Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-549/2008-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court allows revocation of lower court judgment due to incorrect application of tort liability law regarding dangerous objects.

Numero d'incarto Rev-549/2008-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia accepted the plaintiff's appeal against a final judgment that dismissed his claim for damages against the Republic of Croatia. The lower courts had ruled that the state was not liable because the soldier's shooting occurred outside the scope of military service. However, the Supreme Court found the lower courts erred in law by failing to apply the Tort Obligations Act regarding liability for damage caused by dangerous objects. Consequently, the Supreme Court revoked the lower judgments in part and remanded the case to the first-instance court to determine whether the state was liable as the owner of the dangerous firearm.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o obveznim odnosima čl. 174. st. 1. i čl. 175.; The state may be liable for damage caused by a dangerous object even if the actor was not acting in the course of official duties, provided the state is the owner of that object.

Parole chiave

Generato dall'IA
dangerous objects liability state compensation military service scope tort obligations act owner responsibility civil liability remand for retrial

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku
Zakon o službi u oružanim snagama čl. 218.
Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih snaga tijekom Domovinskog rata
čl. 174. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
čl. 175. Zakona o obveznim odnosima

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 549/08-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej kao predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. L. iz O., zastupanog po N. M.-G., odvjetnici u D., protiv tuženika B. H. iz O. i Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Ogulinu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu br. Gž 1323/06-2 od 30. siječnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu br. P 253/00 od 10. travnja 2006., u sjednici održanoj 17. prosinca 2008.,

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća te se ukidaju nižestupanjske presude – presuda Županijskog suda u Karlovcu br. Gž 1323/06-2 od 30. siječnja 2008. i presuda Općinskog suda u Ogulinu br. P 253/00-98 od 10. travnja 2006. u dijelu kojim je u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku tužbeni zahtjev odbijen te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim je predmetni tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da nižestupanjske presude budu preinačene na način da se utvrdi solidarna odgovornost tuženice Republike Hrvatske sa tuženikom B. H. u visini u kojoj je tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na I-tuženika B. H..

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Raspravljajući i ocjenjujući pitanje odgovornosti tuženice Republike Hrvatske za predmetnu štetu koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu ozljeđivanja u štetnom događaju koji se dogodio 15. srpnja 1993. sudovi su utvrdili da je I-tuženik B. H. kao pripadnik Hrvatske vojske iz automatske puške kojom je bio zadužen u svojoj postrojbi u tužitelja, koji se kretao osobnim automobilom cestom prema O. ispalio više metaka nanijevši mu teške i po život opasne ozljede, počinivši time kazneno djelo ubojstva u pokušaju zbog kojeg je pravomoćnom presudom vojnog suda I. tuženik proglašen krivim i osuđen na zatvorsku kaznu, te su zaključili da tuženik B. H. štetu nije počinio u svezi obavljanja vojne službe, pa da stoga nisu ostvarene pretpostavke odštetne odgovornosti tuženice Republike Hrvatske na temelju odredaba Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", broj 52/91), a niti na temelju Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine", broj 117/03).

Slijedom toga tužbeni zahtjev su ocijenili neosnovanim u odnosu na Republiku Hrvatsku.

Suprotno revizijskim navodima sudovi su osnovano zaključili da štetu uzrokovanu tužitelju tuženik B. H. nije počinio u svezi obavljanja vojne službe i da se stoga odgovornost tuženice Republike Hrvatske ne može temeljiti na odredbama spomenutih zakona.

Međutim, s obzirom na činjenicu da je šteta uzrokovana uporabom automatske puške s kojom je I-tuženik bio zadužen u vojnoj postrojbi odgovornost Republike Hrvatske mogla bi se temeljiti na odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) o odgovornosti za štetu od opasne stvari.

Naime, odredbama čl. 218. Zakona o službi u oružanim snagama, a i odredbama Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske..., uređeno je pitanje tko i pod kojim kriterijima odgovara za štetu koju vojna osoba, odnosno pripadnik hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga počini trećoj osobi u vojnoj službi ili u svezi s obavljanjem te službe

Iz sadržaja tih odredaba proizlazi da za takvu štetu odgovara isključivo država, a ne i vojna osoba kao štetnik.

Riječ je dakle o posebnom slučaju odgovornosti za drugog u kojem štetnik nije ujedno i odgovorna osoba.

Međutim, s obzirom na činjenicu da predmetna šteta potječe od vatrenog oružja kao opasne stvari država može odgovarati za štetu koju je počinio I-tuženik iako ta šteta nije počinjena u svezi obavljanja vojne službe.

Takva odgovornost može se temeljiti na odredbama čl. 174. st. 1. i čl. 175. ZOO. Prema odredbi čl. 174. st. 1. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin imalac, a u slučaju da je stvar oduzeta imaocu na protupravan način, za štetu koja od nje potječe ne odgovara on, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar ako imalac za to nije odgovoran (čl. 175. ZOO).

S obzirom na navedene odredbe ZOO-a proizlazi da je za ocjenu pitanja odštetne odgovornosti tuženice od odlučnog značaja bilo raspraviti i utvrditi da li je u vrijeme nastanka štete počinitelj štete protupravno posjedovao oružje, odnosno je li za protupravno držanje oružja od kojeg šteta potječe odgovorna Republika Hrvatska kao imatelj te opasne stvari.

Slijedom izloženog proizlazi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada pitanje odgovornosti države za štetu nije ocijenjeno primjenom odredaba ZOO-a, pa budući da je zbog toga činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, uz prihvaćanje revizije nižestupanjske presude je valjalo ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 17. prosinca 2008.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.