I Kž-185/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-185/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, te Katice Jelić i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i tajnice u odjelu Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. R. S. zbog kaz. djela iz čl. 84. st. 5. KZRH, odlučujući o žalbi osuđenika podensenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 24. siječnja 2001. godine broj Kzm-6/98(Kvm-3/01), u sjednici održanoj 7. lipnja 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba os. R.S.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja, na temelju čl. 395. st. 1. ZKP/93 (čl. 409. st. 1. ZKP/97), odbačen je zahtjev os. R.S. za ponavljanje (obnovu) kaznenog postupka završenog pravomoćnom presudom, što je čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 19. ožujka 1998. godine broj Kzm-6/98 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. ožujka 1999. godine broj I Kž-371/98, a kojom je on osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci zbog kaz. djela iz čl. 84. st. 5. KZRH.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu osuđenik i predložio, kako se to dade zaključiti iz njena sadržaja, da se ono ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. u svezi sa čl. 399. st. 1. ZKP, dostavio je pismeno mišljenje da je prvostupanjski sud osnovano odbacio zahtjev osuđenika, jer da nema zakonskih uvjeta iz čl. 392. st. 1. toč. 4. ZKP/93 za ponavljanje kaznenog postupka.

Žalba nije osnovana.

Suština žalbe sastoji se u tvrdnji kako bi se izvođenjem novih dokaza, saslušanjem svjedoka predloženih u zahtjevu, utvrdila činjenica da je brava unutarnjih sobnih vrata bila

neispravna, što je otežavalo otvaranje istih, pa to utvrđenje da bi dovelo do oslobađanja osuđenika od optužbe (budući da bi se time utvrdilo kako mlt. oštećenik nije sam otvorio vrata i pobjegao).

Suprotno stanovištu žalitelja, prvostupanjski je sud ispravno zaključio da predloženi dokazi na kojima se zahtjev temelji očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova postupka.

Naime, predloženi svjedoci D.T., B.R. i Đ.M. bi trebali potvrditi kako je bilo poteškoća pri otvaranju ulaznih vrata kuće i podrumske sobe u kojoj je stanovao osuđenik i to zbog neispravnosti brave i nabubrenosti štoka, pa da onda nije za očekivati od dječaka koji izbezumljeno bježi da lako rukuje pri otvaranju vrata, a mlt. oštećenik nije iskazivao o tome da bi imao bilo kakvih poteškoća.

Međutim, činjenica je da je mlt. D.R. pobjegao iz osuđenikovog podrumskog stana, njega zaključao, a njegov ključ bacio u obližnji šaht, gdje je i pronađen po djelatnicima policije, kako je to utvrđeno ne samo na temelju iskaza mlt. oštećenika, već i na temelju zapisnika o očevidu (l. 14-16).

Stoga nije odlučno je li bilo poteškoća pri otvaranju vrata zbog neispravnosti brava, kada ih je mlt. oštećenik ipak uspješno otvorio, a da se pri tome usnuli osuđenik nije ni probudio, te ih ponovo zaključao i pobjegao. Upravo iz tih razloga, dokazi predloženi u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka nisu prikladni ni sami za sebe, a napose ne u svezi sa prijašnjim dokazima da prouzroče oslobođenje osuđenika ili njegovu osudu po blažem kaznenom zakonu.

Stoga je žalbu osuđenika trebalo odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 7. lipnja 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v. r.

Josip Budinski, v. r.