Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Us-10349/2000-4 Generato dall'IA

Court dismisses compensation claim for nationalized property because the applicant was not the original owner or first-order heir.

Numero d'incarto Us-10349/2000-4
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Administrative Court dismissed the plaintiff's lawsuit seeking compensation for a house nationalized during the Yugoslav communist era. The plaintiff argued she was entitled to compensation as a legal heir because the nationalization decision was issued after her deceased uncle's death. The court ruled that the nationalization act was declaratory and took effect on the date the law came into force, when the uncle was still alive. Consequently, the uncle was the sole prior owner, and the plaintiff, being a testamentary heir rather than a first-order statutory heir, lacked standing to claim compensation.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine; Zakon o nasljeđivanju; The right to compensation for nationalized property belongs only to the prior owner or their first-order statutory heirs, and a declaratory nationalization decision takes effect on the law's effective date, not its issuance date.

Parole chiave

Generato dall'IA
compensation for nationalized property first-order statutory heirs declaratory nationalization decision testamentary heir standing effectiveness of nationalization law

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine
Zakon o nasljeđivanju
Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta
Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta stupio je na snagu 26.
Zakon o upravnim sporovima

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Broj: Us-10349/2000-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E !

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljubice Kemfelja Zentner kao predsjednice vijeća, Marine Kosović-Marković i Bože Gagre kao članova vijeća, te sudske savjetnice Ivane Horvat kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. M. iz Z., zastupanu po M. O. i D. O., odvjetnicima iz Z., protiv rješenja tuženog Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, Uprave za građansko pravo, klasa: UP/II-942-01/99-

01/0684, Urbroj: 514-02-03/03-1-00-2 od 12. rujna 2000.g., radi naknade za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, u nejavnoj sjednici vijeća, održanoj dana 13. studenoga 2003.,

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, odjel za upravno pravne poslove, Središnji odsjek, klasa: UP-I-942-01/97-01/1126, urbroj: 251-18-31-03-99-8 od 2. ožujka 1999., kojim je zahtjev tužiteljice za povrat odnosno naknadu nacionalizirane stambene zgrade u Z., …izgrađene na z.k.č. br: 282/1, upisane u zk. ul. 8759 k.o. Grad Z., odbijen kao neosnovan. Tužiteljica u tužbi navodi da osporeno rješenje nije na zakonu osnovano iz razloga što činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, te je iz njega izveden pogrešan zaključak. Tužiteljica dalje, u bitnome navodi, da je rješenje o nacionalizaciji, koje je donio Narodni odbor općine D. grad broj: 02/KN-913/1959 od 02. prosinca 1959, doneseno nakon smrti J. D.

V., dakle, nakon 8. listopada 1959.g. Također navodi da je u postupku nacionalizacije, koji je prethodio donošenju rješenja o nacionalizaciji, tužiteljica kao nasljednica iz pokojnog V. D., sudjelovala kao stranka.

Također ističe da ako se uzme o obzir da je odredbom članka 9. stavka 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, određena primjena Zakona o nasljeđivanju, onda se tužiteljici upravo prema tom propisu mora priznati njeno već ostvareno nasljedno pravo prije donošenja rješenja o nacionalizaciji.

Stoga predlaže da Sud osporeno rješenje poništi.

Tuženo tijelo dostavilo je spise predmeta i u odgovoru na tužbu navelo da ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbu odbije.

Tužba nije osnovana.

Odredbom članka 9. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 – dalje: Zakon o naknadi) propisano je da se prava iz ovog Zakona priznaju fizičkoj osobi – prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvoga nasljednog reda.

Stavkom 2. istog Zakona propisano je da se u pogledu prava nasljeđivanja primjenjuju odredbe Zakona o nasljeđivanju, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

Spisu je priloženo rješenje Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine D. grad Z., broj: 02/KN-913/1959 od 2. prosinca 1959.

U dispozitivu navedenog rješenja određeno je da se utvrđuje da je s danom 26. prosinca 1958., t.j. danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, nacionalizirana i postala društveno vlasništvo najamna stambena zgrada u Z. …,sagrađena na kat. čest. br. 2832/1 upisana u zemljišno knjižni uložak broj 8759 k.o. Grad Z., ranije vlasništvo V. J. D. iz Z..

Naime, prema odredbi članka 9. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službenio list FNRJ" broj 52/58) prijašnjim vlasnikom zgrade, dijela zgrade i građevinskog zemljišta koji su ovim zakonom nacionalizirani, smatra se, u smislu ovog zakona, osoba koja je po postojećim propisima bila njihov vlasnik na dan stupanja na snagu ovog zakona.

Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta stupio je na snagu 26. prosinca 1958. godine.

Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je D. V. umro dana 08. listopada 1959.g. Dakle, u trenutku stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji, D. V. bio je živ. Naime, iako je rješenje Komisije za nacionalizaciju od 2. prosinca 1959. doneseno nakon smrti D. V., valja imati na umu da je to rješenje u svojoj naravi deklaratorno rješenje. Dakle, pravni učinci nacionalizacije djeluju od 26. prosinca 1958.g. a ne od dana donošenja predmetnog rješenja. Tim su rješenjem samo identificirani odnosno utvrđeni premeti nacionalizacije, dok je tako utvrđena imovina stvarno nacionalizirana s danom 26. prosinca 1958.g.

Imajući to u vidu, tuženo tijelo ispravno je utvrdilo da je prijašnji vlasnik navedene zgrade bio D. V., a ne tužiteljica.

Stoga prigovor tužiteljice da joj, obzirom da je kao stranka sudjelovala u postupku donošenja rješenja o nacionalizaciji, pripada pravo na povrat oduzete imovine, nije osnovan. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica D. V. bila nećakinja, te da je ista bila njegova oporučna nasljednica.

Obzirom da tužiteljica, kako to i tuženo tijelo ispravno navodi, nije nasljednica prvog nasljednog reda iza prijašnjeg vlasnika navedene imovine i nije njegov srodnik u pravoj – nishodnoj liniji, to se ista ne može smatrati ovlaštenikom naknade u smislu članka 9. stavka 1. Zakona o naknadi.

Imajući u vidu navedeno, po ocjeni Suda, osporeno rješenje ne može se smatrati nezakonitim.

O zahtjevu tužiteljice za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe, sud će riješiti nakon što tužiteljica na poseban poziv Suda dostavi odgovarajuću dokumentaciju.

Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima ( "Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 13. studenoga 2003.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Horvat, v.r.

Ljubica Kemfelja Zentner, v.r.