P-123/2017-22 · Općinski sud u Dubrovniku

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Poslovni broj:15.P.123/17

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jadranki Klečak, u pravnoj stvari tužitelja F. M. iz M., S., S. obala …, OIB … kojeg zastupa punomoćnik N. K. I., odvjetnik u D. protiv tuženika N. Ž. iz M., S., S. …. OIB … kojeg zastupa punomoćnik C. R., odvjetnik u D., radi zabrane uznemiravanja, nakon javne i glave rasprave održane i zaključene dana 26. ožujka 2019.g., u prisutnosti punomoćnika stranaka i parničnih stranaka, a potom presude javno objavljene dana 17. travnja 2019.g.

p r e s u d i o j e

I.Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

"Zabranjuje se tuženom parkiranje i bilo kakvo drugo smetanje slobodnog prolaza i provoza na dijelovima čest.zem. … i … k.o. S., i to u dijelovima čestica koji su točno označeni žutom bojom na Izvodu iz katastarskog plana, koja je sastavni dio ove presude, pod prijetnjom ovrhe."

"Zabranjuje se tuženom, pod prijetnjom ovrhe, svako drugačije parkiranje ili zaustavljanje osim onog kako je označeno slovom B. na skici prometnog vještaka V. B. u ovom spisu,a koja je sastavni dio ove presude."

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 16.034,37 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 23. siječnja 2012.g. u kojoj ističe da je vlasnik i posjednik č.zgr. … k.o. S.. Tužitelj iz svoje kuće na javni put JTC izlazi iz svoje garaže, autom ili pješke iz poprečne ulice koja izlazi na nekretnine … i … k.o. S., a koje u naravi predstavljaju uski pojas u obliku trokuta. Pojašnjava da je na taj uski pojas moguće parkirati automobil poprečno ili uzdužno, no u tom slučaju tužitelj ne može autom izaći iz svoje garaže, niti pješice iz ulice. Unatoč upozorenjima tuženik parkira svoj automobil na navedenom dijelu ispred njegove kuće i na taj način ometa tužitelja u vršenju prava služnosti prolaza i provoza preko č.zem. … i … k.o. S. do JTC. Uz tužbu prilaže izvod iz kopije plana i fotografije.

Stoga predlažu sudu da prihvati tužbeni zahtjev sadržajno određen u izreci ove presude koji je preinačen na ročištu glavne rasprave 17.rujna 2015.g.(list spisa 53) na način da je postavljen i alternativni tužbeni zahtjev,a konačno uređen podneskom od 02. listopada 2017.g.(list spisa 125).

U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

Poriče navode tužitelja da poprečno ili uzdužno parkiran automobil onemogućuje tužitelju ulazak i izlazak iz garaže na ulicu kao i ulazak i izlazak pješice iz poprečne ulice.

Ističe da je točno da se auto može parkirati poprečno, a da ne može uzdužno u kojem slučaju tužitelj može izaći iz garaže te ima pregled na cestu kao i pješice iz svoje ulice. Osim navedenoga smatra da se tužitelj ne može pozivati na izvršavanje služnosti prolaza i provoza jer se radi o javnoj površini a da je za regulaciju izlaza i ulaza na JTC nadležne H. ceste, a ne sud. Naposlijetku tuženik navodi da, osim njega i drugi stanari parkiraju na navedenom mjestu, a da tužitelj njih nije obuhvatio tužbom. Osim toga ističe da ovakav zahtjev ne spada u sudsku jurisdikciju s obzirom da je riječ o izlazu na prometnicu G. D. na gradskom području na propisani način označava gdje se ne može parkirati.

Ovaj sud je dana 08.studenoga 2016.g. donio presudu kojom je odbio glavni a prihvatio alternativni tužbeni zahtjev tužitelja, međutim Ž. sud V. je rješenjem od 02.veljače 2017.g. ukinuo predmetnu presudu i predmet vratio na ponovni postupak.

U dokaznom postupku stranke sud je pregledao svu pravnorelevantnu dokumentaciju u spisu, pregledao fotografije, proveo očevid na licu mjesta sa vještakom prometne struke V. B. dana 23.01.2015.g. i 12.11.2018.g. te neposredno saslušao vještaka, te u svojstvu svjedoka saslušao B. Č., N. Č., N. Č., M. M., M. T. i M. B. M. i proveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, sukladno čl.8- ZPP-a, sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti.

O prigovoru sudske nenadležnosti:

Točno je da se o zahtjevu zabrani parkiranja vozila na javnoj površini odlučuje u upravnom postupku. U ovom slučaju radi se nekretnini koja je nedvojbeno u vlasništvu fizičkih osoba na koju tužitelj neposredno izlazi/ulazi iz/u svoje nekretnine. Obzirom da tužitelj traži zabranu uznemiravanja u izvršavanju vlasničkih prava na svojoj nekretnini (č.zgr…. k.o. S.) o takvom zahtjevu (actio negatoria) je ovlašten i dužan odlučivati upravo ovaj sud kao stvarno i mjesno nadležan.

Saslušani svjedok B. Č. izjavljuje da poznaje tužitelja i tuženika jer živi u neposrednoj blizini. Poznato mu je gdje se nalazi garaža tužitelja kao i mjesto na kojem tuženik parkira svoj automobil, a kad mu se pokazuje fotografija na listu spisa 6 potvrđuje da je to automobil tuženika. Na tom mjestu, osim tuženika, automobile parkiraju i druge osobe kada tu bude slobodno mjesto tako da i on ponekad, ističe rijetko, tu ostavi svoj automobil. Njihov automobil je O. C.. Njemu nije nitko nikada branio niti prigovarao kada bi tu ostavio odnosno parkirao svoj automobil. Nije mu poznato da bi tako parkirani automobil bio smetnja za uključivanje u promet. Ne zna da se tu ikada prilikom uključivanja u promet dogodila neka nezgoda. Nije mu poznato ništa oko vlasništva tog zemljišta na kojem se auto parkira.

Svjedok N. Č. izjavio je da poznaje tužitelja i tuženika jer živi u neposrednoj blizini. Poznato mu je gdje tužitelj ima garažu kao što mu je poznato da je vozilo koje mu se pokazuje na listu spisa 6 vozilo tuženika, s tim da osim tuženika na tom mjestu parkira onaj tko stigne, odnosno tko tu nađe slobodno mjesto. On konkretno nije nikada tamo ostavio svoje auto, s tim da njegova djeca možda jesu. Ne zna da li se ikada dogodila neka nezgoda čiji je uzrok bio parkirano auto ovako kako je prikazano na fotografijama u spisu. Kad ga se pita da li zna kome pripada zemlja na kojoj je prikazan automobil na listu spisa 6 misli da je to zemljište koje pripada B. ili M. T. M., a kad ga se pita da li inače radi parkiranja na tom mjestu bude svađe ili prigovora, bude posebno ljeti kada susjedi iznajmljuju turistima pa onda turisti ostave tu svoje aute i onda zagrade ulaz u ulicu. Bude i slučajeva da se parkira ispred garaže tužitelja netko tko dođe na kratko vrijeme pa ostavi tu svoj automobil.

Saslušani svjedok N. Č. izjavio je da je njemu poznato gdje tužitelj živi i gdje ima garažu kao što mu je poznato da tuženik na tom mjestu do ulaska u garažu, kako stoji na listu spisa 6, pretežno parkira svoj automobil. Može reći da ljeti zbog gužve i nedostatka parkinga tu budu parkirana i druga vozila, posebno parkiraju turisti. On tu ponekad parkira ako nema drugog mjesta, a vozilo koje parkira je O. C.. Smatra da ovako parkirano auto predstavlja poteškoću za tužitelja pri uključivanju u promet obzirom da on mora tada direktno izaći na cestu kao i što smeta ulasku u ulicu. Ne zna čija bi to bila zemlja na kojoj se parkira. Njemu nikada nitko nije prigovarao kada bi tu parkirao auto, a ne zna da je bilo svađa između drugih osoba i tužitelja, vezano za parkiranje automobila na tom mjestu. Njegov auto koji parkira tu je manji od auta koje je prikazano na listu spisa 6.

Svjedok M. M. navodi da ustvari točno ne zna što je predmet ovog spora, te kada mu se pokazuju fotografije na listu spisa 6 isti navodi da je na fotografijama prikazana garaža tužitelja, a da je automobil na fotografiji parkiran na zemljištu parcele … k.o. S., a koji je u suvlasništvu njega, njegove sestre i B. I., odnosno da se radi o nekretnini koja nije vlasništvo tužitelja. Navodi da posebno ovlaštenje tuženik za parkiranje tu nije tražio, da na tom mjestu ostavljaju svoje automobile i parkiraju i drugi ljudi te da i on kada ima mjesta tu parkira svoje auto. Navodi da on smatra da na tom mjestu parkiran automobil ne predstavlja smetnju za neometano uključivanje u promet, te ulazak i izlazak iz garaže tužitelja, te da tu nikada nije došlo do neke nezgode koja bi bila uzrokovana time što je upravo na ovom mjestu prikazano na fotografijama neki automobil bio parkiran. On preko 30 godina zna da tu svatko parkira i a njega osobno tužitelj nije nikada osporavao ili se bunio da bi mu smetalo što je auto na tom mjestu parkirano. Izjavljuje da on prilikom parkiranja na tom mjestu parkira na svom zemljištu i uvijek pazi da ostavi dovoljno mjesta da tužitelj može neometano ući i izaći iz garaže, kao i da ostavi prolaz za neometan pristup ulici.

Svjedok M. T. izjavila je da ne zna što je predmet spora i zašto je pozvana za svjedoka, a nakon što su joj pokazane fotografije na listu spisa 6 svjedokinja ističe da je na fotografijama prikazana garaža tužitelja, da parkirano vozilo koje je prikazano na fotografiji ne zna čije je vlasništvo, međutim da mjesto na kojem je vozilo parkirano je čest. zemlje … k.o. S., a koja je u suvlasništvu njezinom, njenog brata i I. B.. Svjedokinja navodi da ona također tu parkira svoj automobil ukoliko je to mjesto slobodno. Tužitelj je nije nikada obavijestio da bi mu smetalo da ona ili netko drugi tu parkira auto jer to njemu smeta za ulazak i izlazak iz garaže. Ne zna da bi itko ili tužitelj imao neku nezgodu koja bi bila uzrokovana time što bi netko svoj automobil ostavio na mjestu koje je prikazano na fotografijama. Nju N. Ž. nije nikada pitao za dozvolu da tu parkira auto, a kao što je već rekla tu parkira auto tko god stigne. Na pitanje svjedokinja izjavljuje da prilikom parkiranja pazi i pažljivo parkira da ne bi smetala drugima, kao i da omogući uzlazak i izlazak iz ulice međutim navodi da je, obzirom da ima malo mjesta, to teško bez da se ulica ne zagradi.

Svjedokinja M. B. M. izjavila je da ona i tuženik žive u istoj zgradi, koja se nalazi poviše kuće u kojoj živi tužitelj. Ona je u zavadi sa tužiteljem upravo zbog mjesta na kojem parkira svoj automobil, a to je isto mjesto na kojem tuženik N. Ž. parkira svoj auto. Na tom mjestu ona parkira automobil skoro svaki dan, odnosno ukoliko nađe mjesto, a vlasnik je jednog većeg auta R. i manjeg T.. Oba auta tu ako ima mjesta uredno parkira. Radi se o privatnom zemljištu koje je u vlasništvu M. i Đ. B.. Ističe da svatko tko ostavi auto na tom mjestu, a kad joj se pokazuju fotografije u spisu potvrđuje da je to mjesto koje je prikazano na listu spisa 17-20, ima problem sa tužiteljem.

Njena gošća je prije nekog vremena doživjela situaciju sa tužiteljem koji joj je banuo na vrata prije tri godine sa batom u ruci upravo radi parkiranog auta koji nije bio njezin. Prepoznaje na fotografijama prikazane automobile te potvrđuje da je automobil na listu spisa 17 njezin T., na listu spisa 18 je automobila B. Č., a na listu spisa 19 je njena bivša Š.. Automobil koji je prikazan na listu spisa 20 je netko usput ostavio, nije od niti jednog susjeda koji živi neposredno u blizini. Ne smatra da bilo koji automobil koji je parkiran na tom mjestu predstavlja smetnju tužitelju za ulaz ili izlaz iz njegove garaže odnosno za neometano uključivanje na javnu prometnicu.

Skale koje vode u ulicu u kuću tužitelja koristi i ona kao prilaz svojoj kući, naravno da se ponekad dogodi da je malo teže zbog parkiranog automobila ući u ulicu, ali svi paze da bi ostavili dovoljno mjesta za ulaz i izlaz iz ulice. Mora reći da je i njena majka, koja je umrla prije nekoliko mjeseci, također bila bolesna kao i majka tužitelja, a ona nije pravila nikakve probleme niti joj je smetalo tu parkirano auto. Vlasnici M. T. i M. joj nisu nikada ništa prigovorili što tu ostavlja auto, a pojašnjava da ne ostavljam oba auta istovremeno već ili jedno ili drugo.

Tužitelj F. M., izjavljuje pred sudom da tuženik i dan danas parkira na navedenom mjestu, ne baš toliko često, obzirom da su sada stavljene lisice koje onemogućuju parkiranje i to od strane vlasnika nekretnine. Lisice ponekad budu spuštene, ponekad dignute, ovisno o prilici, onaj tko nađe mjesto se parkira. Uvijek je to stvaralo problem prilikom ulaza i izlaza kako iz ulice tako i iz garaže i prilikom uključivanja u promet. Automobil koji je tuženik i danas parkira je K. automobil iz fotografija u spisu, a on vozi P. 1.4. Prilikom parkiranja vozila na navedeno mjesto zatvoren je ulaz i izlaz iz ulice, odnosno parkirano vozilo ne bude skoro metar udaljeno od prolaza ulice, a obzirom da ima bolesnu i nepokretnu majku, na taj način je ne može niti na nosilima iznijeti kroz navedeni prilaz.

Što se garaže tiče, posebno kada se namjerava uključiti u promet prema K., nije mu moguće uhvatiti dovoljan dobar krug da bi sve to obavio u jednoj traci, već tim manje moram prijeći u suprotnu kolničku traku. Isto tako, prilikom dolaska iz pravca G. nije mi moguće točno ocijeniti koliki krug moram napraviti da bi pobjegao s puta, te sam često u situaciji da se ponovno zadnjim dijelom u rikverc vraćam na cestu kako bi uspio dovesti auto do garaže. Na pitanje da li je sa tuženikom pokušao na miran način riješiti ovaj prijepor navodi da su oni imali prije nesuglasica koje su rezultirale i fizičkim obračunom, tako da nije moguće za stranke postizanje dogovora.

Navodi da bi u slučaju ponovljenog očevida bilo moguće, a obzirom na postavljene lisice osigurati da se obavi očevid na tom mjestu. Navodi da je dubina njegove garaže u kojoj parkira auto 5-6 metara. Na pitanje pun. tuženika navodi da kad imaju priliku i drugi parkiraju svoj automobil na tom mjestu, ali da je u 90% slučajeva tu parkiran tuženik. Navodi da nije moguće parkirati auto na tom mjestu kad su lisice podignute. Na pitanje navodi da u predmetnu ulicu koja je prilikom parkiranja automobila zagrađena ulazi i koristi tuženik i njegova familija, te još druge dvije familije B. i M..

Tuženik N. Ž., izjavljuje da mu nije jasno zbog čega tužitelj njega tuži u ovom postupku kada i drugi ljudi tamo redovno parkiranju svoje automobile. Istina je da sam je ponekad tamo parkirao, međutim već posljednjih skoro 5 godina tamo više ne parkira, već parkiram 500 metara dalje, ispred garaže doktora susjeda koji mu to dozvoljava. Danas po potrebi tamo samo zaustavim automobil kako bi iskrcao spenzu i malu djecu, te ga nakon toga makne. Na tom mjestu su uvijek parkirali i dan danas parkiraju svi susjedi, zatim vlasnici te zemlje na kojoj se parkira, gosti podstanari, a ponovno ponavljam da mi nije jasno zbog čega samo mene tuži, jer je mogao tužiti bilo koju drugu osobu koja parkira. Otkad su tamo postavljene lisice, tamo više nije parkirao. Kad ja tamo zaustavim auto, zaustavim ga na način da se parkiram skroz do crte tako da do ulaza u ulicu sigurno ostane jedan metar udaljenosti pa smatram ako ja mogu tuda proći sa djecom i spenzom onda može proći i tužitelj. Što se tiče njegova ulaska i izlaska automobilom iz garaže, a obzirom da tužitelj vozi manje auto smatram da mu nikada nisam na bilo koji način otežavao prilaz i izlaz iz garaže i uključivanje na cestu. Na pitanje navodi da njemu ne bi bio problem za ponovni očevid dovesti na to mjesto svoj automobil. Naglašava da nikad nije bio problem da, ako smeta auto, tužitelj zazove da ga pomakne obzirom da smo neposredni susjedi pa ponovno navodi da mi nije jasno zbog čega baš njega tuži. Navodi na pitanje svog pun. da bi on ponekad ostavio tamo auto parkirano i preko noći, ali da je uvije pazio da nikome ne smeta obzirom da i on sam koristi tu ulicu za prolaz. Na pitanje navodi da je u međususjedskim odnosima sa tužiteljem između njih jednom intervenirala policija. Smatra da ga je tužitelj trebao pozvati i nakon toga da makne auto koji njemu smeta.

Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik čest.zgr…. k.o. S. iz koje izlazi na nekretninu kat.oznake … i … k.o. S., autom iz svoje garaže ili pješice iz poprečne ulice. Nije sporno da na dijelu č.zem. … i … k.o. S. je tuženik ranije povremeno parkirao svoj automobil.

Nije niti sporno da su treče osobe suvlasnici nekretnina čest.zem… i … k.o. S..

Sporno je da li tuženik time što parkira svoj automobil na dijelu čest.zem. … i … k.o. S. uznemirava tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti u pogledu neometanog ulaska i izlaska iz garaže automobilom i uključivanja u promet na JTC i neometanom prilazu poprečnoj ulici iz koje vodi ulaz u njegovu nekretninu, koje tužitelj naslovljava "slobodnim prolazom i provozom" dijelovima navedenih nekretnina. Sporno je da li tužitelj ima pravo služnosti prolaza i provoza dijelom č.zem. …i … k.o. S..

Osim navedenoga, a obzirom na navode tužitelja u kojima isti tvrdi da ima služnost provoza i prolaza od č.zgr…. k.o. S. do JTC, u postupku je potrebno ispitati ovlaštenje tužitelja na podnošenje tužbe kroz odredbu čl.234. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, člankom 233. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZV) je određeno da ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikovih prava na njoj odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati; isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju tog prava.

Da bi ovlaštenik prava služnosti mogao u postupku pred sudom odnosno drugim nadležnim tijelom, ostvariti svoje pravo iz članka 233. Zakona, mora dokazati svoje pravo služnosti, koje se u ovom slučaju sastoji od provoza i prolaza i tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja tog prava, sukladno odredbi čl.234 ZV-a., dakle mora dokazati svoju aktivnu legitimaciju.

Pravni temelji stjecanja služnosti su pravni posao, odluka suda, nasljeđivanje ili zakon (dosjelost), za koje se traži izvršavanje sadržaja stvarne služnosti kroz dvadeset godina, ako se vlasnik poslužne nekretnine tome nije protivio. Uz to se traži poštenje i istinit način stjecanja.

Između stranaka nije sporno da je dio nekretnine na kojoj tuženik parkira svoj automobil, č.zem. … i … k.o. Sustjepan, u suvlasništvu M. M., M. T. i treće osobe I. B., kako proizlazi iz z.k. izvatka na list spisa 138.

Ocjenjujući aktivnu legitimaciju tužitelja prvenstveno kroz svjedočke iskaze suvlasnika nekretnine, na kojoj je tuženik parkirao svoj automobil, i to M. M. i M. T., gdje svjedok M. M. navodi da na tom mjestu svoje automobile parkiraju i drugi ljudi te da i on sam na tom mjestu parkira svoj automobil te da tužitelj nije njemu osobno nikada prigovarao što na tom mjestu ostavlja auto, te M. T. u dijelu u kojem ista navodi da i ona tu parkira svoj automobil, na istom mjestu na kojem parkira tuženik, te da niti nju nije nikada tužitelj obavijestio da mu smeta da ona ili netko treći tu parkira auto, te da na toj parceli auto parkira tko god stigne, zaključak je da tužitelj nije dokazao ima stečeno pravo služnosti provoza i prolaza na dijelovima č.zem. … i … k.o. S. koje bi ga ovlašćivalo na podizanje tužbe spram tuženika, temeljem čl.233. ZV-a zbog uznemiravanja prava stvarne služnosti.

Ujedno i iz saslušanja drugih svjedoka B. Č., N. Č. i N. Č., i pregledom fotografija priloženih spisu sud je nedvojbeno utvrdio da na navedenom mjestu osim tuženika vozila parkiraju i druge osobe. Dakle, navedeno mjesto očito služi svim susjedima kao prikladno mjesto za parkiranje, dok iz iskaza suvlasnika navedenog zemljišta M. M. i M. T. proizlazi da posebno ovlaštenje ili dozvolu tuženiku za parkiranje na navedenom mjestu nisu dali kao niti nekoj drugoj osobi, te da nisu niti branili parkiranje na svom zemljištu, iz čega opet proizlazi da nema tužitelj pravo stvarne služnosti na predmetni m dijelovima nekretnine, te stoga ni ovlaštenje za zaštitu tog prava.

Ako se ova tužba promatra kroz odredbu članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravima ("Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZV) je određeno ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku ostvario svoje pravo vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, odnosno da ga tuženik uznemirava u posjedovanju, korištenju, uporabi njegove garaže Ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

Pitanje je da li tuženik, time što parkira automobil na susjednoj nekretnini, smeta ili ograničava tužitelja u nekom njegovim vlasničkim ovlaštenjima nad garažom ili u pješačkom prilazu svojoj nekretnini.

S obzirom da je tužitelj svoj glavni tužbeni zahtjev opredijelio na način da mu je tuženik smetao pravo služnosti prolaza i provoza, to je u tom dijelu njegov zahtjev odbijen oslonom na gore izneseno i članak 233.ZV-a.

U svrhu odlučivanja o osnovanosti alternativno postavljenog tužbenog zahtjeva sud je proveo očevid na licu mjesta uz prisustvo vještaka prometne struke V. B. i to dana 23.01.2015.g. i 12.11.2018.g i utvrdio da se garaža tužitelja nalazi u prizemlju zgr…. k.o. S. iz koje se izlazi na pristupni put, koje se nalazi između JTC i predmetne čestice zgrade.

U nalazu i mišljenju od dana 04.veljače 2015 (list spisa 39-41) vještak je opisao lice mjesta, prikazao tehničke podatke automobila tužitelja i tuženika te dao analizu ulaza i izlaza iz garaže kao i pregledni nacrt te na osnovi navedenih analiza zaključio da parkirano vozilo tuženika reg. oznake DU …-… ne bi predstavljalo smetnju i otežavalo ulazak i izlazak iz garaže, mora u parkiranom položaju bočnom stranom biti udaljeno od lijevog ruba garaže za najmanje 0,9 m, odnosno može biti parkirano na površini širine 2,2 m kao na skici u poziciji (B), da se tužitelj vozilom ispred svoje garaže prostorno (Ao) može se uključiti na desni kolni trak vožnjom unazad uz maksimalno zakretanje kotača u desno ostvarujući minimalni promjer okretanja prednjeg lijevog dijela od D = 10,3 m, kada je parkirano vozilo tuženika u poziciji (B). Tužitelj se može uključiti na desni kolni trak iz pozicije (Ao') vožnjom naprijed, a da prilikom uključenja lijevim prednjim dijelom ne prelazi središnju punu crtu ako je parkirano vozilo u poziciji (B). Ukoliko se parkirano vozilo nalazi u poziciji (B) tužitelj nesmetano može sa kolnika skrenuti vozilom pred svoju garažu. Prilikom uključenja vozilom ispred garaže u namjeri kretanja u smjeru zapada, tužitelj prelazi središnju punu crtu i čini prekršaj. Prilikom uključenja parkirano vozilo u poziciji (B) smanjuje preglednost tužitelju u smjeru istoka.

Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenu vještaka koji je dodatno saslušan pred sudom ostao pri svom pismenom nalazu i mišljenju te pojasnio da on nije uzimao u obzir konkretno vozilo tuženika već se bazirao na načinu kojim tužitelj izlazi iz garaže kojom prilikom ima namjeru uključenja na kolnik u smjeru istoka, poduzimajući minimalni promjer zakretanja što znači da su prednji kotači okrenuti udesno do krajnje granice tada u tom zakretanju vozilo zauzima najveću površinu sa lijeve bočne strane i to 0,9 m od lijevog ruba garaže. U takvim okolnostima vozilo tužitelja zahvaća najveću površinu na koju izlazi.

Na preostaloj površini je moguće parkirati vozilo, a da tužitelju ne smeta prilikom izlaska ili ulaska u garažu. Kako će pojedini vozač parkirati vozilo to je nemoguće utvrditi, moguće je da ga parkira tako da tužitelju i smeta. Prema tome svojim vještvom je utvrdio da je prostor od ovih 0,9 m koje zahvaća vozilo tužitelja do ograde slobodan prostor na koji se može parkirati drugo vozilo. Vještak ističe u odnosu na položaj vozila tuženika, a u odnosu na ulicu ispred koje je vozilo parkirano, 1m od ulaza u ulicu, da nije u mogućnosti točno odrediti da li to vozilo smeta ulasku odnosno izlasku iz ulice jer to ovisi o konkretnoj situaciji.

Na pitanje tužitelja da se vještak izjasni da li obzirom na kategoriju JTC postoji propisano koliko vozilo treba biti udaljeno, odnosno koliko mjesta treba biti slobodno od rubne bijele crte vještak navodi da mu nije poznato da je to propisano, međutim ističe da je bitno da parkirano vozilo ne ometa prolaz odnosno ne zahvaća kolnik. Na pitanje tužitelja vještak navodi da automobil B predstavlja automobil tuženog dužine 4,40, širine 1,85, da udaljenost tog vozila od ruba iznosi 25 cm, odnosno od hipotetske crvene krivulje na skici 30 cm.

Na pitanje tužitelja vještak navodi da izlazeći i uključivši se u promet u smjeru D. tužitelj nema punu preglednost izlaska na kolnik kojom prilikom vozač čini prekršaj obzirom da prelazi punu crtu. Vještak ističe da skica predstavlja situaciju u kojoj automobil tužitelja se uključuje na kolnik stražnjom stranom odnosno rikvercom i tada dođe u poziciju A1 sa vožnjom u smjeru K.. Ako se uključuje prednjom stranom tada dođe u poziciju A0 crta tada se može uključiti za smjer prema K. dovodeći vozilo u poziciju A1 crta. U jednom i drugom slučaju ne mora prelaziti vozilom na suprotni kolnik.

Što se tiče preglednosti u smjeru D. vozač u poziciji A0 ima preglednost ako nisu neka vozila parkirana sa njegove desne strane. Ako ide sa prednjom stranom tada jednako ili još veću ima preglednost u smjeru D.. U jednom i drugom slučaju vozilo parkirano s njegove lijeve strane (B) ne ometa njegovu preglednost. Na pitanje tužitelja da li vozač treba imati preglednost prilikom izlaska stražnjom stranom u smjeru D., a preglednost u smjeru K. vještak navodi da tom trakom vozila iz smjera K. ne voze jer je to za njih koji se kreću iz K. lijeva kolna traka.

Vještak pojašnjava da je na njegovoj skici prikazano uključivanje vozila tužitelja u promet iz jednog manevra vožnjom unatrag, a na pitanje odgovara da je moguće, ali onda to ne bi bilo iz jednog manevra, ukoliko sa desne strane ne postoji parkirano vozilo tužitelj ima mogućnost licem izaći na cestu, međutim iz nekoliko manevri ukoliko je to moguće.

Sud je su skladu sa uputom iz rješenja Ž. S. u V. proveo dokaz nadopunom vještačenja po vještaku prometne struke V. B. radi utvrđenja kakvo vozilo maksmalnih dimenzija može biti parkirano u spornoj garaži tužitelja te u odnosu na takav automobil provesti vještačenje te je pozvan tuženik da na predmetni očevid dovede svoj automobil.

Na održanom očevidu dana 12.studenoga 2018, tuženik je parkirao svoj automobil na mjestu kako je prokazano na fotografijama u spisu.

Vještak je izvršio potrebna mjerenja u odnosu na automobil tuženika i to od zadnjeg kraja automobila do ulaska u ulicu te je utvrđeno da prostor od automobila do ulaska u ulicu, kroz pješački ulaz u zgradu, iznosi 1,30 m.

Na očevidu je tužitelj svojim automobilom marke P. D. na rikverc izlazio iz garaže, kako bi demonstrirao na koji način se uključuje u promet, u odnosu na parkirani automobil tuženika. Izvršeno je mjerenje širine udaljenosti automobila između tužitelja i tuženika te je širina 1,6m. s prednje strane, a između automobila sa stražnje strane prema putu 1,2m (do retrovizora automobila tuženika).

Utvrđeno je da tužitelj svojim automobilom izlazi na JTC te se uključuje u promet prema zapadu, te isti dijelom automobila prelazi u središnje razdijeljene crte kako bi se uključio u desni trak koji vodi prema zapadu.

Također je utvrđuje se da su na licu mjesta zatečene tkz. lisice koje se nalaze s istočne strane ispred garaže tužitelja i koje priječe parkiranje na navedenom mjestu.

Tužitelj izvodi svoj automobil na rikverc iz garaže. Utvrđeno je da demonstracijom na licu mjesta u situaciji kada tužitelj vožnjom unatrag izlazi iz garaže da isti sa punim manevrom volana može izaći iz garaže bez da udari u automobil tuženika koji je parkiran. Mjerenjem garažnog prostora, utvrđeno je da je ulaz u garažu širine 2,20m,a maksimalna dužina za parkiranje u garaži iznosi 5,6m.

Na očevidu je pun. tužitelja i kasnije u podnesku od 11.siječnja 2019.g. prigovarao da automobil tuženika nije parkiran sukladno fotografijama koje je dostavio u spis, te da stoga učinjena mjerenja nisu relevantna.

Sud je taj prigovor otklonio obzirom da je usporedbom fotografija, koje je uz tužbu dostavio tužitelj sa onim prikazanim na licu mjesta, sud utvrdio da se radi o istom mjestu dok u samoj tužbi i tijekom postupka tužitelj nije dostavio mjerne dužine parkiranog auta odnosno dužinu odmaka vozila tuženika od garažnih vrata i od pješačkog ulaza u ulicu, pa je stoga takve njegove prigovore trebalo cijeniti kao manipulativne, postavljene u cilju odvraćanja pažnje sa bitnih i relevantnih činjenica, što bi tužitelju u konačnici išlo u prilog. Iz nalaza i mišljenja vještaka (list spisa 158-162 ) i neposrednog opažanja suda na licu mjesta proizlazi da parkirano vozilo tuženika K. ne predstavlja smetnju tužitelju da svojim vozilom P. uz minimalna promjer okretanja D-10,03M vožnjom unazad dođe na desni kolni trak ŽC za vožnju u smjeru istoka. Parkirano vozilo ne predstavlja smetnju da tužitelj svojim vozilom Polo sa ŽC dođe pred svoju garažu. Ujedno iz mjerenja zadnje strane parkiranog vozila tuženika do ulaska u zgradu stepenicama širine 1,4m, udaljena je 1,3 metara, a što ne predstavlja smetnju za ulaz i izlaz iz zgrade pješačkim putem,a u što se sid uvjerio neposredno na licu mjesta.

Garaža tužitelja je dužine za parkiranje vozila od 5,6m a širina ulaza u garažu je 2,2m tako da se u garažu može parkirati vozilo šire i duže od vozila marke P.. Da tužitelj ima vozilo O. I. uz zakretanje sa minimalnim promjerom D-12,2 M prednjom lijevom stranom bi u zakretanju udarilo u vozilo tuženika K.. Da takvo vozilo u zakretanju ne udari u parkirano vozilo vožnjom unazad treba zakretatii sa promjerom od D-14m pa na više. Vozilo kod uključivanja vožnjom unatrag, zadnjim lijevim dijelom mora priječi središnju pun crtu na kolniku ŽC. Parkirano vozilo K. prilikom uključivanja tužitelja u promet vozilom P. na kolnik vožnjom unazad smanjuje preglednost u smjeru istoka.

Tužitelj je djelomično prigovarao nalazu i mišljenju vještaka V. B., podneskom od 11.siječnja 2019.g, pa je vještak dodatno saslušan pred sudom.

Vještak je svemu ostao kao kod svog pismenog nalaza i mišljenja i nije imao posebnog očitovanja na primjedbe tužitelja iz njegovog podneska od 11.siječnja 2019.g. Na pitanje vještak navodi da u garažu tužitelja može biti parkiran automobil koji je dimenzijama veći od automobila O. I. te da bi u tom slučaju zaključak koji je dao u nalazu i mišljenju bio isti. Pojašnjava da širina vrata od garaže iznosi 2,2 m te da testno vozilo Opel sa retrovizorima široko je 2080 mm, pa kad sam maloprije iskazao da se u garaži može parkirati nešto duže i šire vozilo ta širine ne bi smjela biti veća od 2,2m.odnosno nešto manje(uže) od toga. Na pitanje da li vozilo tuženika marke K. parkirano kao na očevidu čini smetnju tužitelju da sa svojim automobilom marke P. ulazi i izlazi iz garaže te se uključuje u promet, vještak navodi da je on to iskazao u svom nalazu i mišljenju da parkirano vozilo K. ne predstavlja smetnje da tužitelj sa vozilom P. uz minimalan promjer okretaja, a to znači kada su prednji kotači maksimalno zakrenuti u desno, vožnjom unatrag izlazi na ž. cestu, na kolnu traku namijenjeno za vožnju u smjeru istoka. Jednako tako sa županijske ceste se može uključiti ispred garaže.

Pismenom nalazu i mišljenju vještaka kao i njegovom usmenom iskazivanju sud u cijelosti poklanja vjeru jer je vještak u cijelosti postupio po zadatku suda te nalaz izradio u skladu sa pravilima struke,a prigovore tužitelja vještak je otklonio usmenim pojašnjenjima te pravilnost vještačenja nije ni na koji način dovedena u sumnju.

Među strankama nije sporno da su mjestu na kojem je ranije tuženik parkirao svoj automobil sada, od strane vlasnika nekretnine, postavljene tzv.lisice koje drugima onemogućuju pristup i parkiranje na navedenom dijelu zemljišta. Time je činjenična situacija na terenu izmijenjena pa je samim time upitno postojanje pravnog interesa tužitelja za daljnje vođenje ovog postupka. Isto tako pored ovakve izmijenjene činjenične situacije sud smatra da je više nije relevantno koje vozilo maksimalnih dimenzija može stati u garažu tužitelja jer sud odlučuje temeljem činjeničnog supstrata koji je naveden u tužbi, a obzirom na eventualne buduće promjene koje će možda nastati, a možda neće nije moguće donijeti odluku. Isto tako kao što tužitelj može kupiti veći automobil, tako i tuženik može kupiti manji automobil, pa priči nema kraja.

Prema provedenom dokazu očevidom i na temelju nalaza i mišljenja vještaka V. B. proizlazi da tužitelj nije dokazao da ga tuženik, time što je ranije parkirao svoj automobil na dijelu č.zem. … i … k.o. S. (ranije č.zem. … i … k.o. S.) povremeno uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu normalnog i sigurnog ulaza i izlaska iz svoje garaže i uključivanja u promet na JTC. Naime, vještak je decidirano kako pismeno u nalazu od 05.12.2018, tako i usmeno na ročištu, a u odnosu na položaj vozila tuženika i garažu tužitelja, te demonstraciju tužitelja tijekom očevida u kojoj je pokazao ulazak i izlazak iz garaže i uključivanje u promet na ŽC , iskazao da parkirano vozilo K. reg oznake DU … … ne predstavlja smetnju da tužitelj svojim vozilom P. dođe na desni kolni trak ŽC za vožnju u smjeru istoka kao i da ne predstavlja smetnju da tužitelj svojim vozilom sa ŽC dođe pred svoju garažu.

Također je sud utvrdio na licu mjesta, iz iskaza svjedokinje M. B. M. i mišljenja vještaka V. B. od 05.prosinca 2018.g. da parkirani automobil tuženika nije predstavljao smetnju za prolazak ulicom pješačkim dijelom te je i u tom dijelu zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim.

Iskaze stranka sud nije posebno cijenio, sukladno čl. 264.st.2. ZPP-a, jer je iz svih ostalih izvedenih dokaza ocijenio sve relevantne činjenice od kojih ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

Stoga je obzirom na gore navedeno o troškovima parničnog postupka odlučeno oslonom na članak 154.st.1.ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. Stoga su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, u daljnjem tekstu Tarifa), pri vrijednosti predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn, za slijedeće radnje: sastav odgovora na tužbu (75b), zastupanje na ročištu 21.05.2015, 17.09.2015, 12.11.2015, 09.02.2016, 03.05.2016, 25.08.2016, 06.10.2016, 29.06.2017,29.05.2018, 12.11.2018 i 26.03.2019, (za svako po 75 b), sastav tri obrazložena podneska 20.02.2018, 12.11.2018 i 19.12.2018- svaki po 75b, sastav žalbe od 25.11.2016 (93,75b), što pri vrijednosti 1 boda od 10,00 kuna, ukupno iznosi 12.187,50 kn, uz PDV od 25%, ukupno 15.234,37 kn, uz trošak sudske pristojbe na žalbu od 800,00 kn, ukupno 16.034,37 kn.

U Dubrovniku, dana 17. travnja 2019.godine

Sutkinja:

Jadranka Klečak, v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Vukovaru.

DN-a: pun. tužitelja

pun. tuženika