Rev-962/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 962/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića kao predsjednika vijeća, Nenada Perina i Željka Glušića kao članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice mlljt. K. D. R. i II. tužiteljice mlljt. N. K. R., koje kao zz zastupa otac N. R. iz M., a on po punomoćnicima Ž. B. i J. T. K. iz K., protiv tuženice G. H. iz Z., koju zastupa punomoćnica D. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M. & P. u Z., radi plaćanja uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3219/09-2 od 30. rujna 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krku poslovni broj P-1456/07-54 od 22. svibnja 2009., u sjednici održanoj 27. svibnja 2010.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, naloženo je tuženici plaćati za uzdržavanje mlljt. tužiteljica iznose od 1.000,00 dinara mjesečno, svakoj, počevši od 20. srpnja 2002. do 22. svibnja 2009., tako da iznose kao dospjele isplati odjednom u roku od 15 dana na ime i u korist tužiteljica.

Odbijen je dio tužbenog zahtjeva za uzdržavanje plaćanjem mjesečnih iznosa koji odgovaraju visini 40% plaće tuženice sa zateznim kamatama.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i u pobijanom dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) izjavila je tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji preinače, a podredno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 305. st. 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04 i 107/07 – dalje: OBZ) protiv drugostupanjske odluke o uzdržavanju maloljetnog djeteta dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP (tzv. izvanredna revizija).

Suglasno čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, time da su u daljnjem tekstu tog stavka navedeni egzemplifikativni slučajevi koji po samom zakonu predstavljaju takve slučajeve.

Nadalje, u izvanrednoj reviziji podnositelj mora

a) određeno označiti materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana o čijem rješenju ovisi odluka o sporu te

b) izložiti razloge zbog kojih je to pitanje prema mišljenju revidenta važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Pravno pitanje mora biti određeno, naznačeno i individualizirano i zato jer je revizijski sud prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP ovlašten ispitivati pobijanu presudu samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

U konkretnom slučaju podnositeljica revizije određeno je označila jedno postupovnopravno pitanje navodeći je li:

„Dužnost zastupanja djeteta u okviru izvršavanja roditeljskog prava izvršava onaj roditelj kojemu je dijete povjereno na odgoj i čuvanje. Zato su bitno povrijeđene odredbe parničnog postupka ako je dijete zastupao drugi roditelj kojemu ono nije bilo povjereno na odgoj i čuvanje“, pri čemu se tuženica pozvala na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-902/88 od 24. studenog 1988. u kojoj je prema njenim navodima zauzeto izloženo pravno shvaćanje.

Naime, šire pojašnjavajući postavljeno pitanje, podnositeljica revizije ukazuje da su u konkretnom slučaju pravomoćnom odlukom njemačkog suda, priznatoj u Republici Hrvatskoj, mlljt. tužiteljice povjerene upravo njoj na čuvanje i odgoj pa je isključivo ona kao zakonski zastupnik maloljetnih tužiteljica ovlaštena na njihovo zastupanje, a ne i njihov otac koji je u ovoj parnici označen kao njihov zakonski zastupnik.

Iz navedenog pitanja može se zaključiti da podnositeljica revizije postavljenim postupovnopravnim pitanjem sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka o zastupanju mlljt. tužiteljica, dakle povredu odredbe čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP, koja pored ostalog postoji i kada parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik.

Međutim, prema odredbama čl. 354. st. 3. ZPP zato što parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik – žalbu (dakle u ovom slučaju reviziju) može izjaviti samo stranka koje se ti nedostatci tiču, a ne kao što je to u ovom predmetu, pravni lijek izjavila protivna stranka.

Svrha ovakovog zakonskog uređenja je u zaštiti neuredno zastupane stranke, odnosno da se onemogući protivnoj stranci, koja je izgubila parnicu, da pozivom na tu odredbu oteža procesni položaj stranke koja je uspjela u parnici.

Prema tome, suglasno rečenom, o postavljenom pitanju ne može ovisiti ishod spora, a osim toga, navedeno pitanje u konkretnom slučaju nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Uzgred treba reći da je doista u ukidnoj odluci Vrhovnog suda Hrvatske broj Rev- 902/88-2 od 24. studenog 1988. navedeno:

„Iz utvrđenja nižestepenih sudova proizlazi nespornim da su mlt. tužiteljice pravomoćnom presudom prvostepenog suda od 4. XI. 1983. godine br. P-277/83, kojom je presudom razveden brak njihovih roditelja, povjerene na čuvanje i odgoj ocu – tuženiku i da navedena presuda nije izmijenjena.

Prema odredbi čl. 77. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima – dalje: ZBPO ("NN" SRH br. 11/78 s ispravkom u br. 27/78) u slučaju razvoda braka roditeljsko pravo izvršava onaj roditelj kome je dijete povjereno na čuvanje i odgoj, a u sadržaju roditeljskog prava, prema odredbi čl. 73. st. 1. ZBPO, ulazi i dužnost zastupanja djeteta. To znači da u ovom konkretnom slučaju navedeno roditeljsko pravo pripada samo tuženiku dok mlt. tužiteljicama ne bude postavljen posebni staratelj za vođenje spora između njih i njihovih roditelja u smislu odredbe čl. 326. u vezi s čl. 115. st. 1. ZBPO.

Zbog navedenog proizlazi da mlt. tužiteljice u ovoj parnici nisu zastupljene po ovlaštenoj osobi, bez obzira što se nalaze kod majke, zato jer njihova majka za sada ne može ih zastupati u ovoj pravnoj stvari, te da su oba nižestepena suda prihvaćanjem majke mlt. tužiteljica kao njihovog zakonskog zastupnika učinili navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.“

Međutim, navedena odluka donesena je po režimu tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" SRH, broj 11/78 i ispravak 27/78 – dalje: ZBPO) koji više nije mjerodavan, a postupovnopravna odredba čl. 354. st. 3. ZPP unesena je u taj Zakon tek čl. 197. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 117/03).

Prema režimu sada važećeg OBZ u slučaju razdvojenog života roditelja i djece, za razliku od ranijeg zakonodavstva (ZBPO i Obiteljski zakon „Narodne novine“ SRH broj 162/98) koje je cjelovitu roditeljsku skrb priznavalo onom roditelju uz kojeg je dijete ostalo živjeti (bilo nakon razvoda braka, bilo u slučaju prestanka izvanbračne zajednice), dok je odvojenom roditelju pripadalo pravo na osobne odnose (sada susrete i druženja) i davanje uzdržavanja, sadašnji Zakon je izrijekom propisao neograničavanje roditeljske skrbe činjenicom razdvojenog života djetetovih roditelja (čl. 99. st. 1. OBZ) u što je uključeno i zastupanje.

Sve to bi upućivalo na potrebu da u ovakovim postupcima, kada nastupi pozitivna konkurencija u zastupanju, dijete zastupa poseban skrbnik (kad nadležno tijelo nije odlučilo da će dijete zastupati jedan od roditelja).

Međutim, kako je prethodno rečeno obzirom na sadržaj odredbe čl. 354. st. 3. ZPP revizijski sud u ovoj parnici nije ovlašten ispitivati postojanje nedostataka u zastupanju mlljt. tužiteljica.

U daljnjim revizijskim navodima, izvan opisanog i jasno postavljenog pitanja, podnositeljica revizije se poziva na nekoliko zakonskih odredbi (čl. 87., 97., 209. st. 2. i 97. OBZ), međutim pri tome ne navodeći ni jedno pitanje, zbog čega ti navodi nisu mogli biti dovoljni da bi opravdali dopuštenost izvanredne revizije.

Na osnovu svega rečenog revizija tuženice nije dopuštena, radi čega je na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP valjalo reviziju tuženice odbaciti i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 27. svibnja 2010.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.