Rev-867/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 867/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Jakoba Miletića, Stanka Hautza i Ilije Čuljata kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D.R. iz P., . br. ., koju zastupa punomoćnik E.M., odvjetnik u P., protiv tuženika S.M. iz P.,. ... . . br. ., kojega zastupa punomoćnik S.O., odvjetnik u P., radi utvrđenja prava suvlasništva te u pravnoj stvari protutužitelja S.M. protiv protutuženice D.R., radi priznanja prava vlasništva, rješavajući reviziju tužiteljice - protutuženice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 7. prosinca 1992. godine posl. br. Gž-1245/92, kojom je odbijena žalba tužiteljice - protutuženice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 17. lipnja 1992. godine posl. br. P-487/86, u sjednici održanoj dana 22. veljače 1995.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice - protutuženice D.R. odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Puli od 17. lipnja 1992. godine posl. br. P-487/86 suđeno je:

"I O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužiteljice R.D., protiv tuženika M.S., koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica R.D. r. M. iz P., stekla pravo suvlasništva i sukorištenja u 1/2 dijela na nekretninama kč. br. 2068/2, 1313/1 i 1313/2, sve upisane u zk. ul. 2021 k.o. P., na temelju usmene pogodbe o prodaji ili darovanju tih nekretnina sklopljenih sa tuženikom M.S. iz P., pa je slijedom toga tuženik dužan tužiteljici priznati pravo suvlasništva i sukorištenja na tim nekretninama, te joj izdati tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava suvlasništva i sukorištenja nakon i pod uvjetom da tužiteljica isplati tuženiku polovinu ugovorene prodajne cijene iz ugovora o prodaji sklopljenog između Općine Pula i tuženika na dan 12. srpnja 1985. godine, sa pripadajućom zateznom kamatom jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti po svojoj pravomoćnosti ova isprava, te je ujedno dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak sve u roku od 15 dana."

II P r i h v a ć a s e protutužbeni zahtjev protutužitelja M.S., protiv protutužene R.D., koji glasi:

"Tužena R.D. dužna je tužitelju M.S. priznati vlasništvo na kč. br. 2068/2, zgr. upisanoj u zk. ul. 2021 k.o. P., u naravi zgrada u P.,. .. . . ., kao i na svim pripadnostima predmetne zgrade - kuće, te iseliti sa svojim osobama i stvarima iz predmetne kuće, te kuću slobodnu od svojih osoba i stvari predati tužitelju M.S. u roku od 15 dana."

III Tužiteljica - protutužena R.D., dužna je tuženiku - protutužitelju M.S., n a k n a d i t i parnični trošak od 29.400.- HRD u roku od 15 dana."

Presudom Okružnog suda u Puli od 7. prosinca 1992. godine posl. br. Gž-1245/92 odbijena je žalba tužiteljice - protutuženice kao neosnovana i navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica - protutuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predložila da sud reviziju prihvati i pobijane presude nižih sudova ukine ili podredno da presudu suda drugog stupnja preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev iz tužbe a odbije tužbeni zahtjev iz protutužbe te naloži tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužiteljice sud prvog stupnja dostavio je primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92

- dalje: ZPP) na odgovor tuženici i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.

Tuženica nije odgovorila na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, primjenom čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

O svim ostalim procesnim povredama, zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li se radi o apsolutno ili relativno bitnim povredama, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino kada se revident na postojanje takvih bitnih povreda odredaba postupka u reviziji određeno i konkretno poziva. Revidentica u reviziji ne navodi revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka a ni navodima revizije ne upućuje na ostvarenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka pa ovaj sud cijeni da revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvaren.

Neosnovana je tvrdnja revidentice da se pobijana presuda zasniva na pogrešnoj primjeni materijalnog prava te da se tako ostvario revizijski razlog propisan odredbom čl. 385. toč. 3. ZPP.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da su roditelji stranaka (stranke su brat i sestra) bili nositelji stanarskog prava na stanu - kući u P. u Ulici .. . . ... .,

- da su stranke bile članovi porodičnog domaćinstva nositelja stanarskog prava a nakon smrti roditelja da su se sporazumjele da nositelj stanarskog prava bude tuženik S.M.,

- da je nakon toga tužiteljica ostala živjeti u toj kući sve dok nije zaključila brak i naknadno dobila sa suprugom stan u koji se uselila ali da je i nadalje zadržala u posjedu dio spornog stana,

- da je tuženik kao stanar koji je imao pravo prvokupa nakon što je Općina Pula oglasila prodaju stana kupio spornu nekretninu 12. VII. 1985. godine i izvršio uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama,

- da između stranaka nije postignut sporazum da će stranke zajednički kupiti kuću na jednake dijelove i da će nakon što tuženik zaključi ugovor o prodaji darovati 1/2 kupljene nekretnine tužiteljici,

- da tužiteljica nije bila zainteresirana za kupnju spornih nekretnina no da je naknadno kad je saznala da je postignuta povoljna cijena, jer su odbijena uložena sredstva po roditeljima stranaka u adaptaciju zgrade, tužiteljica predomislila i zahtijevala od tuženika da joj prenese 1/2 kupljene nekretnine u vlasništvo.

Na tako utvrđeno činjenično stanje niži su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili neosnovanim tužbeni zahtjev iz tužbe i osnovanim tužbeni zahtjev iz protutužbe.

Ovo iz razloga što je tuženik - protutužitelj dokazao postojanje pravnog osnova (titulus aqirendi) i način (modus) stjecanja prava vlasništva - ugovor o prodaji i uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama dok tužiteljica - protutuženica nije dokazala da postoji pravni osnov stjecanja prava vlasništva - suvlasništva. Kako je tuženik - protutužitelj dokazao da je vlasnik spornih nekretnina to istome primjenom čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91) pripada pravo da zahtijeva iseljenje tužiteljice - protutuženice iz sporne kuće. Niži su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili osnovanim tužbeni zahtjev iz protutužbe jer tužiteljica - protutuženica nije dokazala postojanje pravnog osnova po kojem bi imala pravo držati u posjedu spornu nekretninu bilo u cijelosti bilo u pojedinom dijelu.

Pritom valja navesti da revidentica navodima revizije zapravo dovodi u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja nižih sudova glede postojanja - nepostojanja dogovora stranaka o kupnji sporne nekretnine pri čemu gubi iz vida da se prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud nije mogao ocijeniti osnovanost tih navoda revizije.

U činjeničnoj situaciji kada revidentica nije dokazala da bi i postojao dogovor stranaka da bi sporna nekretnina bila suvlasništvo stranaka bilo na osnovu usmene pogodbe o prodaji ili pak darovanja između stranaka, nije bilo, kao što su to pravilno ocijenili niži sudovi, ni pravnog osnova za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz tužbe.

Zbog navedenih je razloga ovaj sud ocijenio da se u ovoj pravnoj stvari nije ostvario niti jedan od revizijskih razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti kao ni revizijski razlog koji revidentica navodi u reviziji to je revizija tužiteljice - protutuženice primjenom čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 22. veljače 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.