Rev-75/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 75/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića i Viktorije Lovrić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K.-K. iz O., koju zastupa punomoćnik I. L., odvjetnik u O., protiv tuženice V. K. iz O., koju zastupa punomoćnik P. J., odvjetnik iz Odvjetničkog društva V. J. u O., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-715/09 od 26. kolovoza 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomice preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-279/08 od 5. studenoga 2008., u sjednici održanoj 16. veljače 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom raskinut je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 23. siječnja 2006. između tužiteljice J. K.-K. i tuženice V. K. (toč. I. izreke), te je tuženici naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.760,00 kn (toč. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je raskinut predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju (toč. I. izreke), a u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (toč. II. izreke) žalba je djelomice prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena na način da je tuženici naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.320,00 kn. Protiv te drugostupanjske presude, u dijelu kojim je odbijena njezina žalba u odnosu na glavni zahtjev, tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92., 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP). Predlaže da se obje nižestupanjske presude u tom dijelu preinače i odbije tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju u smislu odredbe čl. 583. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/06 - dalje: ZOO). Prema toj zakonskoj odredbi, ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor.

Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev temeljeći svoju odluku na stajalištu da se u smislu citirane zakonske odredbe ugovor o doživotnom uzdržavanju može raskinuti iako nije ugovorena zajednica života, ukoliko se obveza uzdržavanja sastoji u svakodnevnim osobnim kontaktima stranaka bez kojih se ugovor, s obzirom na svoj ostali sadržaj (tuženica se obvezala tužiteljici u slučaju njezine nemoći nabavljati prehrambene proizvode i ogrijev, njegovati ju, spremati obroke, voditi računa o urednosti stana i osobnoj higijeni tužiteljice i dr.) ne bi mogao izvršavati - a što je, prema utvrđenju sudova, konkretno slučaj.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem (tzv. izvanredna revizija).

Pravno pitanje zbog kojeg je podnesena predmetna revizija je:

- je li moguć raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog poremećenih odnosa i nepodnošljivosti zajedničkog života u situaciji kad ugovorne strane nisu ugovorile zajednicu života?

Revidentica navodi da se pobijana drugostupanjska presuda u odnosu na to pravno pitanje temelji na shvaćanju koje nije podudarno s shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odlukama broj Rev-476/06 i Rev 1029/08, koje su donesene u primjeni odredbe čl. 125. odnosno čl. 119. Zakona o nasljeđivanju (sada tu materiju identično uređuje čl. 583. ZOO).

Takva argumentacija iz revizije nije prihvatljiva niti navedeni razlozi daju uporište za njenu dopuštenost.

Naime, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda izraženo u pobijanoj presudi odnosi se na konkretni činjenični supstrat ovoga predmeta, a koji nije istovjetan činjeničnom supstratu predmeta na koje upire revizija, zbog čega se ne može ni govoriti o pogrešnom pravnom shvaćanju, koje bi bilo suprotno shvaćanju revizijskog suda izraženom u spomenutim predmetima. U ovom predmetu je tražen raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju iz razloga poremećenosti odnosa ugovornih stranaka zbog kojih je zajednički život ugovornih stranaka postao nepodnošljiv, dok je u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-476/06 raskid ugovora zatražen zbog neizvršavanja ugovornih obveza i tužbeni zahtjev je odbijen jer taj zakonski razlog nije ostvaren, čak štoviše, u potonjoj odluci je uzgred izraženo shvaćanje da je u određenim situacijama moguć raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog poremećaja odnosa među strankama koji zajednički život čine nepodnošljivim i u slučaju kada nije ugovorena zajednica života niti faktično ugovaratelji žive zajedno, pa je stoga razumljivo da se odluke u ovim predmetima ne mogu uspoređivati. To se odnosi i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-1029/08 u kojem je, doduše, istovjetan tužbeni zahtjev kao i u ovom predmetu (raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog poremećenih odnosa i nepodnošljivosti zajedničkog života ugovornih strana) odbijen, ali na temelju potpuno drugačijeg činjeničnog stanja. Naime, tamo je tužbeni zahtjev odbijen jer je utvrđeno da se još između stranaka nije ostvarila zajednica života, dok je u ovom predmetu utvrđeno postojanje faktične zajednice života (ispunjenjem preuzetih svakodnevnih obveza).

U takvoj situaciji, dakle, ne može se govoriti o nepodudarnosti nižestupanjskih presuda sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda. Stoga se postavljeno pravno pitanje niti ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Pored toga, valja dodati da je stajalište pobijane odluke u odnosu na postavljeno pitanje u reviziji potpuno podudarno sa izraženim pravnim shvaćanjem u nizu revizijskih odluka (npr. Rev-2448/89, Gž-1933/75).

Prema tome, predmetna revizija nije dopuštena, pa je na temelju čl. 392. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 16. veljače 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.