Gž-228/2013-2 · Županijski sud u Dubrovniku

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

G.228/13

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od predsjednice toga suda Josite Begović, kao predsjednice vijeća, te Emira Čustovića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. R. iz D., kojega zastupa punomoćnik V. G., odvjetnik iz B., protiv tuženice V. Š. ( glavna urednica D. v.), na adresi nakladnika D. v. d.o.o. D., koju zastupaju punomoćnici D. A., odvjetnik u D., i T. S. odvjetnica iz Z., radi objave ispravka informacije, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, posl. broj P.487/12. od 10.rujna 2012.g., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2013. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, posl. broj P.487/12 od 10.rujna 2012.g.

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova za sastav odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi :

„I. Nalaže se tuženici V. Š. kao glavnoj urednici D. v. da objavi ispravak informacije objavljene dana 28. travnja 2012.g u D. vjesniku na stranici 41., pod naslovom „'I. R. na sebe uknjižio društveni dom u V.“' sa nadnaslovom „Općina K. najavljuje tužbu zbog uknjižbe društvenog doma u V.“, i to tako da bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu, na listi ili istovrijedan način u prvom izdanju D. v. nakon donošenja i dostave ove presude, objavi slijedeći tekst ispravka :

L. K. ne zna o čemu govori ( naslov )

I. R. nije na sebe uknjižio društveni dom u V.. Nejgov otac uopće nije bio vlasnik zemljišta na kojem je dom građen, nije postojao nikakav sporazum sa Zadrugom da se dom gradi na njegovom zemljištu, a da on ne prenese vlasništvo zemljišta na Zadrugu, a niti je primio bilo kakav novac za zemljište. Sve i da je želio, I. R. nije mogao društveni dom uknjižiti ne sebe. Naime, taj društveno dom u formalno – pravnom smislu ne postoji, nije upisan u zemljište knjige niti katastarski operat, a I. R. ne posjeduje nikakvu ispravu koja bi ga ovlašćivala da upiše svoje pravo vlasništva na predmetnoj građevini. Stoga nije moglo biti nikakvog upisa, odnosno uknjižbe o kojoj govori L. K.. Istupi L. K. i njegovo neosnovano optuživanje I. R. da je učinio nešto što uopće nije mogao učiniti, osim što vrijeđa uspomenu na njegova oca i gospodina I. R. osobno, nisu ništa drugo nego jeftini pokušaj da se gospodin K. prikaže kao zaštitnik općinskih interesa i prava građana, iako očigledno ni sam ne zna u čemu bi se sastojala povreda tih prava. Gospodin K. bi se trebao upoznati sa stvarnim činjenicanma u vezi društvenog doma u V., a tek onda nešto govoriti, a ne neutemeljeno vrijeđati žive i mrtve osobe, te prijetiti tužbama, sve to da bi sam ispao heroj, što je najvažnije, valja reći da je više nego indikativno vrijeme koje je gospodin K. izabrao za lansiranje optužbi protiv I. R..

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana donošenja presude pa do dana isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“, a ujedno je naloženo tužitelju da plati parnične troškove tuženici u svoti od 5.200,00 kn. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, dakle, zbog svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine RH", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili da se presuda preinači i prihvati njegov tužbeni zahtjev u cijelosti.

Žalba je pravovremena i dopuštena.

Tuženica je odgovorila na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za objavu ispravke informacije objavljene u tjedniku D. v. 28. travnja 2012.godine, na str. 41, u članku pod naslovom „I. R. na sebe uknjižio društveni dom u V.“, i to slijedećih informacija :

- da je tužitelj uknjižio društveni dom na sebe;

- da je njegov otac bio vlasnik zemljišta ne kojem je dom sagrađen;

- da je sa Zadrugom dogovorio gradnju doma na njegovom zemljištu, a da će on prenijeti vlasništvo zemljišta na Zadrugu, te da je za to primio novac. Prije podnošenja tužbe tužitelj se obratio tuženici, glavnoj urednici tjednika D. v., sa zahtjevom za objavu ispravka.Tuženica nije objavila ispravak, a o razlozima neobjavljivanja ispravka obavijestila je punomoćnika tužitelja. Iz sadržaja tog dopisa proizlazi da zahtjevu za objavu ispravka nije udovoljeno jer tekst sadrži komentare o objavljenom članku, kao i komentare o postupcima treće osobe koji su uvredljivog sadržaja, pa bi objava ispravka dovela do odgovornosti nakladnika za naknadu štete.

Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev jer je zaključio da je tuženik dokazao postojanje nekih činjenica koje su objavljene u članku, a to je da je tužitelj uknjižen kao vlasnik nekretnina oznake čest. zem. 1954/2 i 1937 K.O. V., na kojima je izgrađen i leži društveni dom u V., iz čega proizlazi da je točna informacija objavljena u članku da je tužitelj uknjižio na društveni dom u V. na sebe, odnosno da je objavljena informacija utemeljena na činjenicama u čiju je točnost autor imao dovoljnog razloga povjerovati. S tim u vezi prvostupanjski sud pravilno uočava da se tužitelj u parničnom postupku koji se vodi pred sudom pod posl. brojem P.432/12 , u kojem je Općina K. podnijela tužbu protiv njega radi utvrđenja prava vlasništva zgrade izgrađene na čest. zem. 1954/2 i 1937 K.O. V., protivio tužbi i naveo da je ta zgrada izgrađena na tuđem zemljištu, pa kao takva pripada vlasniku zemljišta, dakle, tužitelj se smatrao vlasnikom zemljišta i zgrade. Iz tog razloga je sklopio i ugovor o plodouživanju s Mjesnim odborom V. u kojem je, kao vlasnik nekretnine, tj. zemljišta i zgrade, dao na korištenje Mjesnom odboru V. zgradu bez naknade. Bjelodano je da se tužitelj smatrao vlasnikom doma u V.. U odnosu na preostali sadržaj teksta čiju objavu tužitelj traži, prvostupanjski sud smatra da isti predstavlja komentar odnosno mišljenje i vrijednosne sudove tužitelja, odnosno da se u tom dijelu ne navode činjenice niti okolnosti koje se pobijaju objavljenom informacijom, niti s namjerom pobijanja bitno nadopunjuju navodi u objavljenom tekstu.

Pravo na ispravku informacije ima onaj čija su prava i interesi povrijeđeni objavom informacije, a svrha je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije ( čl. 40. st. 1. Zakona o medijima, „Narodne novine „ broj 59/04, 84/11, dalje : ZM).

Pod ispravkom se ne podrazumijeva samo ispravljanje pogrešnih tvrdnji ili netočnih navoda u objavljenoj informaciji već se podrazumijeva i iznošenje činjenica i okolnosti kojim povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno nadopunjuje navode u objavljenoj informaciji ( čl. 40. st. 4. ZM-a). Tuženiku je dopušteno dokazivati točnost činjenice iz objavljenje informacije u kojem slučaju nije dužan objaviti ispravak, osim ako je spornom informacijom povrijeđeno pravo na privatnost, zaštićeno na način utvrđen zakonom ili ako se sporna informacija poziva na činjenice obuhvaćene amnestijom, sudskom rehabilitacijom ili revizijom presude ( čl. 48. st. 2. ZM-a).

Činjenična utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda zbog kojih je otklonio objavu ispravka informacije – da je tužitelj uknjižio društveni dom u Vitaljini na sebe – su prihvatljivi i ovom sudu , i žalitelj se, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na te razloge. Iz stanja rasprave građe proizlazi da je tužitelj uknjižen kao vlasnik nekretnina oznake čest. zem. 1954/2 i 1937 K.O .V., na kojim je izgrađen društveni dom, koji po načelu jedinstvenosti nekretnine pripada vlasniku zemljišta, a uostalom tužitelj se i legitimirao kao vlasnik tog doma, kada ga je dao na plodouživanje Mjesnom odboru V.. Dakle, navedena informacija je u svojoj osnovi točna i tuženica nije dužna objaviti ispravak informacije. U dijelu ispravka čiju objavu traži tužitelj komentira ponašanje L. K., pa tako navodi da istupi L. K. vrijeđaju uspomenu na tužiteljeva oca i tužitelja osobno, i da „ nisu ništa drugo nego jeftini pokušaj da se gospodin K. prikaže kao zaštitnik općinskih interesa i prava građana, iako očigledno ni sam ne zna u čemu bi se sastojala povreda tih prava“. Nadalje se za L. K. navodi da bi se trebao upoznati sa stvarnim činjenicama u vezi društvenog doma u V., a tek onda nešto govoriti, a ne neutemeljeno vrijeđati žive i mrtve osobe, te prijetiti tužbama, sve to da bi ispao heroj. U biti se u objavi ispravka za L. K. navodi da se prikazuje kao osoba koja je zaštitnik općih interesa i prava građana iako to stvarno nije, a taj postupak se ocjenjuje kao „jeftin pokušaj“, te se također navodi da je on neznalica jer ni sam ne zna u čemu se sastoji povreda određenih prava. Navedene tvrdnje su uvredljive za L. K., koji ima položaj treće osobe, i mogu biti osnova za naknadu štete koju bi mu bio dužan podmiriti nakladnik, pa ih glavni urednik zbog toga razloga nije dužan objaviti sukladno odredbi čl. 42. st. 4. alineja 6. ZM-a.

Ovaj sud ne prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da sve ostale tvrdnje u ispravku predstavljaju komentar ili vrijednosne sudove tužitelja. Naime, tvrdnja da je otac tužitelja primio novac za zamjenu i da je postignut sporazum između Zadruge i tužiteljeva oca, nisu komentari već predstavljaju informacije koje su podložne za ispravljanje. Međutim,u situaciji kada se značajan dio teksta ispravka odnosi na komentiranje ponašanja L. K., kao treće osobe, a koji dio je uvredljiv za treću osobu i može biti osnova za eventualnu odgovornost nakladnika za štetu, zbog čega glavni urednik nije dužan objaviti ispravak, te kada je utvrđeno da je jedna od informacija koja se želi ispraviti točna, ovaj sud nalazi da nisu ispunjene pretpostavke za objavu ispravka informacije kako to tužitelj traži, i pored činjenice što je dio objavljenih informacija bio podložan objavljivanju ispravka, s obzirom da su zatraženu ispravku u pretežnom dijelu navedene činjenice i okolnosti koje glavni urednik nije bio dužan objaviti.

Osim toga, ispravak čije objavljivanje je tužitelj tražio nije potpisan ni od tužitelja, a ni od njegovog punomoćnika, a prema odredbi čl. 42. st. 4. alineja 4. ZM-a, glavni urednik nije dužan objaviti ispravak ako zahtjev za ispravak nije potpisan od strane podnositelja zahtjeva, pa je tužbeni zahtjev tužitelja i po ovom osnovu valjalo odbiti.

Činjenicu da nije zahtjev za ispravak potpisan sud je utvrdio oslonom na odredbu čl. 373a. st. 2. ZPP-a.

Opširnim žalbenim navodima tužitelj pokušava dokazati da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev jer je odlučivao o nečemu što nije bio predmet spora, a to je pitanje vlasništva nad čest. zem. 1954/2 i 1937 K.O. V., i društvenog doma koji je izgrađen na tim nekretninama, a ne o objavi ispravka informacije, ali bez uspjeha. Naime, s obzirom na sadržaj informacije, a informacija koju tužitelj želi ispraviti je glasila : „da je tužitelj uknjižio društveni dom na sebe“, posve je logično da se provjeri zemljišnoknjižno stanje na predmetnim nekretninama, a s obzirom da je tužitelj uknjižen kao vlasnik nekretnina čest. zem. 1954/2 i 1937 K.O. V., na kojima je izgrađen dom, i s obzirom da tužitelj svojata taj dom navodeći u odgovoru na tužbu u parničnom postupku koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod posl. brojem P.432/12 da izgrađeni dom pripada vlasniku zemljišta, te s obzirom da ga je dao na plodouživanje Mjesnom odboru V., prvostupanjski sud je uvjerljivo zaključio da je navedena informacija točna, i da je autor članka, imao dovoljno razloga da povjeruje u njezinu točnost. Dakle, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. točka 12. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi.

Iz svega iznesenog proizlazi da žalba tužitelja nema svog opravdanja pa je prvostupanjski sud pravilno odbio tužiteljev zahtjev za objavu ispravka, i to dijelom iz razloga koje je sam naveo, a dijelom iz drugih razloga na koje je ukazano u ovoj drugostupanjskoj odluci.

Prema stajalištu ovog suda tuženica nema pravo na naknadu troškova za zastupanje po odvjetniku za sastav odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka, zbog čega je oslonom na odredbe čl. 166. st. 1 u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Radi iznesenog, a na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373a ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, 6. ožujka 2013. godine

Predsjednica vijeća:

Josita Begović, v.r.