Croatian court dismisses appeal in small claims parking fee dispute over lack of parking permit.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Court of County Slavonski Brod dismissed the plaintiff's appeal against a lower court judgment that rejected a claim for 80 kuna parking fees. The plaintiff argued for payment based on a parking receipt, but the court found the defendant had no legal standing as the original contract was with a different entity. Consequently, the lower court's decision to deny the claim was upheld as legally sound.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZPP čl. 354. st. 2. toč. 11.; ZOO čl. 336. st. 1.: In small claims proceedings, an appeal based on a material breach of procedural rules is inadmissible if the first-instance court provided valid reasons for its decision, and the claimant lacks standing to enforce the debt against the defendant.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
SLAVONSKI BROD
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
P O Ž E G A
Poslovni broj: 19 Gž-760/2018-2.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Branki Ribičić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. P. d.o.o. R., OIB: …. zastupanog po odvjetnicima u O. D. V. i partneri d.o.o protiv tuženika R. T., OIB:.., R., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Poslovni broj Povrv-767/2017-11 od 4. svibnja 2018., dana 13. prosinca 2018.
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Poslovni broj Povrv-767/2017-11 od 4. svibnja 2018., u cijelosti.
Obrazloženje
Pobijanom presudom je suđeno:
1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnoga bilježnika D. P. iz R. poslovni broj Ovrv-342/17 od 21. veljače 2017. te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 80,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2012. pa do isplate, i to za razdoblje do 10. veljače 2012. pa do 31. srpnja 2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja vrijedi zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućom polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. g. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena kao i zahtjev tužitelja za naknadu mu troška ovrhe u iznosu od 262,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom.
2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu mu troškova parničnog postupka.
Protiv ove presude pravovremeno je žalbu izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba nije osnovana.
U ovoj pravnoj stvari tužitelj je tražio naplatu iznosa od 80,00 kuna, pa se povodom prigovora tuženog postupak vodio u smislu odredbe članka 460. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 dalje u tekstu: ZPP), kao spor male vrijednosti.
Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 354. stavka 2. točke.
1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. tog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kako je to propisano odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a.
Suprotno navodima žalbe, ovaj sud ne nalazi osnovanim žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koji tužitelj u žalbi ukazuje, budući je za svoju odluku prvostupanjski sud dao valjane razloge, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a nisu počinjene ni druge bitne povrede parničnog postupka na koje, u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnoga bilježnika D. P. iz R. broj Ovrv-342/17 od 21. veljače 2017., te odbio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 80,00 kuna, jer iz dnevne parkirne karte (list 7 spisa) nedvojbeno proizlazi da je istu izdao R. promet d.d. jer je vozilo tuženika registarske oznake RI-983-AR, bilo parkirano na javnom parkiralištu u R., u ulici M. G. u 1B zoni 1. veljače 2012. bez parkirne karte.
Kako je na temelju sudskog registra Trgovačkog suda u Rijeci prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije univerzalni slijednik društva R. P. d.d., niti da mu je isti na drugi način prenio spornu tražbinu, osnovano je prvostupanjski sud temeljem članka 336. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO) kojim je propisano je da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane, i odredbi Općih uvjeta o načinu naplate parkiranja na javnom parkiralištu i Odluke o visini naknade za parkiranje, odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
Točno je da izvod iz poslovnih knjiga u smislu članka 230. ZPP-a predstavlja javnu ispravu za koju vrijedi presumpcija istinitosti sadržaja, međutim dozvoljeno je dokazivati suprotno, pa kako iz drugih isprava u spisu, koje je tužitelj priložio i u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, proizlazi drugačije, to je osnovano prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije ovlašten tražiti naplatu dnevne parkirne karte od tuženika.
Stoga je žalbu tužitelja kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci.
Požega, 13. prosinca 2018.
Sutkinja
Branka Ribičić