Pž-907/2013-4 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

83. Pž-907/13-4

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Mirte Matić, sutkinje izvjestiteljice, i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. H. d.d., K. S., kojeg zastupaju punomoćnice Z. M. i S. M., odvjetnice u S., protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, radi brisanja uknjižbe, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 1719/11 od 29. listopada 2012., u sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2013.

r i j e š i o j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1719/11 od 29. listopada 2012. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski će sud odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Pobijanom presudom naložen je upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog na ime tuženika na temelju rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, Z-2905/08 od 29. rujna 2009. na nekretnini koja je položena u K.O. S., u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu označena kao čest. zem. ... Z.U. ... K.O. S., kulture "neplodno-kava", površine 3.864 m2, katastarske oznake kat. čest. ... K.O. S. te je naloženo uspostavljanje zemljišnoknjižnog stanja kako je prethodilo provedbi tog rješenja (točka I. izreke), a tuženiku naloženo da u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe plati tužitelju na ime troška postupka iznos od 56.290,62 kn (točka II. izreke).

Iz obrazloženja presude proizlazi da je sud odlučio kao u točki I. njezine izreke u skladu s odredbom iz čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08; dalje: ZZK), jer je utvrdio da uvjerenje nadležnog upravnog odjela za prostorno planiranje na temelju kojeg se tužena uknjižila sadrži netočne podatke, za razliku od uvjerenja izdanog tužitelju, a iz kojeg proizlazi da se predmetna nekretnina 24. srpnja 1991. nalazila unutar građevinskog područja. Stoga je sud utvrdio da tužitelj ima pravni interes tražiti brisanje predmetne uknjižbe jer se tužena uknjižila kao vlasnik na nekretnini koja nije poljoprivredno zemljište, a na kojoj je prethodno tužitelj imao upisano pravo korištenja. Odluku o trošku iz točke II. izreke sud je donio na temelju odredbe iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 17/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: ZPP).

Protiv navedene presude tužena je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnome navodi: da je tužiteljevo uvjerenje izdano na temelju vještva, dakle o činjenicama o kojima službeno tijelo ne vodi evidenciju, zbog čega je sud pogrešno utvrdio da to uvjerenje dokazuje da se predmetna nekretnina 24. srpnja 1991. nalazila unutar građevinskog područja, a da uvjerenje izdano tuženoj sadrži netočne podatke; da je iz iskaza nekretnina procijenjenih u vrijednost društvenog kapitala sud pogrešno utvrdio i da se radi o izgrađenom zemljištu odnosno nekretninama koje čine tvornicu cementa ''S. K." S. i na kojima se nalaze sagrađeni objekti, jer da je riječ o nekretnini koja u naravi predstavlja središnji dio kopa (kave) bez izgrađenih objekata; te, da nije bitno nalazi li se predmetna nekretnina unutar ili izvan granica građevinskog zemljišta jer se prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu tim zemljištem smatra i neizgrađeno građevinsko zemljište, a tužena je dokazala da predmetna nekretnina predstavlja neizgrađeno građevinsko zemljište, zbog čega je danom stupanja na snagu navedenog zakona postala njezino vlasništvo. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima. Traži trošak sastava žalbe od 625 bodova prema OT.

U odgovoru na žalbu tužitelj je u cijelosti osporio žalbene navode ističući da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je predmetna nekretnina procijenjena u vrijednost njegovog temeljnog kapitala i da se nalazi unutar građevinskog područja, dok okolnost da li se na njoj nalaze izgrađeni objekti nije od značaja jer se građevinskim zemljištem u skladu sa Zakonom o građevinskom zemljištu smatra i ono zemljište koje je prostornim planom određeno za izgradnju, a što je ispunjeno u konkretnom slučaju; zatim, da se predmetna nekretnina nalazi u kavi, a kad se radi o rudarskom kopu i kavi ne može biti riječi o poljoprivrednom zemljištu jer se u skladu s odredbom iz čl. 20. Zakona o poljoprivrednom zemljištu promjenom namjene poljoprivrednog zemljišta smatra i eksploatacija pijeska, šljunka, kamena, gline, površinski kopovi i odlaganje krutog i tekućeg otpada kao i eksploatacija drugih mineralnih sirovina; da su oba uvjerenja izdana nakon identifikacije po vještaku geodetske struke, s tom razlikom da prilikom izdavanja uvjerenja tuženoj nije izvršen uvid u prostorni plan grada Splita iz 1977. koji je u to vrijeme bio na snazi pa je stoga i došlo do pogreške kod izdavanja tog uvjerenja; te konačno, da je tužena mogla, ako je smatrala da uvjerenje izdano tužitelju nije izdano u skladu s podacima iz službene evidencije, zahtijevati izmjenu uvjerenja u skladu s odredbom iz čl. 171. st. 7. Zakona o općem upravnom postupku, što nije učinila. Stoga predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu uz dosudu troška za odgovor na žalbu u ukupnom iznosu od 8.762,50 kn.

Žalba je osnovana, ali ne iz razloga koji se navode u žalbi.

Ispitavši pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je nepravilna i nezakonita jer postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

U konkretnom slučaju tužitelj je podnio brisovnu tužbu u smislu odredbe čl. 129. ZZK pa je u ovom postupku trebao dokazati da je nositelj knjižnog prava i da je to njegovo pravo povrijeđeno uknjižbom u korist tužene.

Iz tužbe (list 1. do 3. spisa) proizlazi da tužitelj svoje knjižno pravo - pravo vlasništva izvodi iz odredbe čl. 390. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09; dalje: ZV) navodeći da je predmetna nekretnina procijenjena u vrijednost njegovog društvenog kapitala, da se nalazi unutar građevinskog područja i da tužena nije ex lege stekla vlasništvo te nekretnine na temelju odredaba Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 34/91). Drži da je tužiteljevo pravo vlasništva povrijeđeno uknjižbom u korist tužene, a uknjižba je izvršena uz prethodno brisanje prava vlasništva sa "društvenog vlasništva" - nositelja prava korištenja SOUR dalmatinskih tvornica cementa, cementnih, azbest-cementnih i gipsokartonskih proizvoda S. R..O. ''P.'' K. S., čiji je pravni sljednik tužitelj.

U vezi s time valja kazati da prema odredbi čl. 360. st. 1. ZV-a pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava vlasništvo one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, a koja stvar je podobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije, a prema odredbi st. 2. istog članka pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu toga zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu toga zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

No odredbom čl. 390. st. 1. ZV-a propisano je da se odredbe čl. 360. do 365. toga Zakona ne primjenjuju na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća.

Također, prema odredbi čl. 390.a ZV-a trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije između ostalog bile procijenjene u kapital društva i koje su, po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Stoga i prema toj zakonskoj odredbi trgovačko društvo koje je pravni slijednik društvenog poduzeća koje je provelo pretvorbu društvenog kapitala ne može postati vlasnikom nekretnina koje nisu procijenjene u kapital prilikom pretvorbe vlasništva. Procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital je dakle nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetna nekretnina prije sporne uknjižbe tužene bila u društvenom vlasništvu te da je na istoj pravo raspolaganja odnosno korištenja imao tužiteljev pravni prednik. Nadalje je sud utvrdio da je predmetna nekretnina na kojoj je tužitelj imao pravo raspolaganja odnosno korištenja procijenjena u vrijednost tužiteljevog društvenog kapitala prilikom pretvorbe, a što je utvrdio uvidom u rješenje Fonda Klasa: UP/I-943-01/99-02/23 Urbroj: 563-04-403/99- 2 od 25. veljače 1999.

Međutim, takvi razlozi pobijane presude su nejasni, proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu, a u isto vrijeme nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, radi čega je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Naime, tužitelj je brisovnu tužbu podnio u odnosu na nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela S., u zk.ul. br. ..., K.O. S., kao k.č.br. ..., u naravi NEPLODNO, KAVA, površine 3864 m2 (e- izvadak priložen uz tužbu - list 9. spisa). Navodi da se radi o istoj nekretnini koja je u rješenju Fonda koje je doneseno u pretvorbi označena drugim katastarskim brojem čestice odnosno kao k.č.br. ... (tužba - list 2. spisa). Također, u uvodu tužbe i petitu tužbenog zahtjeva navodi da se radi o nekretnini katastarskog broja čestice .... Stoga proizlazi da nekretnina koja je predmetom tužiteljeve brisovne tužbe ima tri različita broja čestice: jedan broj u zemljišnoj knjizi, drugi u katastru i treći u rješenju Hrvatskog fonda da privatizaciju.

Prema odredbi iz st. 1. čl. 10. ZZK oznake katastarskih čestica u zemljišnoj knjizi moraju biti sukladne s njihovim oznakama u katastru zemljišta i katastarskim planovima, a osobito moraju biti navedeni katastarski brojevi čestica, njihova površina prema katastru, kao i zgrade i druge građevine koje trajno leže na zemljištu ili su ispod njegove površine (izgrađenost zemljišta). Nadalje, prema odredbama st. 2 i 3. istog članka, odluke sudova i druge vlasti o knjižnim pravima moraju sadržavati oznake i podatke o katastarskom broju i površini katastarskih čestica, kao i o katastarskoj općini u kojoj leže - onako kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi, a ako se razlikuju podaci u zemljišnoj knjizi i katastru zemljišta, mjerodavni su za knjižna prava podaci u zemljišnoj knjizi, dok ne budu promijenjeni po odredbi stavka 4. tog članka.

Uzevši u obzir navedeno, za odluku o postojanju tužiteljevog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini mjerodavni su samo podaci označeni u zemljišnoj knjizi.

Uvidom u rješenje Fonda (list 32. do 51. spisa), ne proizlazi da je tim rješenjem obuhvaćena predmetna nekretnina kako je ona označena u zemljišnoj knjizi - dakle nekretnina katastarskog broja čestice ..., katastarske općine S. i površine 3864 m2. Istina, iz tog rješenja proizlazi da je njime obuhvaćena nekretnina u istoj katastarskoj općini i iste površine, ali drugog katastarskog broja čestice - ..., a tužitelj nije u spis dostavio nikakve dokaze da bi se radilo o istoj nekretnini. Stoga se zasad ne može prihvatiti utvrđenje prvostupanjskog suda da je nekretnina koja je predmetom ovog spora procijenjena u vrijednost tužiteljevog društvenog kapitala prilikom pretvorbe i da se radi o nekretnini koja u zemljišnoj knjizi nosi katastarski broj čestice ..., a u katastru broj čestice ..., kako je to navedeno u pobijanoj presudi.

Isto tako, tužitelj je uz podnesak od 16. prosinca 2011. (list 67. spisa) dostavio izvadak iz posjedovnog lista i preris katastarskog plana za nekretninu pod "kat.čest. ... K.O. S., označenu kao čest.zem. ... Z.U. ... K.O. S., kulture "neplodno-kava", površine 2.716 m2 (dakle za nekretninu koja ne nosi niti jedan od ranije spomenuta tri broja čestice iz brisovne tužbe), te se podneskom od 8. veljače 2012. (list 70. spisa) izjasnio da je ta nekretnina predmetom ovog spora, a da je nekretnina iz brisovne tužbe (k.č.br. ... Z.U. ... površine 3.864 m2 K.O. S.) predmetom drugog postupka koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem spisa P- 1718/11. Stoga je nejasno koja je nekretnina predmetom ovog postupka.

Zato se zasad ne može prihvatiti niti utvrđenje prvostupanjskog suda da uvjerenje na temelju kojeg se uknjižila tužena sadrži netočne podatke za razliku od uvjerenja koje je izdano tužitelju jer je prije toga potrebno utvrditi da li se ta dva uvjerenja odnose na istu nekretninu, a spisu ne prileži uvjerenje izdano tuženoj.

Konačno, iz tužiteljevih navoda tijekom postupka proizlazi da se radi o nekretnini koja se nalazi unutar granice odobrenog eksploatacijskog polja za iskop mineralne sirovine za proizvodnju cementa (rudarski kop - kava). Ako je tome tako, prilikom ocjene knjižnih prava valja uzeti u obzir i odredbe Zakona o rudarstvu o rudnom blagu.

Slijedom svega navedenog, riješeno kao u točki I. izreke ovog rješenja na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a.

Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke II. izreke ovog rješenja donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te utvrditi odlučne činjenice na koje mu je ukazano ovim rješenjem. Pritom će se sud poslužiti svojim ovlaštenjem iz čl. 219. st. 2. te upozoriti tužitelja na potrebu iznošenja odlučnih činjenica u vezi s nekretninom koja je predmetom ovog spora, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

U Zagrebu 12. studenoga 2013.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

DUBRAVKA MATAS, v.r.