Rev-1039/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1039/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Davorke Lukanović Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice M. B. iz R. i II. tužitelja Z. B. iz R., koje oboje zastupaju punomoćnici B. Š. i Z. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženika S. B. iz R., kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Požegi poslovni broj Gž-1058/07-2 od 21. svibnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-58/01-30 od 24. ožujka 2005., ispravljenom rješenjem poslovni broj P- 58/01-34 od 3. listopada 2005., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom ispravljenom rješenjem poslovni broj P-58/01-34 od 3. listopada 2005. naloženo je tuženiku na ime naknade štete isplatiti I. tužiteljici 157.100,23 kn, a II. tužitelju 120.400,00 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka u iznosu 15.553,40 kn, a odbijen je dio zahtjeva I. tužiteljice u iznosu 88.328,67 kn te dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos 2.400,23 kn od 29. srpnja 1997. do 28. rujna 1997., a odbijen je i dio zahtjeva II. tužitelja u iznosu 121.600,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i u pobijanom dijelu je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv dijela drugostupanjske presude u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen reviziju je izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedloga da se u tom dijelu pobijanu presudu preinači ili da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelji predlažu da se reviziju tuženika odbije kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima sud nije odbio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka koji su bili prisutni štetnom događaju kako to tvrdi revident, jer su upravo na ročištu održanom 20. studenog 2003. (list 46) stranke po punomoćnicima suglasno izjavile da „…ne predlažu saslušanje svjedoka već su suglasne da se provedu dokazi čitanjem iskaza tamo saslušanih svjedoka i vještaka“, time da su imali na umu kaznenopravni predmet Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-41/98.

Osim toga, kako u smislu odredbe čl. 220. st. 1. ZPP sud odlučuje o tome koji će se od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a navedeni dokaz i nije predložen, to sud nije povrijedio odredbe parničnog postupka kada nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka koji su bili prisutni štetnom događaju, već je odlučne sporne činjenice o postojanju stupnja podijeljene odgovornosti utvrdio na osnovu činjenične građe prikupljene od strane kaznenog suda u predmetu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-41/98 u kojem je tuženik pravomoćnom presudom kao optuženik proglašen krivim za ubojstvo prednika tužitelja u prekoračenju nužne obrane.

Predmet spora je zahtjev radi naknade štete zbog gubitka bliskog srodnika (supruga i oca) tužitelja kojeg je prilikom prethodnog verbalnog i fizičkog sukoba u prekoračenju nužne obrane nožem ubio tuženik.

Tuženik kao optuženik je pravomoćnom presudom kaznenog suda proglašen krivim za kazneno djelo ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 7. st. 3. OKZRH, dakle u prekoračenju nužne obrane i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a u smislu čl. 12. st. 3. ZPP u parničnom postupku je sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je optuženik proglašen krivim.

Prema čl. 161. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) tko u nužnoj obrani uzrokuje štetu napadaču nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne obrane.

Kako pojam nužne obrane kao i njeno prekoračenje u ZOO nisu pobliže određeni, za građanskopravni sadržaj pojma nužne obrane potrebno se koristiti odredbama kaznenog zakona kojim su određeni ti instituti.

U konkretnom slučaju utvrđeno je da prilikom odbijanja napada obrana koju je poduzeo tuženik po svom intenzitetu nije bila neophodno potrebna.

Zbog toga, tri uboda nožem od kojih je svaki nanijet u vitalni dio tijela predstavlja takvo prekoračenje nužne obrane koje opravdava upravo utvrđeni omjer podijeljene odgovornosti od 30 : 70% u korist preminulog, a imajući na umu i prethodno ponašanje unesrećenog koji je komadom drveta u dva navrata udario po glavi i vratu tuženika, sve ostale okolnosti konkretnog događaja, a posebno starosnu dob oštećenika u vrijeme događaja od 67 godina, kao i činjenicu da je oštećenik bio u pripitom stanju.

Na osnovu svega rečenog utvrđeno je da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena te je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 8. srpnja 2010.

Predsjednik vijeća:

Dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.