I Kž-1103/2007-8 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1103/07-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i mr. sc. Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv Z. S. i dr. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženika Z. S. i S. M. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-239/06 od 15. lipnja 2007., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2008. u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe optuženika Z. S. i S. M. kao neosnovane i potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Zagrebu proglasio krivim Z. S. i S. M. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ) u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ 129/00, u daljnjem tekstu: ZIDKZ), za koje je optuženiku Z. S. izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine a S. M. u trajanju od jedne godine i osam mjeseci. U izrečenoj kazni sud je optuženicima uračunao vrijeme provedeno u pritvoru i to opt. S. od 25. srpnja 2006. godine pa nadalje, a opt. S. M. od 25. do 27. srpnja 2006. godine.

Temeljem čl. 80. KZ-a sud je optuženiku Z. S. izrekao sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta koji su mu oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju i navedeni u izreci presude, a temeljem čl. 79. KZ-a izrekao mu je sigurnosnu mjeru protjerivanja stranca iz

I Kž 1103/07-8

zemlje u trajanju od pet godina. Temeljem čl. 82. KZ-a sud je tom optuženiku oduzeo imovinsku korist u iznosu od 3.800,00 EUR-a i 1.800,00 kn.

Istom presudom proglašen je krivim T. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a, za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jednog mjeseca. Na ovu kaznu sud je temeljem čl. 67. KZ-a primijenio uvjetnu osudu tako da je izvršenje izrečene kazne odgodio na rok od jedne godine, pod uvjetom da u tom roku ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 80. KZ-a sud je tom optuženiku oduzeo 0,5 ml heroinske otopine, koja mu je oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta.

Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06 – dalje: ZKP) sud je optuženike oslobodio naknade troškova kaznenog postupka, a Z. S. i S. M. i obaveze naknade nagrade i nužnih izdataka postavljenih im branitelja.

Istom presudom temeljem čl. 353. toč. 3. ZKP-a protiv Z. S. odbijena je optužba da bi 23. srpnja 2006. godine neovlašteno kupovao, posjedovao i preprodavao drogu.

Protiv ove presude podnijeli su žalbe optuženici Z. S. i S. M..

Z. S. pobija presudu suda prvog stupnja putem svoga branitelja L. S., odvjetnika iz Z. zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači tako da mu se izreče kazna u kraćem trajanju, a opt. S. M. pobija presudu putem svoga branitelja dr. sc. M. B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe optuženika nisu podneseni.

Prije održavanja sjednice vijeća u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravko Palijaš u pismenom mišljenju dostavljenom pod brojem KŽ-DO-2015/07 od 5. prosinca 2007. predložio je da se žalbe obojice optuženika odbiju kao neosnovane i u pobijanom dijelu potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Postupajući po zahtjevu optuženika S. M. iznesenom u žalbi o sjednici vijeća obaviješten je preuzimatelj odvjetničke kancelarije dr. sc. M. B. odvjetnik I. P.. iz V.. Obavijest za optuženika vraćena je s naznakom da se ne nalazi na adresi koja je navedena u spisu, a odvjetnik nije pristupio na sjednicu, te je sjednica, temeljem čl. 374. st. 4. ZKP-a održana u njihovoj odsutnosti, a u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša koji je u cijelosti ostao kod pismenog mišljenja i predložio da se žalbe obojice optuženika odbiju kao neosnovane.

Žalbe nisu osnovane.

I Kž 1103/07-8

Na žalbu optuženika S. M. iz svih osnova osim zbog odluke o kazni

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, kojim smatra iskaz prikrivenog istražitelja i ponavlja tvrdnje koje je iznosio tijekom postupka da ga je prikriveni istražitelj, koji je saslušan kao svjedok pod kodnim imenom Hrvoje, poticao da mu nabavi heroin, dakle poticao ga na izvršenje kaznenog djela, pa se takav iskaz ne može koristiti kao dokaz u kaznenom postupku.

Ovaj žalbeni navod prigovor je utvrđenom činjeničnom stanju.

Točno je da je u odredbi čl. 80. st. 5. ZKP-a propisano da provođenja posebnog izvida uporabom prikrivenog istražitelja ne smije predstavljati poticanje na izvršenje kaznenog djela i da je u čl. 180. a. ZKP-a propisano da se na dokazima prikupljenim na način naveden u naprijed citiranom propisu ne može temeljiti sudska odluka, ali sud je prvog stupnja utvrdio da nema dokaza o tome da je prikriveni istražitelj poticao žalitelja na izvršenje kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a.

Naime, žalitelj je u obrani tvrdio da je prikriveni istražitelj, preko osobe po imenu M.

V., inicirao da se sastanu i na tom sastanku, zajedno sa V., zahtijevao da mu žalitelj nabavi drogu, a zatim da ga je i telefonski nazivao te „ponovo tražio od mene da kupim drogu“ kao što je iskazao žalitelj.

Sud je temeljito analizirao obranu žalitelja, pogotovo u dijelu u kojemu tvrdi da ga je V. prijetnjama natjerao da stupi u kontakt sa optuženikom Z. S. i da nabavi heroin za osobu pod imenom D., a da ga je D. također uporno nagovarao da to učini, te je ocijenio da u tom dijelu obrana nije prihvatljiva, o čemu je u presudi naveo uvjerljive i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud.

Prije svega iz obrane optuženika S. proizlazi da je žalitelja upoznao nedugo nakon što se doselio u Z., jer je stanovao u njegovoj blizini, a povezala ih je i sklonost uzimanju heroina.

Kada se pođe od nesporne činjenice da je optuženik S. predao žalitelju 21. srpnja 2006. godine 9,55 grama heroina, a 25. srpnja 2006. čak 157,02 grama heroina i 0,88 grama kokaina, koju je drogu zatim žalitelj predao prikrivenom istražitelju, onda i po ocjeni ovog suda potpuno prihvatljiva obrana optuženika S. da je nabava i prodaja droge rezultat njihovog dogovora, jer je krajnje neživotno da bi optuženik S. drogu u vrijednosti od 1.800,00 kn i 3.800,00 EUR-a predao, bez ikakvih garancija da će mu biti plaćena, nepoznatoj osobi, kako je to tvrdio žalitelj u obrani, a želi uvjeriti i ovaj sud navodima iz žalbe.

Osim toga optuženik Z. S. je strani državljanin, sa prebivalištem u B. i H. i privremenim boravištem u R. H. u Z., za razliku od žalitelja koji s obitelji živi u Z. i tu je i zaposlen. Ove nesporne okolnosti govore također u prilog ocjene suda prvog stupnja da je uvjerljiva obrana optuženika S. da je sa žaliteljem dogovorio da će on nabavljati drogu u B. i H., gdje je heroin jeftiniji, a da će kupce za drogu pronalaziti žalitelj kojemu je, kao Z., poznat narko-milje toga grada.

I Kž 1103/07-8

Optuženik S. decidirano tvrdi da ne poznaje osobu po imenu M. V., a zaštićeni svjedok navodi da njegovim sastancima sa žaliteljem nisu prisustvovale druge osobe. Žalitelj, koji tvrdi da je prvom sastanku prisustvovao M. V. istovremeno tijekom postupka predlaže da se kao svjedok sasluša D. B. i navodi da je upravo on bio nazočan prvom sastanku sa prikrivenim istražiteljem.

Zaštićeni svjedok pak odlučno tvrdi da njegovim sastancima sa žaliteljem nisu prisustvovale druge osobe što je i po ocjeni ovog suda apsolutno prihvatljivo, jer je nelogično i neživotno da bi se kupoprodaja droge ugovarala pred drugim osobama i na taj način riskiralo da takav postupak bude otkriven.

Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je obrana žalitelja i sama po sebi nelogična, jer je protivno životnoj logici da bi bilo koja razumna osoba, sa dovoljnim životnim iskustvom, radi namirenja duga od 200,00 EUR-a upustila u izvršenje tako teškog kaznenog djela, koje je počinio žalitelj. Žalitelj je osoba sa srednjom stručnom naobrazbom. U vrijeme događaja bio je star 24 godine, pa je izvan svake sumnje svjestan da prodaja droge predstavlja teško kazneno djelo, sa velikom zapriječenom kaznom, jer se o tom kaznenom djelu vrlo često piše i govori na sredstvima javnog priopćavanja, pa je osnovano sud prvog stupnja u tom dijelu njegovu obranu ocijenio neuvjerljivom.

Potpuno je prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da se žalitelj sastao sa prikrivenim istražiteljem upravo i isključivo radi prodaje heroina, dakle već sa stvorenom odlukom o tome, pa se izjava prikrivenog istražitelja da želi kupiti heroin i u kojoj količini, nikako ne može smatrati poticanjem na izvršenje kaznenog djela. Razloge o tome sud je naveo na stranici sedam pobijane presude, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud i na njih upućuje žalitelja.

Ne može se prihvatiti niti tvrdnja žalitelja da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno radi toga što je sud odbio prijedlog obrane da se kao svjedok sasluša D. B. koji je bio prisutan prvom kontaktu žalitelja i prikrivenog istražitelja. Već je u ovoj odluci navedeno da žalitelj u svojoj obrani nije tvrdio da je razgovoru sa prikrivenim istražiteljem bila prisutna osoba pod imenom B. D., već je tvrdio da je njihovom razgovoru bio prisutan M. V.. Međutim, kod činjenice da prikriveni istražitelj određeno tvrdi da njegovom kontaktu s žaliteljem nisu bilu prisutne druge osobe pravilno je sud prvog stupnja temeljem čl. 322. st. 4. toč. 2. ZKP-a odbio dokazni prijedlog obrane da se kao svjedok ispita D. B. kao nevažan, s obzirom na sve ostale dokaze koji su tijekom postupka provedeni.

Iz naprijed iznesenih razloga ovaj sud smatra da je činjenično stanje, na kojemu se temelji odluka o odgovornosti žalitelja pravilno utvrđeno i da je sud potpuno zakonito svoju odluku temeljio na iskazu prikrivenog istražitelja, s obzirom da je utvrđeno da taj iskaz nije nezakonit dokaz.

Na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud je pravilno primijenio zakon kada je radnje koje je poduzeo žalitelj pravno označio kao kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi s čl. 25. ZIDKZ-a.

Ovaj je sud ispitao pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP-a i utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu postupovnu povredu na koju je sud

I Kž 1103/07-8

drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijedio zakon u bilo kojem elementu propisanom u čl. 368. ZKP-a.

Na žalbe optuženika zbog odluke o kaznenoj sankciji

Nije u pravu opt. Z. S. kada tvrdi da mu je izrečena prestroga kazna i predlaže da se u tom dijelu pobijana presuda preinači. Opt. S. M. ne pobija presudu zbog odluke o kazni, ali kako prema odredbi čl. 382. ZKP-a žalba optuženika uložena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži i žalbu zbog odluke o kazni ovaj je sud i tom dijelu ispitao pobijanu presudu i ocijenio da izrečena kazna optuženiku nije prestroga.

Optuženik S. tvrdi da je sud prvog stupnja utvrdio veliki broj olakotnih okolnosti na njegovoj strani, ali ih nije pravilno vrednovao kada je ocijenio da mu je nužno izreči kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, jer se blažom kaznom ne bi mogla postići opća svrha kažnjavanja. U žalbi se ističe da je sud propustio cijeniti okolnost da droga koju je on prodavao nije završila na tržištu, pa da posljedice počinjenog djela nisu nastale, te da je on kratko vrijeme boravio na teritoriju Republike Hrvatske radi čega nije niti bio u prilici prodavati drogu na tržištu.

Ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja vrlo pažljivo analizirao sve okolnosti koje u skladu s odredbom čl. 56. KZ-a utječu na izbor vrste i visine kazne.

Točno je da je sud prvog stupnja na strani optuženika utvrdio brojne olakotne okolnosti, prije svega priznanje počinjenog djela čime je doprinio bržem okončanju kaznenog postupka njegovo iskreno kajanje, činjenicu da se radi o neosuđivanoj osobi koja je odrasla u vrlo teškim okolnostima. Međutim, sud je na njegovoj strani kao otegotne okolnosti cijenio da je predmetom kaznenog djela teška droga, i to dvije vrste droge, heroin i kokain, da se radi o većoj količini heroina od 166,57 grama od kojih se može dobiti velik broj pojedinačnih doza, pa iako ova droga nije završila kod krajnjih konzumenata ona je njima bila namijenjena, a u tome se i ogleda težina kaznenog djela koju je optuženik počinio.

Upravo radi toga ovaj sud smatra da je kazna zatvora u trajanju od dvije godine primjerena svim tim okolnostima i da se blažom kaznenom sankcijom ne bi mogla postići opća svrha kažnjavanja propisana u čl. 6. i 50. KZ-a.

Ocijenjeno je, nadalje, da i sigurnosna mjera iz čl. 79. KZ-a nije određena u predugom trajanju. Pravilno sud prvog stupnja smatra da je motiv boravka optuženika u Republici Hrvatskoj upravo i bio prodaja opojne droge, što on na izvjestan način i priznaje. On je naime nezaposlen, bez ikakvih prihoda, ničim vezan za Republiku Hrvatsku pa se u takvoj situaciji pravilno ocjenjuje da bi, ukoliko bi nakon izdržane kazne ostao na području Republike Hrvatske, postojala opasnost da nastavi sa vršenjem istog ili sličnih kaznenih djela. Takvoj opasnosti primjerena je i duljina trajanja sigurnosne mjere od 5 godina.

Ocjenjujući kaznenu sankciju koja je izrečena optuženiku M. ovaj sud smatra da je i ona primjerena težini kaznenog djela koje je počinio, a koje se ogleda u činjenici da je predmetom kaznenog djela tzv. teška droga heroin i kokain i to u velikoj količini od 166,57 grama, pa i pored činjenice da je taj optuženik dosada neosuđivan i da se radi o osobi koja uzdržava dvoje malodobne djece blažom kaznom od izrečene, koja je samo nešto veća od

I Kž 1103/07-8

zakonom propisanog minimuma kazne za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a, ne bi se po ocjeni ovog suda mogla postići opća svrha kažnjavanja propisana u čl. 6. i 50. KZ-a.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je žalbe obojice optuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu, radi čega je presuđeno kao u izreci (čl. 387. KZ-a).

U Zagrebu, 27. veljače 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Aleksandra Holjevac, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.