I Kž-770/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-770/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Klarić-Baranović Senke, kao predsjednice vijeća, te Garačić Ane i Zmajević mr. Branka, kao članova vijeća i više savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. M., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 10. listopada 1996. broj K-17/94 (Kv-152/96), u sjednici održanoj 16. siječnja 1997.,

r i j e š i o je:

Uvažava se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje, te se postupak protiv opt. K. M. ima nastaviti.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru obustavljen je kazneni postupak protiv opt. K. M., zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH, a primjenom čl. 2. st. 2. Zakona o općem oprostu.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i postupak protiv optuženika zbog učina triju kaznenih djela ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH nastavi.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, u svom pismenom prijedlogu, sukladno čl. 360. st. 2. ZKP predložio je da se žalba državnog odvjetnika uvaži i pobijano rješenje preinači, te postupak nastavi.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

Ovdje je, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, prije svega potrebno reći da je ovaj sud već zauzeo svoje pravno stajalište da u konkretnom slučaju nema primjene Zakona o oprostu, a zbog okolnosti da događaj nema neposrednu svezu s ratom, kada se zbio izvan područja na kojem su se odvijale ratne operacije, a isto tako optuženikova djelatnost kao vođe policijske patrole, koji vrši kontrolu ulazaka i izlazaka svih vozila (civilnih, vojnih i policijskih) koja su dolazila, ili koja su odlazila na područje koje se našlo u neposrednoj ratnoj zoni, nije bila u neposrednoj svezi s tim ratnim operacijama, neovisno o do sada utvrđenim okolnostima da se kontrolni punkt na kojem je naprijed opisana kontrola vozila vršena bio zaštićen grudobranom, te blindiranim vozilom, kao i da je neposredno prije događaja taj kontrolni punkt bio gađan artiljerijskim i pješadijskim naoružanjem neprijatelja.

Zadatak optuženika kao vođe policijske patrole bio je dakle, da preventivno kontrolira ulazak i izlazak svih vrsta vozila prema prvoj liniji bojišnice.

Kako je sud prvog stupnja na temelju istog utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na raniju odluku (svjedok H. B. još uvijek nije saslušan na glavnoj raspravi) zauzeo isto pravno stajalište da se na konkretan slučaj ima primijeniti odrednica čl. 2. st. 2. Zakona o općem oprostu, to je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda došlo do pogrešne primjene Zakona o općem oprostu, jer osim što su inkriminacije počinjene u vremenu koje je naznačeno u čl. 1. st. 3. Zakona o općem oprostu druge, neposredne sveze sa odvijanjem ratnih operacija sam događaj nema.

Slijedom svega naprijed izloženog, kako nije bilo mjesta primjeni Zakona o općem oprostu, trebalo je sukladno čl. 385. st. 3. ZKP riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 16. siječnja 1997.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac,v.r.

Senka Klarić-Baranović,v.r.