Croatian Supreme Court quashes lower court verdict due to contradictory factual findings and lack of reasoning on criminal intent.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal against a first-instance conviction for abuse of office and forgery. The lower court had found the defendant guilty but failed to provide a coherent factual basis, creating contradictions between the stated total loss and the specific contracts listed, while also omitting reasoning on the defendant's criminal intent. Consequently, the Supreme Court quashed the first-instance judgment and remanded the case for retrial to ensure proper fact-finding and legal reasoning.
Regesto Legislator
Generato dall'IAArticle 388 of the Criminal Procedure Act; Article 359 of the Criminal Procedure Act: A criminal judgment must be logically consistent and fully reasoned regarding both objective and subjective elements of the crime; contradictions in factual findings or omission of reasoning on criminal intent constitute a fundamental violation of law requiring quashing and remittal.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 703/12-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasne Galešić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. G. zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 26. lipnja 2012. broj K-12/11, u sjednici održanoj dana 11. prosinca 2012.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba optuženog K. G., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom Županijski sud u Šibeniku proglasio je krivim optuženog K. G. zbog dva kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04 i 84/05– dalje u tekstu: KZ) i dva kaznena djela krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavak 1. u vezi članka 61. KZ, činjenično i pravno opisanih pod točkama I., II. i III. izreke presude, te mu je uz primjenu članka 57. stavak 1. i 2. točka b) KZ za kaznena djela iz članka 337. stavak 4. KZ utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po deset mjeseci, a za kaznena djela iz članka 312. stavak 1. u vezi članka 61. KZ kazne zatvora u trajanju od po dva mjeseca, potom ga primjenom odredbi o stjecaju iz članka 60. stavak 1. i 2. točka c) KZ, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci i na temelju članka 67. KZ primijenio uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od tri godine.
Na temelju članka 82. KZ od optuženika je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom iz članka 337. stavak 4. KZ opisanim pod točkom II. izreke presude u iznosu od 847.230,00 kn.
I Kž 703/12-4
Na temelju članka 132. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97) optuženik je s osnova imovinskopravnog zahtjeva u Državni proračun Republike Hrvatske dužan uplatiti iznos od 474.226,14 kn.
Na temelju članka 122. stavak 1. u vezi članka 119. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/97
,
optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 29.300,00 kn od čega se 26.300,00 kn odnosi na troškove vještačenja, a 3.000,00 kn na paušalnu svotu.
Protiv te presude žali se optuženik putem branitelja, N. J., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni, oduzimanju imovinske koristi, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Spis je sukladno članku 373. stavak 1. ZKP/97, dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u podnesku od 9. listopada 2012., broj KŽ-DO-1306/12 žalbu optuženika predložilo odbiti kao neosnovanu.
Sjednica je održana u odsutnosti državnog odvjetnika koji je o istoj uredno obaviješten.
Žalba je osnovana.
U pravu je optuženik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, premda ju pogrešno označava kao povredu iz članka 384. stavak 1. točka 2. ZKP/97, jer se sadržajno radi o bitnoj povredi iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP/97. Naime, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izreka presude je proturječna sama sebi i nerazumljiva budući da se u uvodu točke I kao vrijeme počinjenja kaznenih djela zlouporabe ovlasti i položaja i krivotvorenja službene isprave u kojem je optuženik sklapanjem ugovora o cesiji preusmjerio s blokiranog žiro računa trgovačkog društva W. d.o.o. u kojem je on bio direktor, ukupno 4.734.294,74 kn sredstava na žiro račun svog G. o. kako bi izbjegao plaćanje poreza u iznosu od 1.109.084,62 kn, navodi razdoblje od 5. svibnja 2005. do 31. srpnja 2006., a onda se nabrajaju konkretni ugovori o cesiji iz tog razdoblja, ali su navedeni i ugovori od 14. siječnja 2005., 18. siječnja 2005., 28. veljače 2005., 8. ožujka 2005., 9. ožujka 2005. i 24. ožujka 2005., koji su izvan tog razdoblja, a njima su također preusmjerena sredstava u određenim iznosima. Na takav način izreka pod točkom I. je proturječna sama sebi, a nije ni razumljivo koje iznose točno sadržava ukupan iznos preusmjerenih sredstava i štete prouzročene Državnom proračunu. Naime, nije jasno jesu li u iznos koji je naznačen u uvodu uključeni samo iznosi ugovora iz inkriminiranog razdoblja ili i oni koji su sadržani u ugovorima o cesiji izvan tog razdoblja.
S obzirom na ovu bitnu povredu u pravu je žalitelj i kada ističe da je izreka proturječna obrazloženju u kojem se navodi da je Državni proračun ostao oštećen za 474.226,14 kn, jer je od ukupnog iznosa duga iz točke I. izreke od 1.369.393,32 kn stornirano
I Kž 703/12-4
355.393,74 kn i naplaćeno 539.773,44 kn, budući da je iznos ukupnog duga u uvodu naznačen sa 1.109.084,62 kn, a ne sa 1.369.393,32 kn.
Žalitelj je u pravu i da je obrazloženje prvostupanjske presude u cijelosti izneseno na neprihvatljivo površan i nejasan način jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i to, vezano za subjektivni element kaznenih djela budući da nije ni spomenuto koji stupanj krivnje podrazumijeva počinjenje inkriminiranih kaznenih djela, nije navedeno na temelju kojih činjenica i okolnosti je utvrđeno da je optuženik nevraćene pozajmice koje si je osobno dodjeljivao iz blagajni trgovačkog društva W. d.o.o. i G. o. K. G., utrošio za svoje osobne potrebe i time si pribavio nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 847.230,00 kn, kao što je točno i da je prvostupanjski sud na glavnoj raspravi odbio prijedlog obrane za dopunsko knjigovodstveno vještačenje kao „suvišan“, ali tu svoju odluku ne samo da nije obrazložio nego je nije u obrazloženju ni spomenuo.
Uslijed opisanih povreda ne samo da nije moguće ispitati prvostupanjsku presudu po ostalim žalbenim osnovama u dijelu odluke o krivnji te objektivnim i subjektivnim elementima inkriminiranih kaznenih djela, već i u dijelu odluke o kazni, oduzimanju imovinske koristi i imovinskopravnom zahtjevu.
Slijedom navedenog, na temelju članka 388. stavak 1. ZKP/97, prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovo izvesti sve dokaze, po potrebi dopuniti i razjasniti, odnosno provesti novo knjigovodstveno vještačenje radi točnog utvrđenja iznosa i strukture štete počinjene Državnom proračunu, kao i točnog iznosa koji je nakon počinjenja kaznenih djela eventualno naplaćen, a sve radi pravilne odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Potom će sve provedene dokaze pažljivo i savjesno analizirati i kritički ocijeniti, ukloniti nedostatke na koje mu je ovom odlukom ukazano i donijeti novu i zakonitu odluku, koju će valjano obrazložiti, sukladno članku 359. ZKP/97.
U Zagrebu, 11. prosinca 2012.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Jasna Galešić, v.r.
Lidija Grubić Radaković, v.r.