Rev-380/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 380/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr.sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr.sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. V. N. iz V., i 2. D. N. iz V., koje zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik iz V., protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel Vinkovci, radi kupnje stana, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1506/03-3 od 10. prosinca 2003. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj: P-1451/98-28 od 29. svibnja 2003. godine, u sjednici održanoj dana 13. travnja 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja (osim u odluci o parničnom trošku) kojom je odbijen tužbeni zahtjev da je tužena dužna s tužiteljima sklopiti ugovor o kupoprodaji stana u V., površine 43,32 m2, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč.br. 405/7, upisanoj u zk.ul. 4681, k.o. V., sa sadržajem pobliže opisanom u izreci prvostupanjske presude.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog razloga navedenih u čl. 385. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”,broj 53/9, 91/92. i 112/99. - dalje: ZPP) s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl.4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 112/99 – dalje: ZID ZPP), koji je stupio na snagu 6.studenog 1999.godine, izmijenjena je odredba čl. 382. st. 3. ZPP, tako da u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 100.000,00 kuna.

U konkretnom slučaju u tužbi koja podnesena suda 02. 12. 1998. godine kao vrijednost predmeta spora označen je iznos od 16.000,00 kuna, a što predstavlja vrijednost predmeta spora u smislu odredbe čl. 382. st.3. ZPP.

Tužitelji su u podnesku od 27. svibnja 2003. godine označili novu vrijednost predmeta spora u iznosu od 134.000,00 kuna s obrazloženjem da to čine s obzirom na protek vremena, tržišnu vrijednost stana i radi pridržavanja prava na reviziju (list 56 i 57).

Mjerodavna je međutim vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naveo u tužbi (čl. 40. st. 2. i čl. 382. st. 3. ZPP). Vrijednost predmeta spora koju je naznačio u tužbi tužitelj nije ovlašten naknadno mijenjati.

U smislu čl. 10. st. 3. ZID ZPP o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda, koja je donesena nakon stupanja na snagu toga Zakona, rješava se po tom izmijenjenom Zakonu.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 10. prosinca 2003. godine (nakon stupanja na snagu ZID ZPP), pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora određena izmijenjenom odredbom čl.382.st.3. ZPP, a u ovom slučaju vrijednost predmeta spora ne prelazi propisanu svotu od 100.000,00 kn pa revizija nije dopuštena.

Stoga je temeljem čl.392.ZPP revizija odbačena kao nedopuštena.

U Zagrebu, 13. travnja 2005. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.