Rev-529/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 529/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, te Gordane Matasić Špoljarić, Aleksandra Peruzovića, Viktorije Lovrić i Marine Paulić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V.1 iz G. P., zastupanog po punomoćnicima T. V. i N. R., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu u V., protiv tuženice A. V. iz G. P., zastupane po punomoćniku J. J., odvjetniku u B., radi naknade za dano uzdržavanje, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1203/2010-2 od 21. prosinca 2010., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Garešnici poslovni broj P-10/10-17 od 20. travnja 2010. u sjednici održanoj dana 27. travnja 2011.

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja se prihvaća pa se ukida presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1203/2010-2 od 21. prosinca 2010. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Općinski sud u Daruvaru Stalna služba u Garešnici presudom poslovni broj P-10/10- 17 od 20. travnja 2010. naložio je tuženici A. V. iz G. P. … isplatiti tužitelju D. V.1 iz G. P. iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama po stopi od 14% godišnje koja teče od podnošenja tužbe do isplate i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 4.090,00 kuna, u roku od 15 dana.

Županijski sud u Bjelovaru presudom poslovni broj Gž-1203/2010-2 od 21. prosinca 2010. preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelju naložio naknaditi tuženici parnični trošak od 2.198,75 kuna.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 88/08, 123/08 - dalje: ZPP) zbog svih revizijskih razloga iz čl. 385. ZPP navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana. Predložio je da Vrhovni sud RH ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači pobijanu presudu, a tužitelje obveže naknaditi tuženici trošak revizije od 1.230,00 kuna.

Tuženica je odgovorila na reviziju i predložila da prvostupanjski sud odbaci reviziju kao nedopuštenu, a podredno da revizijski sud odbije reviziju kao neosnovanu.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP-a, koja se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 84/08), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana zbog kojeg je podnesena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja D. V. iz 1G. P. da mu tuženica A. V. iz G. P. … naknadi troškove uzdržavanja njihovog maloljetnog sina D. V.2 koje je tužitelj umjesto tuženice snosio u razdoblju od 12. svibnja 2007. do 15. listopada 2008.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su tužitelj i tuženica bivši bračni drugovi te da je tuženica napustila zajedničko domaćinstvo 12. svibnja 2007,

- da je dijete ostalo živjeti kod oca koji je u cijelosti uzdržavao dijete, a tužbu radi razvoda braka da je podnio sudu 1. kolovoza 2007.,

- da je pravomoćnom presudom razveden brak tužitelja i tuženice s time što je odlučeno da će dijete živjeti s ocem, a tuženici je naloženo doprinositi za djetetovo uzdržavanje 500,00 kuna mjesečno počevši od podnošenja tužbe sudu pa dok za to budu postojali uvjeti, s time što je utvrđeno da je tuženica platila na ime uzdržavanja 3.500,00 kuna do 15. listopada 2008., od kada dijete živi s njom.

Drugostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev zbog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja temeljeći svoju odluku na stajalištu da prema odredbi čl. 244. st. 3. OZ pravo na verzijski zahtjev ima samo ona osoba koja je snosila troškove uzdržavanja neke osobe a nije uopće dužna uzdržavati tu osobu. U ovom slučaju tužitelj je bio dužan uzdržavati svoje maloljetno dijete pa sud smatra da je aktivno legitimiran za podnošenje tužbe sin tužitelja i tuženice D. V.2

Pravno pitanje zbog kojeg je podnesena revizija u smislu čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP odnosi se na aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe temeljem čl. 244. st. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 – dalje: OZ). Pitanje glasi:

Ima li roditelj koji je sam uzdržavao maloljetno dijete aktivnu legitimaciju od drugog roditelja tražiti naknadu dijela učinjenih troškova koje je bio dužan snositi drugi roditelj?

Navedeno pravno pitanje Vrhovni sud RH je ocijenio važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana jer je revizijski sud o tom pitanju zauzeo pravno shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem (primjerice Rev 644/2009-2 od 13. siječnja 2010.). Drugostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev pogrešnom primjenom materijalnog prava.

Odredbom čl. 244. st. 1. OZ propisano je da fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od onoga koji je po OZ bio dužan davati uzdržavanje, ako su učinjeni troškovi bili opravdani.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da tužitelj nije bio dužan u cijelosti uzdržavati maloljetnog sina, već je presudom bio utvrđen doprinos oba roditelja za uzdržavanje, dakle i doprinos tuženice, a na temelju zakonske dužnosti roditelja brinuti se zajednički za odgoj i uzdržavanje djece. Tužitelj je dakle aktivno legitimiran potraživati naknadu troškova uzdržavanja u dijelu u kojemu je umjesto tuženice snosio te troškove.

Zato je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa u odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije drugostupanjski sud se nije izjasnio o ostalim žalbenim navodima koji se tiču visine tužbenog zahtjeva, pa nema uvjeta za preinaku presude. Zato je valjalo ukinuti presudu Županijskog suda po čl. 395. st. 2. ZPP i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku sud će ispitati sve žalbene navode te donijeti odluku vodeći računa o iznesenom pravnom shvaćanju.

U Zagrebu, 27. travnja 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.