Rev-311/2014-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 311/14-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. R. U. i 2. Č. U., oboje iz B., Srbija, oboje zastupani po punomoćnici S. Č., odvjetnici u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1508/09-2 od 20. listopada 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-4034/06 od 30. siječnja 2009., u sjednici održanoj 15. ožujka 2017.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja kojim su tražili da se tuženici naloži da tužiteljima isplati, s osnove materijalne štete, iznos od 1.000.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, u roku od 15 dana.

Ujedno su odbijeni zahtjevi da tužena tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak. U toč. II. izreke naloženo je tužiteljima platiti tuženoj parnični trošak u iznosu od 30.000,00 kn, u roku od 15 dana.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnose tužitelji, pa se pozivaju na bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje ZPP) i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlažu da se revizija prihvati i nižestupanjske presude ukinu te predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) st. 1. ZPP-a samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Suprotno reviziji, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži razloge, oni su jasni i nema proturječja, zbog čega se ona može ispitati.

Suprotno reviziji, drugostupanjski sud nije utvrđivao činjenice izvan onih utvrđenih u prvostupanjskom postupku.

I materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.

Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja, da je tužiteljima počinjena šteta u rujnu 1991. godine na njihovoj kući u D. podmetanjem eksplozivne naprave od strane nepoznatog počinitelja, na području na kojem nije bilo ratnih djelovanja, te da se tim činom radilo o planiranom zastrašivanju građana srpske nacionalnosti koji žive u Republici Hrvatskoj.

Slijedom tako utvrđenih činjenica pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da navedeni učin predstavlja teroristički akt, zbog čega bi se i radilo o šteti počinjenoj terorističkim aktom.

Utoliko su sudovi predmetnu pravnu stvar pravilno raspravili primjenom odredbi Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija ("Narodne novine" broj 117/03 – dalje ZOŠT).

Prema odredbi čl. 7. st. 1. tog Zakona proizlazi da oštećenik, u slučaju štete uzrokovane terorističkim aktima ili javnim demonstracijama, ima pravo na naknadu štete koja bi bila posljedica smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja.

Naprotiv, odredbom čl. 8. istog Zakona propisano je da se materijalna šteta nastala uslijed uzroka navedenih u tom zakonu nadoknađuje na teritoriju cijele Republike Hrvatske u obliku obnove oštećenih ili uništenih materijalnih dobara, sukladno odredbama Zakona o obnovi ("Narodne novine" broj 24/96, 54/96 i 87/96).

Prema tome, za štetu nastalu na nekretnini tužitelja uslijed terorističkog akta ne postoji odgovornost države, ni po ZOŠT-u ni po općim propisima obveznog prava, već oštećeni može ostvarivati pravo na popravljanje štete pod pretpostavkama Zakona o obnovi, u upravnom postupku, pod ondje propisanim pretpostavkama.

Suprotno reviziji, donošenjem navedenih zakona Republika Hrvatska osigurala je oštećenicima mogućnost nadoknade, kako imovinske, tako i neimovinske štete, ali je bila ovlaštena propisati pretpostavke za njihovo ostvarenje.

Zbog toga se u reviziji bez osnove upire na povrede odredbi Ustava Republike Hrvatske i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pratećim Protokolima, posebno Protokola 1., članak 1. uz Konvenciju.

Stoga, revizijskim navodima odluka suda ničim nije dovedena u sumnju.

Valjalo je zato reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

Zagreb, 15. ožujka 2017.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.