Rev-1148/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1148/1990-2.

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića, kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnić, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Jakoba Miletić, kao članova vijeća, u gradjansko- pravnoj stvari tužitelja M. I. iz P., kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik iz K., protiv tuženika B. F. iz K., kojeg zastupaju punomoćnici R. V. i R. - F. M., odvjetnici iz K., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru, od 11. siječnja 1990. posl. broj Gž-1869/89-2. u kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 12. travnja 1989. posl. broj P-1425/88-55, u sjednici održanoj dana 5. prosinca 1990.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se revizija tuženika B. F. kao neosnovana, u pogledu glavne stvari i troškova postupka.

II Preinačavaju se presude Okružnog suda u Bjelovaru od 11. siječnja 1990. i Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-1425/88-55. od 12. travnja 1989. godine u pogledu odluke o kamatama tako da se tuženiku nalaže da tužitelju na dosudjeni iznos glavnice od 265 konvertibilnih (ranije 2,65o.000) dinara plati zatezne kamate po stopi iz čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima od 12. travnja 1989. pa do isplate, ali ne više od 134%, takodjer u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev i tuženiku je naloženo da solidarno sa ZOIO C. iz Z., Poslovnica K., plati tužitelju 265 konvertibilnih (ranije 2,650.000) dinara sa 134% zateznih kamata računajući od 12. travnja 1989. do isplate, te da tužitelju naknadi parnični trošak odmjeren u iznosu od 73,60 konvertibilnih (ranije 736.250) dinara.

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrdjena je prvostepena presuda.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. t. 1. u vezi s čl. 375. i čl. 365. Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP), kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da Vrhovni sud Hrvatske pobijanu i prvostepenu presudu ukine i predmet vrati na ponovno sudjenje ili da te presude preinači tako da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, te traži da mu se naknade troškovi revizije.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika, niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o toj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Bitnu povredu odredaba ZPP tuženik nalazi u tome, što drugostepeni sud u smislu čl. 375. ZPP nije ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja za rješenje ovog spora, a niti je ispitao prvostepenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi.

Takova tvrdnja revidenta nije osnovana. Iako je drugostepena presuda štura, iz njezinih razloga jasno je vidljivo da je drugostepeni sud imao u vidu bitne žalbene navode tuženika, a napose one koji se tiču pitanja odgovornosti za štetu. Pri tome je taj sud, polazeći od utvrdjenja prvostepenog suda, otklonio žalbeni navod tuženika da je do nesreće došlo isključivo krivnjom samog tužitelja. Naprotiv, prihvatio je utvrdjenja prvostepenog suda da je tužitelj, u skladu s propisima, pretekao automobilom, traktor kojim je upravljao tuženik, te da je upravo tuženik propustio upravljati traktorom u skladu s uvjetima na cesti, što je bilo i jedini uzrok naleta na vozilu u vlasništvu tužitelja. U tom smislu iscrpni razlozi prvostepene presude pružili su drugostepenom sudu dovoljno osnova za otklanjanje žalbenih navoda tuženika. Zato se ne može prihvatiti tvrdnja tuženika da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. l. t. 2. ZPP.

U reviziji je istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. t. 1. ZPP, ali nije odredjeno navedeno, u čemu se te povrede sastoje. Revizijski sud je utvrdio da su sudovi nižeg stepena proveli postupak i sastavili pobijane odluke u skladu s odredbama ZPP. U toj situaciji nije osnovan ni taj revizijski razlog.

Ne postoji, pak, bitna povreda odredaba ZPP iz čl. 386. tog zakona, a na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Medju strankama sporna je odgovornost za štetu. Tuženik i u žalbi, a sada i u reviziji, ukazuje na proturječnosti izmedju iskaza sudskih vještaka F. K. i Č. M.. Već prvostepeni sud razjasnio je te proturječnosti dodatnim saslušanjem vještaka Č. M.. Imajući u vidu i to dodatno mišljenje navedenog vještaka, zatim podatke iz predmeta koji je pod poslovnim brojem Kio-561/86. vodjen kod Okružnog suda u Bjelovaru protiv tuženika, tada kao okrivljenika, ali vodeći, u smislu čl. 8. ZPP, računa i o ostalim dokazima, prvostepeni sud je utvrdio da je tužitelj u skladu s propisima pretekao traktor kojim je upravljao tuženik, te da se nakon preticanja zaustavio, jer je namjeravao skrenuti u lijevo. Izvedeni dokazi, pa i vještačenja, ukazuju da je upravo tuženik prekasno reagirao na činjenicu da se vozilo tužitelja ispred njega propisno zaustavilo. Ovo utvrdjenje i pravnu ocjenu s pravom je prihvatio i drugostepeni sud.

Zato se ne može prihvatiti revizija tuženika, koja se u osnovi, zasniva samo na pobijanju nalaza i mišljenja sudskih prometnih vještaka, a da pri tom gubi iz vida ostale izvedene dokaze, koje su takodjer ocjenjivali sudovi nižeg stepena. Upravo ti ostali izvedeni dokazi, u konkretnoj situaciji, ukazuju na isključivu, odgovornost tuženika za nastalu štetu. Zato su sudovi nižeg stepena zakonito primijenili odredbu čl. 45. st. 1. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama ("Službeni list SFRJ" br. 63/80. i 4/81.), kad su tuženika utvrdili isključivo odgovornim za nastalu štetu.

Iznos naknade štete dosudjen tužitelju tuženik revizijom ne osporava.

S obzirom na navedeno ne može se prihvatiti tvrdnja tuženika da je u ovom predmetu pogrešno primijenjeno materijalno pravo, u pogledu glavne stvari. Zbog toga, a po osnovi čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci ove presude pod toč. I.

Prvostepeni sud dosudio je kamate navodeći njihovu stopu (134%), koliko je tužitelj i zahtijevao. S obzirom da se stopa zatezne kamate mijenja, to izrekom parnične presude ovu stopu treba odrediti pozivom na propis koji regulira stopu zatezne kamate, u ovom slučaju čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 28/79, 39/85. i 46/85.). Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost primjene materijalnog prava pobijanu prvostepenu presudu u tom je dijelu valjalo preinačiti na navedeni način, time da je odredjeno da tužitelju pripadaju kamate po čl. 277. st. 7. Zakona o obveznim odnosima, ali ne više od 134% koliko je tužitelj zahtijevao čl. 2. st. 1. ZPP).

Po osnovi čl. 354. st.l. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude (pod toč. II).

U Zagrebu, 5. prosinca 1990.godine

Predsjednik vijeća:

mr Hrvoje Momčinović,v.r.