Revr-806/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 806/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz S., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1328/10-2 od 16. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-871/09-23 od 29. rujna 2010., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2015.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 16.500,00 kn sa zateznim kamatama, a tužitelju je naloženo nadoknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 5.000,00 kn.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP), navodeći da istu podnosi radi bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, a da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana o kojem postoji različita praksa županijskih sudova u Republici Hrvatskoj te se poziva na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revr-671/07-2 i zauzetom pravnom shvaćanju na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. prosinca 2008.

Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda ukine te predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na reviziju tuženica predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Predmet spora je isplata razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 30. rujna 2008. po osnovi složenosti poslova između radnog mjesta vođe ophodnje, na koje poslove je tužitelj bio raspoređen rješenjem i radnog mjesta vođe ekipe za očevid u cestovnom prometu i kriminalističkog tehničara, odnosno radnog mjesta višeg stupnja složenosti i višeg platnog razreda, koje poslove je tužitelj obavljao na temelju usmenog naloga nadređenog službenika.

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelj nije ishodio pisano rješenje o premještaju u kojem bi bila utvrđena visina plaće za poslove koje je tužitelj obavljao po usmenom nalogu, a radi se o osobnom imovinskom pravu.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranka ne može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju st. 1. istog članka, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Nadalje, prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revident je u reviziji postavio materijalnopravno pitanje:

„Ima li policijski službenik pravo na razliku plaće između plaće koja je određena za radno mjesto na koje je službenik raspoređen rješenjem o rasporedu na radno mjesto i plaće radnog mjesta na koje je privremeno premješten usmenim nalogom nadređenog službenika, a bez pisanog rješenja o premještaju i bez rješenja o plaći za to drugo radno mjesto?“

Vrhovni sud Republike Hrvatske je o postavljenom pitanju zauzeo pravno shvaćanje, primjerice u odlukama broj Revr-72/10 od 15. lipnja 2010. i Rev-804/10 od 16. lipnja 2010., prema kojem policijski službenik, koji je samo na temelju usmenog naloga nadređenog službenika privremeno obavljao poslove drugog radnog mjesta, bez pisanog rješenja o privremenom premještaju i bez rješenje o plaći za to drugo radno mjesto, nema pravo na isplatu plaće za to drugo radno mjesto, dok ne ishodi navedena rješenja.

U konkretnom slučaju, pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1328/10-2 od 16. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-871/09-23 od 29. rujna 2010. o postavljenom materijalnopravnom pitanju zauzeto je pravno shvaćanje koje je u skladu s pravnim shvaćanjem ovog revizijskog suda. Ranije zauzeta pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koja se tužitelj poziva u reviziji, nisu relevantna za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Prema tome, pravno shvaćanje u revizijom pobijanoj presudi, suprotno navodima revizije, utemeljeno je na shvaćanju koje je podudarno sa pravnim shvaćanjem u gore navedenim revizijskim predmetima, čime postavljeno materijalnopravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Zbog navedenog, revizija tužitelja nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 2. odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 30. rujna 2015.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.