Gž-1524/2012-2 · Županijski sud u Puli - Pola



Posl. br. Gž-1524/12-2

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola, po sucu toga suda Alenki Paus, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ZČ iz [adresa], zastupan po punomoćniku Tomislavu Brajkoviću, odvjetniku u Poreču, protiv tuženika – protutužitelja MČ iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivana Kuvara i Sanja Petrović, odvjetnici iz Pule, radi uklanjanja objekta – utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja – protutuženika protiv rješenja Općinskog suda u Poreču – Parenzo, posl. br. P-423/04-43 od 12. ožujka 2012. godine, dana 28. listopada 2013. godine

r i j e š i o j e

Preinačuje se, djelomičnim usvajanjem žalbe tužitelja - protutuženika, rješenje Općinskog suda u Poreču – Parenzo, posl. br. P-423/04-43 od 12. ožujka 2012. godine u točci I. prvi odlomak na način da se prijedlog tužitelja – protutuženika za ponavljanje postupka završenog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Poreču posl. br. P-423/04 od 13. studenog 2008. godine, potvrđenom presudom Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-629/09-5 od 9. lipnja 2009. godine odbacuje kao nedopušten.

Odbija se u preostalom dijelu žalba tužitelja – protutuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Poreču – Parenzo, posl. br. P-423/04-43 od 12. ožujka 2012. godine i to u točci I. drugi odlomak i u točci II. izreke rješenja.

Odbija se zahtjev tužitelja – protutuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je, u točci I., prijedlog tužitelja-protutuženika da se dopusti ponavljanje postupka te ukinu presude Općinskog sud u Poreču posl. br. P-423/04 od 13. studenog 2008. godine i Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-629/05 od 9. lipnja 2009. godine te da se naloži tuženiku - protutužitelju da tužitelju - protutuženiku naknadi parnični trošak u roku 15 dana. U točci II. naloženo je tužitelju - protutuženiku da tuženiku - protutužitelju naknadi trošak postupka u iznosu 3.550,00 kn, u roku 15 dana.

Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tužitelj - protutuženik te u žalbi ističe da rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je pravomoćno okončan spis P-423/04 te je presudom od 13. studenog 2008. godine utvrđeno da je tuženik dosjelošću stekao u vlasništvo određeni dio nekretnine tužitelja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini 6,8 m2. Ukazuje na svoje navode iz prijedloga za ponavljanje postupka i podnesaka od 16. veljače i 21. veljače 2012. godine da je tek krajem studenog 2011. godine od sadašnjeg punomoćnika saznao da je izgubio dio svojeg vlasništva, da je cijelo vrijeme trajanja postupku živio i radio u inozemstvu, da je izgubio kontakt sa prijašnjim punomoćnikom, a zadnje što mu je isti naveo jest da je tuženik izgubio, da su svjedoci i vještak u postupku nevjerodostojno iskazivali jer predmetni dio njegove nekretnine od kada je istu kupio oko 1988. godine je bio nasut metar i pol ostacima ruševine, da na tom području nikad nije bio nikakav sanitarni čvor – skladište, a svjedoci i vještak su zajedno sa sudom bili u nekom drugom zatvorenom prostoru koji je već od prije priključen nekretnini tuženika, pa je došlo do zabune, previda glede stvarnog objekta spora.

Ističe da je kontakt s punomoćnikom izgubio prije postavljanja protutužbenog zahtjeva, da su na te okolnosti predlagali saslušanje tužitelja, ali sud taj prijedlog nije usvojio, niti cijeni ovjerenu javnobilježničku izjavu tužitelja o tim okolnostima. Ističe da glede protutužbenog zahtjeva nije predlagao niti jedan dokaz niti svjedoka, a ta okolnost potvrđuje navode predlagatelja da gubi kontakt s punomoćnikom koji ga je zadnje obavijestio da je dobio u sporu (prva prvostupanjska odluka je bila usvajajuća), pa nema više niti razloga da održava kontakt s punomoćnikom.

Smatra da ga je sud morao saslušati ili cijeniti sadržaj izjave tužitelja od 20. veljače 2012. godine jer je sasvim životno uvjerljivo da uslijed života tužitelja u inozemstvu dođe do gubitka kontakta s punomoćnikom. Nadalje ističe da su iskazi svjedoka nevjerodostojni i da se ne radi o kaznenoj odgovornosti već o zabuni, previdu te se nevjerodostojnost istih, kao i nalaza vještaka, mogla utvrditi samo da se uviđaj obavi u samom prostoru (kao tijekom prethodnog postupka) tako i izvana i da se pri tom ispitaju svjedoci, stari i novi.

Ističe da je prostor površine 6,8m2, da isti nema prozor, pa se ne može pogledati položaj izvana, u smislu da se može vidjeti gdje se isti nalazi u odnosu na susjedne zgrade, zidove. Stoga će jedino novi uviđaj utvrditi da se radi o dva različita prostora. Ističe i da prijedlog nije odbačen, pa se smatra da ima dopušten razlog, pa je onda trebalo utvrditi da li taj razlog može utjecati na prijašnju odluku ili ne može, pa ako ne može prijedlog se odbija kao neosnovan. Kako je prijedlog odbijen, a bez izvođenja dokaza, to nije mogao biti odbijen.

Osim toga navodi se da je odbijen temeljem čl. 421. ZPP-a iako ta odredba sam propisuje razlog uslijed kojeg se prijedlog može podnijeti, a ne odbiti. Ako nema dopuštenog razloga ili je prijedlog nepravovremen onda se odbacuje, a u ostalim slučajevima treba utvrditi /provjeriti činjenice kako bi se donijela odluka. Stoga je počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a. Ponavlja da je izgubio kontakt s punomoćnikom pa se ne može pozvati sud na odredbu čl.

92. ZPP-a, a osim toga pravomoćnošću presude prijašnjem punomoćniku prestaje ovlast za postupanje jer je u slučaju prijedloga za ponavljanje postupka potrebna nova punomoć ako je od pravomoćnosti odluke proteklo više od 6 mjeseci. Stoga predlaže ukinuti rješenje, podredno preinačiti i usvojiti prijedlog za ponavljanje postupka. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

Sa žalbom je postupljeno sukladno čl. 359. Zakona o parničnom postupku. Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana u dijelu u kojem se tvrdi da je valjalo prihvatiti prijedlog za ponavljanje postupka, ali ipak zahtjeva drugačiju odluku o tome prijedlogu.

U konkretnoj pravnoj stvari pravomoćnom je presudom posl. br. P-423/04-27 od 13. studenog 2008. godine potvrđenom presudom ovoga suda posl. br. Gž-629/09-5 od 9. lipnja 2009. godine odbijen zahtjev tužitelja protutuženika da je tuženik dužan ukloniti izgrađenu sobu ostavu veličine oko 5 m x 4 m visine 2m, a koja se nalazi južno u prizemlju poslovnog prostora sagrađenog na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vlasništvo tužitelja, a utvrđeno da je tuženik - protutužitelj vlasnik dijela kč. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojem je sagrađen sanitarni čvor i ostava – skladište, u površini 6,80 m2, koji se nalazi u sklopu poslovnog prostora tuženika - protutužitelja u prizemlju zgrade u [adresa] na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zkl ul. 115 k. o. [katastarska općina], a koji dio kč. [katastarska čestica] predstavlja kč. br. [katastarska čestica] stare izmjere prikazano u skici mjerničnog vještaka ing. Kliman Eduarda od 24. veljače 2008. godine, a što je tužitelj - protutuženik dužan priznati, trpjeti izdvajanje opisanog dijela kč. [katastarska čestica] u posebnu česticu sukladno važećim prostornim planovima te izdati valjanu tabularnu ispravu podobu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige, koju će u protivnom zamijeniti presuda. Također je naloženo tužitelju - protutuženiku da tuženiku - protutužitelju naknadi parnični trošak, a sve uz utvrđenje da je tuženik – protutužitelj u posjedu spornog prostora, da tužitelj-protutuženik nikada nije bio u posjedu istog, da se u isti ne može pristupiti preko nekretnine tužitelja kč. [katastarska čestica] već isključivo preko kč. [katastarska čestica] kroz poslovni prostor tuženika, da je sporni dio bio odvojen i prije nego je prednik tužitelja prodao kč. [katastarska čestica] tužitelju i to zidom koji su sazidali prednici tužitelja; da više od 50 godina taj prostor predstavlja ostavu i sanitarni čvor u sastavu trgovine, odnosno poslovnog prostora, a da je isti kupio konačno tuženik-protutužitelj, da tuženik-protutužitelj taj prostor nije izgradio već renovirao, a da tužitelj-protutuženik tim radovima nije prigovarao.

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem sud prvog stupnja odbio je prijedlog za ponavljanjem postupka uz obrazloženje, u bitnom:

- da prijedlog tužitelja - protutuženika za ponavljanje postupka nije osnovan jer tužitelj - protutuženik nije niti jednom ispravom ili tvrdnjom ukazao da bi u prijašnjem postupku bilo koji od svjedoka ili vještaka lažno iskazivao, a niti da postoji bilo kakva sumnja u isto

- da nije osnovan ni u smislu da valja ponovno provesti uviđaj i saslušati već saslušane svjedoke i neke nove jer je te svjedoke mogao i ranije predložiti u postupku; očevid je proveden uz mjernično vještačenje te su svjedoci saslušani na licu mjesta, a tužitelj – protutuženik niti ne navodi u kom bi smislu saslušanje tih svjedoka predstavljalo nove činjenice, odnosno da bi iz njihovih iskaza mogla biti donesena drugačija odluka, a kopije planova na koje se poziva već se nalaze u spisu.

Temeljem čl. 421. t. 4. Zakona o parničnom postupku postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako se odluka suda temelji na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka. U konkretnom slučaju tužitelj – protutuženik niti ne tvrdi da se radi o lažnom iskazu svjedoka (jednog ili više njih) ili vještaka već ističe da se zapravo radi o zabludi koje nisu bili svjesni ni svjedoci, ni vještak mjernične struke koji je identificirao nekretninu, pa niti sud. U prilog tome predlaže njihovo ponovno saslušanje i saslušanje novih svjedoka i novi uviđaj jer je već 1984. godine dio kč. br. [katastarska čestica] izdvojen i pripojen kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i svjedoci su iskazivali o tom dijelu nekretnine. Stoga, kako tužitelj – protutuženik ne poziva se na pravomoćnu kaznenu presudu kojom bi se utvrdio postojanje kakva lažnog iskaza svjedoka ili vještaka, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je glede toga razloga prijedlog odbio kao neosnovan jer nema razloga na koji se tužitelj – protutuženik poziva.

Temeljem čl. 421. t. 10. Zakona o parničnom postupku postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Temeljem čl. 422. st. 2. ZPP-a iz razloga navedenih u članku 421. st. 1. t. 10. ZPP-a ponavljanje postupka može se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.

U predmetnoj pravnoj stvari sve dokaze koje predlaže, tužitelj - protutuženik je mogao iznijeti u prijašnjem postupku jer je, kako to pravilno navodi sud prvog stupnja, u postupku bio valjano zastupan po punomoćniku odvjetniku, pa temeljem čl 92. ZPP-a sve radnje što ih je isti (punomoćnik) poduzimao u granicama punomoći imaju isti pravni učinak kao da ih je poduzimala sama stranka. Stoga je tužitelj – protutuženik znao kada su se održavali uviđaji, da su održana dva uviđaja u nazočnosti vještaka mjernične struke (PČ, pa ŽČ) te građevinskog vještaka na drugom očevidu (OČ), znao je gdje su i kako isti održani (na uviđaje je pristupio punomoćnik tužitelja – protutuženika, a tužitelj – protututženik osobno bio je uredno pozvan na oba uviđaja s time što je na drugom punomoćnik opravdao njegov nedolazak zbog činjenice da je pretrpio moždani udar i nalazi se u Švicarskoj, ali nije tražena odgoda uviđaja) jer je za njega bio prisutan njegov punomoćnik, pa je slijedom toga imao saznanja i što je razgledavano, identificirano, što su iskazivali svjedoci, pa je mogao i ranije sjetiti se predložiti saslušanje još nekih svjedoka, odnosno navesti da valja voditi računa da je (kako sada tvrdi) dio njegove nekretnine već ranije pripojen nekretnini sada tuženika – protutužitelja kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pri tom niti jedna okolnost ne ukazuje, a niti je tužitelj – protutuženik navodi da isti o tome (ranijem pripojenju) nije imao nikakvih saznanja tijekom prvostupanjskog postupka, odnosno da te razloge nije mogao iznijeti bez svoje krivnje. Pri tom njegov navod da je izgubio kontakt s punomoćnikom jer je smatrao da je uspio u sporu (prva presuda jest bila usvajajuća u odnosu na tužbeni zahtjev, a odbijajuća u odnosu na protutužbeni, ali je ukinuta), a živi u inozemstvu, ne vodi drukčijem zaključku jer radnje koje poduzima punomoćnik u granicama punomoći imaju isti pravni učinak kao da ih je poduzimala sama stranka. Nadalje, tijekom drugog uviđaja upravo je punomoćnik tužitelja – protutuženika pokazao sporni prostor, a nije imao nikakvu primjedbu glede identifikacije nekretnine niti na prvom, niti na drugom uviđaju, a sve kopije katastarskog plana, odnosno plana etažnih dijelova na koje se tužitelj – protutuženik poziva već postoje u spisu.

Stoga, kako u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti one na koje ukazuje žalitelj, a pravilno žalitelj navodi da je sud prvog stupnja prijedlog trebao odbaciti, a ne odbiti kako je to pobijanim rješenjem učinjeno, valjalo je, kako je odbacivanje prijedloga za žalitelja povoljnija radnja (odluka) – od njegova odbijanja, preinačiti rješenje suda prvog stupnja temeljem čl. 380 t. 3, u svezi čl. 373. t. 3 i čl. 422. st. 2. ZPP-a.

Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako po osnovu čl. 154. st. 1. ZPP-a tako i po visini čl. 155. st. 1. ZPP-a te je valjano obrazložena.

Kako je žalba neosnovana u smislu ostvarenja glavnog zahtjeva tužitelj – protutuženik odbijen je sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog dijela postupka, čl. 166. st. 2. ZPP-a.

U Puli – Pola, 28. listopad 2013. godine.

S u d a c

Alenka Paus