I Kž-730/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 730/13-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. B., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi sa st. 34. KZ/11, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 30. rujna 2013. godine broj K-197/12, u sjednici održanoj dana 9. travnja 2014. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. Ž. B. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim opt. Ž. B. zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, te po čl. 57. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, s time da će se od kazne na koju je opt. Ž. B. osuđen, izvršiti 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće se izvršiti ako opt. Ž. B. u roku 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Po čl. 54. KZ/11 opt. Ž. B. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja od 18. do 19. veljače 2012. godine.

Po čl. 69. st. 1. KZ/11 opt. Ž. B. izrečena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja na temelju čl. 69. st. 4. KZ/11 može trajati do proteka roka provjeravanja, a najdulje 3 (tri) godine.

I Kž 730/13-4

Po čl. 148. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine“, br.: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13 – dalje u tekstu: ZKP/08) opt. Ž. B. u cijelosti je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-6. ZKP/08, kao i nagrade i nužnih izdataka za postavljenog mu branitelja.

Protiv te presude žalbe su podnijeli: opt. Ž. B., po branitelju N. P., odvjetniku iz Z., zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 467. ZKP/08), s prijedlogom "da se opt. Ž. B. primjenom načela in dubio pro reo oslobodi od optužbe"; državni odvjetnik, zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu preinači na način da opt. Ž. B. izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora – bez primjene odredbe čl. 57. st. 1. KZ/11 tj. odredbe o djelomičnoj uvjetnoj osudi.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. Ž. B., po branitelju N. P., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, odbije žalbu državnog odvjetnika a predmet riješi u skladu sa prijedlogom iznesenim u žalbi opt. Ž. B..

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, po. čl. 474. ZKP/08, vratio je spis nakon dužnog razgledanja.

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu opt. Ž. B.

Prije svega, iako opt. Ž. B. u žalbi ističe da se žali zbog svih osnova iz čl. 467. ZKP/08, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se opt. Ž. B. žali isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je došlo i do posljedične povrede kaznenog zakona na štetu opt. Ž. B..

Naime, opt. Ž. B. u žalbi tvrdi da se "rezultati dokaznog postupka svode samo na indicije koje nisu dovoljne za zaključak da je opt. Ž. B. počinio kazneno djelo", te uslijed toga predlaže "da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, opt. Ž. B. primjenom načela in dubio pro reo oslobodi od optužbe".

Takvi navodi opt. Ž. B. izneseni u žalbi nisu prihvatljivi za Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, jer je prvostupanjski sud ocjenom svih provedenih dokaza pravilno zaključio (i utvrdio) da je opt. Ž. B. nakon što mu je konobarica Š. K., zbog završetka radnog vremena u ugostiteljskom objektu K. odbila poslužiti piće, opt. Ž. B. prema njoj bacio praznu pivsku bocu, a zatim iz pojasa izvadio kuburu kojom je mahao prema konobarici Š. K. prijeteći joj da će je ubiti, a kada su ošt. M. Š. i D. C. došli iz pokrajne prostorije i stali pored šanka, D. C. rekao je opt. Ž. B. da se smiri, no ovaj je prema njemu i ošt. M. Š. uperio kuburu i izvršio opaljenje, nakon čega je savladan i razoružan od strane D. C." (str. 6. odl. 3. pobijane presude).

Takvu dinamiku događaja potvrdili su svi ispitani svjedoci (u bitnome) iz nalaza i mišljenja vještaka – balističara dipl. ing. V. N.; vještaka sudske medicine prof. dr. D. Z. te vještaka – psihijatra dr. M. B., nedvojbeno proizlazi, kako je to pravilno utvrdio i

I Kž 730/13-4

prvostupanjski sud, da do nekontroliranog ispaljenja iz kubure nije moglo doći te da nije bilo mogućnosti da "okidač kubure sam ispali"; da bez obzira na bitnu smanjenu ubrojivost opt. Ž. B. kod istog su postojala sva svojstva važna za utvrđenje izravne namjere (str. 9. odl. 3. pobijane presude), a bilo kakav napad na opt. Ž. B. (pogotovo ne "agresivni", kako to iskazuje opt. Ž. B.) nije utvrđen u ovom kaznenom postupku – zbog čega, u svojem zajedništvu, prvostupanjski sud i nije trebao biti u nekakvoj "dvojbi" u pogledu odlučnih činjenica, jer nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu načela in dubio pro reo, kako to u žalbi suprotno tvrdi opt. Ž. B..

Kako prvostupanjski sud nije pogrešno utvrdio činjenično stanje, nije ni posljedično povrijedio kazneni zakona na štetu opt. Ž. B..

Prvostupanjski sud je pravilno primijenio novi KZ/11, a iz razloga koji su istaknuti na str. 10., odl. 4. pobijane presude, koje razloge prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud , te na iste razloge upućuje opt. Ž. B. kako se u žalbi opt. Ž. B. pobliže ne obrazlaže osnov žalbe vezan za odluku o kaznenoj sankciji, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, preispitao je po službenoj dužnosti odluku o kaznenoj sankciji, te ističe da u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda iznesene na str. 10. odl.

6. i str. 11. odl. 1.-5. pobijane presude, te na te iste razloge upućuje opt. Ž. B..

Na žalbu državnog odvjetnika

Iako u žalbi državni odvjetnik izričito ističe "… da su sve okolnosti koje utječu na visinu i vrstu kaznene sankcije pravilno utvrđene i obrazložene…" (str. 2. odl. 5. žalbe), ipak smatra da je prvostupanjski sud trebao opt. Ž. B. osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora (bez primjene odredbe čl. 57. st. 1. KZ/11). Razlozi iz žalbe (da je kazneno djelo ostalo u pokušaju "ne voljom optuženika"; da je smanjena ubrojivost opt. Ž. B. temporae criminis okolnost koja ne bi trebala posebno utjecati na vrstu i visinu kaznene sankcije; "žaljenje" opt. Ž. B. nije iskreno i dr.) nisu takve prirode da bi dovele u pitanje odluku prvostupanjskog suda o vrsti i visini kaznene sankcije, kako je to već obrazloženo povodom žalbe opt. Ž. B., a na koje razloge se također upućuje državni odvjetnik.

Prema svemu što je izloženo, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08, presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 9. travnja 2014. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.