tužene od 15. travnja 1993. i od 20. travnja 1993.,

- da je Županijski sud rješenjem od 31. listopada 2006. ukinuo presudu ovog suda poslovni broj Ps-2353/92 od 23. ožujka 1993. i predmet vratio sudu istog na ponovno suđenje,

- da je 1. prosinca 2006. rješenje Županijskog suda upućeno strankama, a predlagateljica je to rješenje primila 2. siječnja 2007.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu da li predlagateljica osnovano zahtjeva zaštitu prava na suđenje u razumnom roku predstavlja u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu.

Premda je tužba protiv tužene (ovdje predlagateljice) podnesena Općinskom sudu u Zagrebu 14. kolovoza 1992., početak pravno relevantnog razdoblja računa se od 6. studenog 1997., a nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99- ispravak i 14/02). To znači da pravno relevantno razdoblje u ovom slučaju traje od 6. studenog 1997. do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu 6. ožujka 2007., što ukupno iznosi devet (9) godina i četiri (4) mjeseca. Naime, postupak u ovom predmetu još nije dovršen jer će Općinski sud u Zagrebu nastaviti postupak sukladno ukidnom rješenju Županijskog suda u Zagrebu.

S obzirom na navedena utvrđenja, ovaj sud smatra da je zbog duljine trajanja postupka pred Općinskim i Županijskim sudom u Zagrebu došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava. Naime, prvostupanjski sud je u razmatranom razdoblju bio nedovoljno djelotvoran te u razdoblju od 14. svibnja 2002., kad je Županijski sud u Zagrebu spis remisorno vratio Općinskom sudu u Zagrebu do 20. srpnja 2006. godine nije poduzeo niti jednu jedinu radnju u postupku.

Imajući, stoga, u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje suda te okolnost da se u konkretnoj situaciji radi o tužbi radi otkaza stanarskog prava tuženici (ovdje predlagateljici) te da još uvijek nije donesena meritorna odluka, ovaj sud utvrđuje da je osnovan zahtjev predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Prema ocjeni ovog suda u konkretnoj se situaciji ne radi o složenom predmetu, međutim, postupak se odužio i uslijed doprinosa predlagateljice, koja je propuštanjem dostavljanja uredne punomoći za zastupanje uzrokovala dulji zastoj u postupanju (od 22. ožujka 1995., kad je sud pozvao odvjetnicu tužene da dostavi punomoć do 2. srpnja 2003. kad je tužena dostavila odobrenje). Unatoč tome, doprinos predlagateljice ipak nije isključivi razlog duljine trajanja postupka od devet (9) godina i četiri (4) mjeseca u pravno relevantnom razdoblju, a više od četrnaest (14) godina ukupno.

Visinu naknade Vrhovni sud je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, posebno uzimajući u obzir ukupne gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je, temeljem odredbe čl. 28 st. 1. i 2. ZS, valjalo prihvatiti zahtjev predlagateljice i dosuditi joj primjerenu naknadu kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 6. ožujka 2007.

Sutkinja:

Katarina Buljan, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.