Rev-3006/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3006/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Stanka Hautza i Borisa Guttmanna kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K.F., kasnije D.F., zastupane po punomoćniku V.D., odvjetnici iz K. i Centra za socijalni rad Općine Karlovac, protiv tuženih S.S., M.S. i B.S., zastupani po punomoćniku F.N., odvjetniku iz K., radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva dosjelošću, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 23. travnja 1992. br. Gž 125/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 30. lipnja 1990. br. P 819/89-52, u sjednici održanoj dana 6. listopada 1993.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i Centra za socijalni rad Općine Karlovac kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je presuđeno:

"Utvrđuje se da su tužiteljica F.D. r. F., zemljoradnica iz H. kbr. ., te Centar za socijalni rad Karlovac, ko pravni sljednici F.K. iz H. kbr. 43, dosjelošću stekle pravo vlasništva na nekretninama up. u zk. ulbr. 522 k.o. D. M. i to kčbr.: 1318/3, kuća i dvorište od

183 čhv. 1316/3, oranica kod kuće

380 čhv. 1317/3, sjenokoša kod kuće

23 čhv.

što su tuženi S.M. r. Š., S.S., sina J. i S.B. sin J., kao pravni sljednici S.J., dužni priznati i dozvoliti da se izvrši zemljišno knjižni otpis navedenih nekretnina sa imena i vlasništva Z.F. broj ., koje se zadruge pravni sljednici a u korist tužiteljice F.D. i Centra za socijalni rad Karlovac, te su dužni nadoknaditi tužiteljicama panični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelji su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da se pobijana presuda preinači u smislu navoda revizije ili ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije dostavio svoje izjašnjenje.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 11. st. 3. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o parničnom postupku ("Službeni list", br. 69/82) je propisano, da će se o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene prije stupanja na snagu ovog zakona (stupio na snagu 27. XI. 1982.), rješavat po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Kako u nazočnom sporu nije donesena drugostupanjska odluka prije stupanja na snagu navedenih Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku, primjenjuje se odredba čl.

2. istog Zakona po kojoj je za dopuštenost revizije u čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku bilo propisano da je revizija dopuštena ukoliko vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 50.000 prijašnjih dinara.

S obzirom da je na tužbi označena vrijednost predmeta spora sa 25.000 prijašnjih dinara se radi o imovinsko-pravnom sporu, revizija nije dopuštena.

Stoga je reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 392. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 6. listopada 1993.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.