Pž-1359/2007-4 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

9. Pž-1359/07-4

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Vučaj, predsjednice vijeća te Dubravke Zubović i Nevenke Marković, članica vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja K. d.o.o., Z. i drugotužitelja I. G. iz Z., kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F. – G. i H. M. iz B., protiv tuženika J. J. C., Švicarska, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ž. i P. iz Z. i punomoćnik N. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja da je ugovor raskinut, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-111/06-55 od 14. prosinca 2006., nakon vijećanja u sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2011.

r i j e š i o j e

I. Odbacuje se „podnesak tuženika – dopuna žalbe“ od 29. svibnja 2007. kao nepravovremena.

II. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-111/06-55 od 14. prosinca 2006. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

III. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Trgovački sud u Bjelovaru presudom poslovni broj P-111/06-55 od 14. prosinca 2006. utvrđuje da je raskinut Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 16. travnja 2004. zaključen između I. G. iz Z. i trgovačkog društva K. d.o.o., Z. kao prenositelja poslovnog udjela s jedne strane i J. J. C. kao stjecatelja poslovnog udjela u društvu I. l. d.o.o., koji je solemniziran po javnom bilježniku V. M. u Z., 16. travnja 2004. pod poslovnim brojem OU-565/04-1 (točka I. izreke presude). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak odmjeren u iznosu od 117.437,30 kn u roku od osam dana (točka II. izreke presude).

Protiv te presude tuženik je 13. veljače 2007. podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužiteljev tužbeni zahtjev, odnosno da ukine pobijanu presudu u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv te presude tuženik je 29. svibnja 2007. podnio podnesak kao dopunu žalbe od 13. veljače 2007.

Tužitelji su odgovorili na tuženikovu žalbu koju u cijelosti smatraju neosnovanom te predlažu potvrditi pobijanu presudu. Traže trošak sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 9.210,00 kn.

Tuženikova žalba od 13. veljače 2007. je pravovremena i dopuštena.

„Podnesak tuženika – dopuna žalbe“ od 29. svibnja 2007. je nepravovremen. Iz podataka u spisu slijedi da je pobijana presuda dostavljena punomoćnicima tuženika 5. veljače 2007. (list 702. spisa), o čemu je priložena uredna dostavnica u spisu. Zakonski rok za izjavljivanje žalbe protiv te presude iznosi osam dana na temelju odredbe članka 500. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 348. stavak 1. ZPP-a. Sukladno iznesenom, zakonski rok za izjavljivanje žalbe u odnosu na tuženika istekao je 13. veljače 2007.

Prema odredbi članka 358. stavka 2. ZPP-a žalba je nepravovremena ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njezino podnošenje.

Budući da je „podnesak tuženika – dopuna žalbe“ od 29. svibnja 2007. upućen sudu izvan propisanog zakonskog roka – valjalo je takav „podnesak – dopuna žalbe“ ocijeniti kao nepravovremen i na temelju odredbe članka 367. ZPP-a odbaciti.

Stoga je riješeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

Kako je uvodno izneseno tuženikova žalba od 13. veljače 2007. je pravovremena, potpuna i osnovana.

Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

Naime, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pa nije moguće odgovoriti na navode žalitelja.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev na utvrđenje da je raskinut Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 16. travnja 2004. zaključen između I. G. iz Z. i trgovačkog društva K. d.o.o., Z. kao prenositelja poslovnih udjela s jedne strane i J. J. C. iz Švicarske kao stjecatelja poslovnih udjela u društvu I.L.d.o.o. koji je solemniziran po javnom bilježniku V.M. u Zagrebu od 16. travnja 2004. pod poslovnim brojem OU-565/04-1.

Prema odredbi članka 1. Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 16. travnja 2004. (list 10. do 19. spisa, u daljnjem tekstu: Ugovor) prenositelji poslovnih udjela I.G. i K. d.o.o. imatelji su poslovnih udjela na osnovi temeljnog uloga u trgovačkom društvu I.L.d.o.o., Zagreb upisanog u registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem MBS 080288622 i to: I.G. imatelj dva poslovna udjela, svaki u iznosu od 3.000,00 kn, a K. d.o.o. imatelj tri poslovna udjela, i to svaki u iznosu od 3.000,00 kn. Prema članku 2. tog Ugovora prenositelji poslovnih udjela svoje poslovne udjele u cijelosti ustupaju stjecatelju tako da stjecatelj u društvu I.L.d.o.o. stječe pet poslovnih udjela svaki u iznosu od 3.000,00 kn odnosno ukupno u iznosu od 15.000,00 kn; s tim da je stjecatelj poslovnog udjela obvezan kao naknadu za prijenos poslovnih udjela platiti prenositeljima poslovnih udjela ukupan iznos od 294.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

Iznos naknade stjecatelj poslovnih udjela će platiti i to I.G.iznos od 18.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB u roku od sedam dana od dana sklapanja ovog Ugovora, a K.u iznos od 78.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB u roku od sedam dana od dana sklapanja ovog Ugovora; I. G. iznos od 21.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB u roku od tri mjeseca od dana sklapanja Ugovora, a K.u d.o.o. iznos od 81.900,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB u roku od tri mjeseca od dana sklapanja ovog Ugovora;

I.G. iznos od 21.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB u roku od godine dana od dana sklapanja ovog Ugovora, a K.u d.o.o., Zagreb iznos od 74.100,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB u roku od godine dana od sklapanja ovog Ugovora. Prema odredbi članka 4. prenositelji poslovnih udjela jamče stjecatelju poslovnih udjela da su određeni podaci točni i potpuni, a između ostalog da su poslovni udjeli koji su predmet ovog Ugovora u potpunosti otplaćeni i nisu opterećeni pravima u korist trećih osoba (4.1.); da su godišnja izvješća priložena tom Ugovoru točna i ispravno prikazuju financijski položaj društva na dan 31. prosinca 2003. u svakom aspektu odnosno da 31. prosinca 2003. društvo nema nikakvih obveza ili neprikazanih dugova (4.6.), da se prenositelji poslovnog udjela obvezuju da troškovi i obveze društva u 2004. neće premašiti iznos od 80.000,00 EUR kako je to prikazano u procjeni troškova društva u 2004. (4.7.); da je društvo koncesionar prava lova na držanom lovištu broj X/11 Suhopoljska Bilogora na temelju Ugovora o koncesiji prava lova na lovištu u vlasništvu države od 30. srpnja 1999. i da društvo od trenutka stjecanja koncesije kao koncesionar uredno ispunjava sve obveze a prenositelji poslovnih udjela jamče da u trenutku sklapanja ovog Ugovora nije nastao razlog za raskid Ugovora o koncesiji (4.8.), da je društvo s Hrvatskim šumama kao zakupodavcem 29. listopada 1999. sklopilo Ugovor o zakupu prema kojem Ugovoru je bilo dužno iznos od 159.940,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti uložiti u obnovu zakupljenog objekta u roku od dvije godine od potpisivanja Ugovora, a kako navedeni zapisnik nije potpisan, prenositelji poslovnih udjela jamče stjecatelju poslovnog udjela da je društvo upisano ulaganje u cijelosti izvršilo i da u momentu sklapanja Ugovora nije nastao razlog za raskid Ugovora o zakupu (4.10.), odnosno prenositelji poslovnih udjela jamče da protiv društva nije pokrenut upravni, prekršajni, kazneni ili drugi postupak s osnova nepoštivanja poreznih propisa, kao i s osnove prisilne naplate poreza, te da nije u tijeku inspekcijski nadzor od strane nadležne Porezne uprave (4.14.).

Člankom 5. tog Ugovora regulirana je odgovornost prenositelja u slučaju povrede bilo koje obveze preuzete tim Ugovorom. Člankom 5. tog Ugovora reguliran je raskid Ugovora.

Pri prijenosu poslovnog udjela riječ je o prijenosu prava, prodaje li se taj udio, govori se o prodaji prava sa svim pravnim posljedicama koje proizlaze iz takvog pravnog posla, uključujući i odgovornost za nedostatke. Prodavatelj stoga odgovara za postojanje takvog prava. Kupac može prema prodavatelju ostvarivati sva prava s naslova odgovornosti za nedostatke koje mu daje Zakon o obveznim odnosima. Ta prava ostvaruje iz obveznopravnog posla, a ne iz stvarnog posla prijenosa poslovnog udjela kojim se provodi obveznopravni posao.

Članak 412. stavak 3. ZTD-a propisuje da je za prijenos poslovnog udjela potreban Ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Takav ugovor potreban je i za preuzimanje obveze da će prenijeti poslovni udio. Sam prijenos poslovnog udjela vrši se upisom u knjigu poslovnih udjela i u odnosu na društvo vlasnik je onaj koji je upisan u knjizi poslovnih udjela.

Navedena pravila ne isključuju mogućnost raskida ugovora o prijenosu poslovnog udjela iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) niti su s njima u koliziji. U dvostranim ugovorima kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze, ili pod uvjetima propisanim odredbama ZOO-a raskinuti ugovor izjavom ako raskid ugovora ne nastupi po samom zakonu (arg. iz članka 124. ZOO-a). Pri tom je odlučno da li je rok za ispunjenje obveze bitan sastojak ugovora. Ako rok za ispunjenje obveze nije bitan sastavni dio ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka zahtijeva ispunjenje obveze, a dužnik zadržava pravo ispuniti obvezu. Ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje, pa ako ni u naknadnom roku dužnik ne ispuni obvezu, ugovor se raskida po samom zakonu (arg. iz članka 126. ZOO-a).

Međutim, specifičnost raskida ugovora o prijenosu poslovnog udjela nakon prijenosa udjela stjecatelju, sastoji se u tome što je vraćanje onoga što je po osnovi ugovora primljeno – podvrgnuto istim pravilima koja vrijede i za stjecanje. To znači da mora postojati i izjava stjecatelja da dopušta vraćanje udjela ili odgovarajuća sudska odluka te upis prijenosa poslovnog udjela nazad na bivšeg vlasnika u knjizi poslovnih udjela društva.

Imajući u vidu obrazloženje pobijane presude nesporno je da isto ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, jer prvostupanjski sud se nije izjasnio je li prijenos odnosno stjecanje poslovnog udjela evidentirano odnosno upisano u knjizi poslovnih udjela društva. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka zaključuje da su tužitelji ispunili sve svoje ugovorne obveze, te je nesporno da Ugovorom nije reguliran raskid ugovora odnosno pretpostavke pod kojima se raskid ugovora može učiniti, te kako je nesporno da su tužitelji pozvali tuženog da u ugovorenom roku koji je bitan sastojak tog Ugovora ispuni svoju obvezu plaćanjem druge dospjele rate cijene poslovnih udjela, te da u naknadnom roku su upozorili da ukoliko to ne učini, raskidaju ugovor, pa kako tuženik to niti u naknadnom roku nakon što je bio upozoren da će Ugovor biti raskinut, nije ispunio svoju dospjelu obvezu prema tužiteljima – pozivom na odredbu članka 125. ZOO-a ocjenjuje tužiteljev tužbeni zahtjev osnovanim. Međutim, kako je izneseno, ovakav zaključak prvostupanjskog suda je po ocjeni ovog suda preuranjen, jer prvostupanjski sud nije imao u vidu specifičnosti na koje je ukazano kod raskida ugovora o prijenosu poslovnog udjela.

Naime, iz spisa proizlazi da je tuženik platio tužiteljima samo prvi obrok tj. ukupno 97.000,00 EUR, a neposredno pred dospijeće druge rate tuženik je dopisom od 29. lipnja 2004. obavijestio tužitelje da nisu ispunili svoje ugovorne obveze iz Ugovora, da im stoga neće isplatiti drugu ratu, a zbog čega im stavlja u prijeboj štetu koju tuženik trpi zbog toga što tužitelji nisu ispunili u cijelosti obveze iz Ugovora. Kao štetu koju trpi tuženik u dopisu od 29. lipnja 2004. navodi neispunjenje obveza po Ugovoru o koncesiji prema Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, neispunjenje obveza po Ugovoru o zakupu prema Hrvatskim šumama i nenaplativost potraživanja od društva J. d.o.o.

Članak 132. ZOO-a regulira „Učinak raskida“. Raskidom ugovora obje strane su oslobođene svojih obveza, izuzev obveze na naknadu eventualne štete (članak 132. stavak 1. ZOO-a). Ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo da joj se vrati ono što je dala (članak 132. stavak 2. ZOO-a). Imajući u vidu predmetni spor, te odredbe Ugovora od 16. travnja 2004., treba imati u vidu da su se tužitelji obvezali prenijeti na tuženika kao stjecatelja poslovne udjele u društvu I.L.d.o.o., Zagreb, i da su tužitelji tu obvezu ispunili davanjem izjave kojom dopuštaju prijenos poslovnih udjela, odnosno prenositelji poslovnih udjela dozvoljavaju da se po potpisu Ugovora izvrši upis stjecatelja poslovnih udjela kao imatelja poslovnih udjela u Knjizi poslovnih udjela društva i podnese prijava sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu (članak 3. u vezi članka 2. Ugovora), i na temelju te izjave izvršen je prijenos prava vlasništva na poslovnim udjelima na stjecatelja poslovnih udjela. Međutim, kako je naprijed izneseno, vraćanje onog što je dano moguće je samo na način na koji je inače po ZTD-u moguće izvršiti prijenos poslovnog udjela. To znači da tužitelji ne mogu, odnosno nije dovoljno da tužitelji traže da sud utvrdi da je raskinut Ugovor o prijenosu poslovnog udjela. Raskidom ugovora prestala je samo pravna osnova na temelju koje je izvršen prijenos. Tužitelji (prenositelji, odnosno otuđivatelji poslovnog udjela) moraju postaviti prema stjecatelju poslovnih udjela i zahtjev da im stjecatelj vrati poslovne udjele, što znači da tužitelji moraju tražiti od stjecatelja da u zakonom propisanom obliku da izjavu o prijenosu poslovnog udjela.

U predmetnom sporu to znači da tužitelji mogu podnijeti tužbu s tužbenim zahtjevom da sud naloži tuženiku davanje izjave o prijenosu (vraćanju) poslovnog udjela na tužitelje, jer da će u protivnom presuda zamijeniti tu izjavu o prijenosu. Na temelju takve izjave ili odgovarajuće presude tužitelji mogu zahtijevati upis prijenosa poslovnog udjela u knjizi poslovnih udjela sa stjecatelja na svoje ime. Ovdje valja imati u vidu da je stjecanje poslovnih udjela bilo valjano, pa je do upisa vraćanja poslovnih udjela u knjigu poslovnih udjela, stjecatelj bio vlasnik sa svim pravima koja iz toga proizlaze, te da su bili valjani i upisi u sudski registar koji su se temeljili na Ugovoru i izjavi o prijenosu poslovnih udjela. Raskid ugovora je nova činjenica na temelju koje se mogu zahtijevati i izvršiti novi upisi, a ne činjenica na temelju koje bi zakonito provedeni upisi postali nezakoniti. Ovim se ne dira u pravo strane koja je svoju obvezu ispunila tražiti od protivne strane i naknadu štete.

Isto tako, u pogledu tužbenog zahtjeva za utvrđenje da je raskinut ugovor o prijenosu poslovnog udjela potrebno je utvrditi jesu li ispunjenje zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe na utvrđenje. Za tužbu na utvrđenje potrebno je dokazati pravni interes.

U konkretnom sporu radi se o poslovnim udjelima trgovačkog društva I.L.društvo s ograničenom odgovornošću za lov, trgovinu i turizam, putnička agencija. Prema podacima sudskog registra dostupnim ovom sudu utvrđeno je da je to trgovačko društvo rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Tt-09/695-1 od 6. srpnja 2009. brisano iz sudskog registra, dakle, tijekom žalbenog postupka, budući da je pobijana presuda donesena 14. prosinca 2006. Sukladno odredbi članka 4. ZTD-a trgovačko društvo gubi svojstvo pravne osobe brisanjem tog društva iz trgovačkog registra. Kao posljedica brisanja trgovačkog društva nastupa prekid postupka (arg. iz članka 212. točka 4. ZPP-a).

S obzirom na to da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije imao u vidu odredbe ZTD-a o prijenosu poslovnih udjela – nije utvrđivao odlučne činjenice, ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Stoga je riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U nastavku postupka sud će pozvati tužitelje da urede tužbu na način kako je ukazano u ovom ukidnom rješenju. Isto tako, sud prvog stupnja imat će u vidu da je trgovačko društvo I.L.d.o.o., Zagreb brisano iz sudskog registra, te će izvršiti provjeru uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra i utvrditi odlučne činjenice budući da iz tog povijesnog izvatka proizlazi da je navedeno trgovačko društvo

I.L.d.o.o. brisano iz sudskog registra, da je bio imenovan privremeni upravitelj, te da su bile određene mjere osiguranja (rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-481/04 od 6. rujna 2004. koje je potvrđeno odnosno djelomično preinačeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7033/04 od 11. svibnja 2005.), odnosno prvostupanjski sud će utvrditi kako je utjecala činjenica brisanja trgovačkog društva I.L.d.o.o., Zagreb na odredbe spornog Ugovora; odnosno imajući u vidu da se navedena privremena mjera odnosila na poslovne uvjete koji su predmet spornog Ugovora. Nakon toga će ocjenom i analizom dokumentacije u spisu te pravilnom primjenom odredaba ZTD-a i ZOO-a donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

Na temelju odredbe članka 166. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka povodom pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci. Isto tako, odluka o parničnom trošku mora biti obrazložena na način da sadrži kriterije po kojima je jedna stranka dužna snositi troškove postupka druge stranke, naznaku vrijednosti predmeta spora, naznaku svake pojedine parnične radnje za koju je priznat trošak, visinu odmjerenog troška za svaku pojedinu radnju, naznaku materijalno-pravne odredbe prema kojoj su odmjereni troškovi ako se pri odmjeravanju troškova primjenjuje Tarifa, iznos pripadajućeg poreza i iznos ukupnog troška. Tek tada je odluka suda o parničnom trošku razumljiva i tek tada je ovaj sud može ispitati (kvalitativno i kvantitativno). Navod obrazloženja pobijane presude o dosuđenom trošku od 117.437,40 kn „sukladno vrijednosti predmeta spora i sukladno važećim tarifama“ je potpuno nejasan i nerazumljiv. U ponovnom postupku prvostupanjski sud je dužan obrazložiti i odluku o parničnom trošku na način na koji je ukazano. U Zagrebu 17. svibnja 2011.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

BRANKA VUČAJ, v.r.