Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Revr-633/2007-2 Generato dall'IA

Revr-633/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Numero d'incarto Revr-633/2007-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Presuda

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, Jakoba Miletića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr sc. Andrije Erakovića i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz S., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik iz S., protiv tuženika L. c. d.o.o S., kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik iz S., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu broj: Gž-2338/00 od 11. prosinca 2000., kojom je preinačen presuda Općinskog suda u Sinju broj: P-28/95 od 30. kolovoza 1999., u sjednici održanoj dana 24. listopada 2007.,

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Revr-633/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92. – dalje: ZPP) na koju ovaj sud temeljem čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti. U reviziji nije određeno ukazano na to da su sudovi nižeg stupnja učinili neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Broj: Revr 633/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, Jakoba Miletića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr sc. Andrije Erakovića i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz S., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik iz S., protiv tuženika L. c. d.o.o S., kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik iz S., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu broj: Gž-2338/00 od 11. prosinca 2000., kojom je preinačen presuda Općinskog suda u Sinju broj: P-28/95 od 30. kolovoza 1999., u sjednici održanoj dana 24. listopada 2007.,

p r e s u d i o j e

Revizija tužitelja se prihvaća, preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu broj:

Gž-2338/00 od 11. prosinca 2000. i sudi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sinju broj P-28/95 od 30. kolovoza 1999.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev koji glasi:

«Poništava se rješenje direktora tuženika br. 187/94 od 24. studenoga 1994. godine, kao i Skupštine tuženika br. 9/95 datirano sa 30. siječnja 1995. godine.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.037,00 kuna».

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena presuda suda prvog stupnja tako da je tužbeni zahtjev odbijen.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju su izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači ili ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92. – dalje: ZPP) na koju ovaj sud temeljem čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti. U reviziji nije određeno ukazano na to da su sudovi nižeg stupnja učinili neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se poništi odluka tuženika o prestanku njegovog radnog odnosa s tuženikom.

U provedenom postupku utvrđeno je:

- da je tuženik donio rješenje broj 187/94 od 24. studenog 1994. o prestanku radnog odnosa tužitelja uz obrazloženje da je neopravdano izostao s posla više od pet radnih dana uzastopce i to od 10. do 17 studenog 1994.,

- da je tužitelj bio raspoređen na radno mjesto blagajnika na prodajnom mjestu Otok- Sinj,

- da je odlukom tuženika od 7. listopada 1994. zatvoreno prodajno mjesto Otok-Sinj, a tužitelj je raspoređen na radno mjesto prodavača u prodavaonici stočne hrane u Imotskom,

- da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda broj P-660/94 od 31. listopada 1997. poništeno rješenje direktora tuženika broj 133/MR/94 od 7. listopada 1994. i odluka Skupštine tuženika broj 169/94 od 4. studenog 1994. o rasporedu tužitelja na radno mjesto u Imotskom (u tom dijelu presuda suda prvog stupnja je potvrđena drugostupanjskom presudom broj Gž-173/99 od 25. veljače 1999.).

Za ishod ovog spora postalo je odlučujuće pitanje je li tužitelj neopravdano izostao s posla time što nije došao raditi na radno mjesto u Imotskom na koje je bio raspoređen odlukom tuženika, a imajući na umu činjenicu da je odluka o rasporedu poništena kao nezakonita pravomoćnom sudskom presudom. Prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda tužitelj nije imao pravo izostati s posla zbog toga što je smatrao da je odluka o rasporedu na radno mjesto u Imotskom nezakonita i što je podnio tužbu za poništenje odluke o rasporedu (premještaju iz Otoka u Imotski). Izostanak s posla od 10. do 17. studenog 1994. nije prema shvaćanju drugostupanjskog suda naknadno postao opravdan zbog toga što je tužitelj u sporu uspio dokazati da je odluka o rasporedu na novo radno mjesto nezakonita.

Ovaj sud prihvaća kao pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda. Prema odredbi čl. 75. st. 2. t. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa («Narodne novine» broj 34/91, 26/93. i 29/94. – dalje: ZOPRO), koji se u ovom slučaju primjenjuje, radniku prestaje radni odnos bez njegove suglasnosti ako je neopravdano izostao s posla pet radnih dana uzastopce. Izostanak tužitelja s posla u konkretnom slučaju je njegovo odbijanje da postupi prema nezakonitoj odluci tuženika, a takav postupak se ne može smatrati neopravdanim. U radnom odnosu određena prava i obveze ima i radnik, a ne samo poslodavac. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda - da je tužitelj bio dužan postupiti prema odluci o rasporedu i doći raditi u Imotski bez obzira na to što je ta odluka pravomoćnom presudom utvrđena nezakonitom - podrazumijeva da bi radnik bio dužan postupiti prema svakoj odluci poslodavca, dakle, i onoj koja je suprotna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, a to nije prihvatljivo.

Imajući na umu da je prodajno radno mjesto Otok- Sinj na kojem je tužitelj radio ukinuto, on i nije mogao doći na posao na radno mjesto kojeg više nema i slijedom toga ni neopravdano izostati s posla. Odbijanje rada na radnom mjestu na koje je radnik raspoređen poseban je razlog za prestanak radnog odnosa po samom zakonu. Prema odredbi čl. 75. st. 2. t. 6. ZOPRO radniku prestaje radni odnos bez njegove suglasnosti ako odbije raditi na radnom mjestu na koje je raspoređen u smislu članka 17. st. 1. i 2. i čl. 19. i 20. toga Zakona. Prestaje mu radni odnos ako odbije raditi na radnom mjestu na koje je raspoređen, ali samo pod uvjetom da je raspored na radno mjesto izvršen sukladno tim propisima. Dakle, da je zakonit, a radniku neće prestati radni odnos bez njegove suglasnosti zbog toga što je odbio raditi na radnom mjestu na koje je raspoređen u slučaju kada je takav raspored nezakonit. Zbog tih razloga je prihvaćena revizija tužitelja i temeljem čl. 395. st. 1. ZPP pobijana presuda preinačena tako da je potvrđena presuda suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 24. listopada 2007.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.