Jž-1746/2016-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: Jž-

1746/2016

ZAGREB

U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Branke Žigante Živković kao predsjednice vijeća, te Snježane Oset i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Kristine Gašparac Orlić u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice M.G., zbog prekršaja iz članka 20. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 137/09, 14/10 i 60/10), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I policijske postaje Split i žalbi oštećenice M.G., podnesenima protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, broj: 29.Pp J-5218/2015 od 20. svibnja 2016. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 12. travnja 2017. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Policijske uprave splitsko- dalmatinske, I policijske postaje Split i potvrđuje prvostupanjska presuda.

r i j e š i o j e

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba oštećenice M.G.

Obrazloženje

Pobijanom presudom okrivljenica M.G., temeljem članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13 i 110/15), oslobođena je od optužbe zbog prekršaja iz članka 20. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, s obrazloženjem da u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi počinila prekršaj koji se istoj optužnim prijedlogom stavlja na teret.

Protiv te presude ovlašteni tužitelj, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I policijska postaja Split pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnome da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da u postupku nije dokazano da je okrivljenica kritične zgode počinila prekršaj za koji se tereti jer postoji dovoljno dokaza za osuđujuću presudu pa predlaže ukinuti pobijanu presudu i vratiti spis na ponovno suđenje i odluku.

Protiv iste presude oštećenica M.G. podnijela je žalbu u kojoj izražava svoje nezadovoljstvo prvostupanjskom presudom, navodeći okolnosti predmetnog događaja.

Žalba ovlaštenog tužitelja je neosnovana.

Žalba oštećenice M.G. je nedopuštena.

Rješavajući o žalbi ovlaštenog tužitelja, ovaj Sud je ispitao pobijanu presudu u smislu navoda žalbe i odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona i utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice, te nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, niti su počinjene povrede na koje ovlašteni tužitelj ukazuje.

Suprotno žalbenim navodima kojima ovlašteni tužitelj sadržajno pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

Naime, u smislu odredbe članka 179. stavka 5. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud presudu temelji na činjenicama i dokazima koji su izneseni tijekom postupka pa je tako sud u postupku proveo sve dokaze koje je smatrao potrebnim, nakon čega je svaki provedeni dokaz analizirao posebno i u međusobnoj vezi, cijeneći ih na način kako je to propisano odredbom članka 88. Prekršajnog zakona i za odluku o oslobađanju od optužbe okrivljenice dao uvjerljive razloge koji se temelje na rezultatima dokaznog postupka, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Nadalje, kako optužnom prijedlogu ne prileže na zakonit način sastavljeni zapisnici o ispitivanju okrivljenice i svjedoka, niti drugi dokazi koji bi bili zakoniti u smislu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona, neosnovan je navod žalbe tužitelja da u je provedenom postupku bilo dostatno dokaza na temelju kojih se mogla donijeti osuđujuća presuda.

S obzirom da je sud temeljem slobodne ocjene dokaza, imao dovoljno osnova za zaključak da nije moguće sa nedvojbenom sigurnošću utvrditi da bi okrivljenica M.G. počinila prekršaj koji je istoj stavljen na teret, to je, sukladno članku 182. točci 3. Prekršajnog zakona, opravdano istu oslobodio od optužbe.

Rješavajući nadalje povodom žalbe oštećenice, ovaj Sud je istu rješenjem odbacio kao nedopuštenu. Naime, odredbom članka 192. Prekršajnog zakona propisani su ovlaštenici prava na žalbu, a stavkom 4. citiranog članka propisano je da prvostupanjsku presudu oštećenik može pobijati samo zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka. Slijedom navedenog, kako u konkretnom slučaju oštećenica M.G., ne pobija presudu iz tog razloga, a nije podnositeljica optužnog prijedloga protiv okrivljenika kao oštećenica-tužiteljica, valjalo je njenu žalbu protiv presude, temeljem odredbe članka 204. stavka 2. točke 1. Prekršajnog zakona, odbaciti kao nedopuštenu.

Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. travnja 2017. godine

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Branka Žigante Živković, v.r.

Presuda i rješenje se dostavljaju Prekršajnom sudu u Splitu u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenicu M.G., oštećenicu M.G. i ovlaštenog tužitelja.