Rev-860/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 860/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, dr.sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr.sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. V. J. iz S. L., 2. V. J. iz S. L., 3. B. J. iz N., Š., 4. mlt. J. J. iz N., Š., koje zastupa punomoćnik A. F., odvjetnik iz P., protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja mlt. J. J. izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Požegi broj: Gž-163/03-2 od 10. srpnja 2003. godine, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Požegi broj: P-71/02-35 od 21. studeni 2002. godine, u sjednici održanoj dana 16. ožujka 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja mlt. J. J. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo da mlt. J. J. plati na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti oca iznos od 22.000,00 kuna, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, tj. za 28.000,00 kn po osnovi nematerijalne štete i za 800 SFR mjesečno na ime rente za izgubljeno uzdržavanje.

Drugostupanjskom presudom prvostupanjska presuda je preinačena tako što je tužbeni zahtjev mlt. J. J. prihvaćen za daljnji iznos od 13.000,00 kuna na ime naknade štete za duševne bolove.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj mlt. J. J. pobijajući je u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tužbeni zahtjev za isplatu rente od 800 SFR mjesečno odbijen zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92. i 111/99. – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presude nižih sudova ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud temeljem čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Presude sudova nižeg stupnja nemaju takvih nedostataka zbog kojih bi bile nerazumljive ili proturječne same sebi odnosno razlozima navedenim u obrazloženju tako da se ne bi mogle ispitati. Stoga nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP koja se navodi kao revizijski razloga, ali bez konkretnog obrazloženja o tome na koji način je ova povreda učinjena.

Treba reći da tužitelj u reviziji uglavnom daje svoju analizu i ocjenu utvrđenih činjenica, navodeći da izračun prihoda i rashoda obitelji J. u vrijeme donošenja prvostupanjske presude više ne može biti realan, jer je u međuvremenu tužiteljeva majka B. J. prestala s radom. Revizija se međutim ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).

Utvrđeno je da je pokojni D. J. prije smrti primao plaću prosječno u iznosu od 2.950 SFR. Tužiteljeva majka B. J. je bila nezaposlena i primala je naknadu od 2.400 SFR, a u vrijeme suđenja je bila zaposlena i ostvarivala je plaću od 3.500 SFR. Prihode su stavljali u zajedničku kasu iz koje su financirali sve potrebe članova obitelji. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda troškovi režije, što uključuje i stanarinu te osiguranje, su iznosili 2.500 SFR mjesečno, a ostatak je trošen za hranu i odjeću. S obzirom na to prvostupanjski sud utvrđuje da roditelji nisu mogli izdvajati mjesečno više od iznosa mirovine koju ostvaruje tužitelj, tj. više od 800 SFR. Roditelji su prema ocjeni prvostupanjskog suda iz zajedničkih sredstava mogli izdvajati najviše 800 SFR, a toliko iznose i mjesečne potrebe tužitelja. Otac tužitelja (pok. D. J.) mogao je izdvajati najviše 625 SFR.

Ta utvrđenja i ocjene prihvaća i drugostupanjski su, pa kako pok. D. J. ne bi mogao za uzdržavanje tužitelja izdvojiti veći iznos od mirovine koju ovaj prima to je tužbeni zahtjev za rentu odbijen.

Pravilno su postupili sudovi nižeg stupnja kada su s obzirom na tako utvrđene činjenice odbili tužbeni zahtjev. U smislu čl. 194. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96. i 112/99. – dalje: ZOO) osoba koju je poginuli uzdržavao ili koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja. Šteta se nadoknađuje plaćanjem rente čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti veći od onoga što bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu (čl. 194. st. 2. ZOO).

Pravilno su sudovi nižeg stupnja u primjeni te odredbe pošli od toga koliki bi dio zarade (plaće) poginuli trošio za svoje potrebe te koliki je ostatak koji ostaje za uzdržavanje osoba koje je bio obvezan uzdržavati (u ovom slučaju tužitelja). U iznos izgubljenog uzdržavanja uračunavaju se i svote obiteljske mirovine koju oštećeni prima po osnovi smrti uzdržavatelja, tj. svota koju bi oštećeni dobivao na ime uzdržavanja umanjuje se za iznos mirovine. Kako je utvrđeno da iznos mirovine koju tužitelj prima (800 SFR) prelazi svotu koju je pokojni otac mogao izdvajati za njegovo uzdržavane (625 SFR), a prema okolnostima u vrijeme suđenja, to je tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan.

Valjalo je zbog tih razloga temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

U Zagrebu, 16. ožujka 2005. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.