Plaintiffs win ownership via adverse possession after proving 20 years of continuous, lawful possession of the property.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe court ruled in favor of the plaintiffs, granting them ownership of the disputed property based on the doctrine of adverse possession. The plaintiffs argued they acquired title through long-term possession of their parents' inheritance, while the defendants contested the lack of proof and raised a passive legitimacy objection. The court accepted witness testimony and expert findings confirming continuous, open, and peaceful possession for over twenty years, satisfying the statutory requirements for adverse possession under Croatian law.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČl. 159. st. 1. ZV; Čl. 159. st. 2. ZV; Čl. 160. st. 2. ZV: Ownership is acquired through adverse possession when a person possesses a thing independently, continuously, openly, and peacefully for the statutory period, provided the possession is lawful, truthful, and good.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IADecisioni correlate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Makarskoj - Stalna služba u Imotskom
[adresa]
21260 Imotski
P-1063/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj po sucu Mate Kukavica u pravnoj stvari I-tužiteljice ĐM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] te II-tužiteljice AM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] obje zastupane po punomoćniku ZM, protiv I-tuženice MM zastupane po privremenom zastupniku ŠM, odvjetniku u [adresa], II-tuženika [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku RM, odvjetniku u [adresa], III-tuženice Republike Hrvatske zastupane po punomoćniku Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 02.06.2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika I-tuženice i zastupnice po zakonu III-tuženice Republike Hrvatske, a u odsutnosti uredno pozvanog II-tuženika, 10. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da su I-tužiteljica ĐM i II-tužiteljica AM, svaka za po 1/2 dijela suvlasnice nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] z.k. tijelo V z. u. [broj ZK uloška] u površini od 276 m2, prema zemljišnoknjižnom stanju u površini od 284 m2, prema katastarskom stanju označene kao č. zem. [katastarska čestica] u površini od 266 m2 od čega pod kućom 105 m2 i dvorište 161 m2, sve označeno na skici stalnog sudskog vještaka Ante Kukavice od 30. travnja 2025. točkama A-B-C-D-A, sve to k. o. [katastarska općina]-Glavina, a koja skica čini sastavni dio ove presude, pa su slijedom toga ovlaštene temeljem ove presude ishoditi uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, svaka za po 1/2 uz istodobno brisanje zemljišnoknjižnih prava tuženika, kao i općenarodne imovine, a što su ovi dužni trpjeti.
Obrazloženje
1.Tužiteljice u tužbi i tijekom postupka navode da su vlasništvo nekretnine opisane u izreci u jednakim suvlasničkim dijelovima stekle tako što je I-tužiteljica ĐM kupila ½ dijela iste od majke EM, a II-tužiteljica AM od oca HM u drugih ½ dijela, pri čemu ističu da je predmetna nekretnina bila bračna stečevina njihovih roditelja, a da su isti prethodno kupili zemljište od stvarne vlasnice ŽM, ž. Đ, a ujedno i prednice I-tuženice MM, te potom i izgradili predmetnu kuću. Slijedom navedenog, isti temelje svoju tužbu na dosjelošću jer se nekretnina nalazi u njihovom posjedu uračunavajući vrijeme prednika dovoljno dugo da bi temeljem tog instituta stekli pravo vlasništva. Kako nisu uknjižene kao suvlasnice, u pogledu nekretnine opisane u izreci presude, podnose tužbu kojom traže da se utvrde kao suvlasnice i to svaka u ½ dijela, te da ih se sukladno tome ovlasti na uknjižbu prava vlasništva uz brisanje dosadašnje uknjižbe.
2. Tuženici se u odgovoru na tužbu protive tužbenom zahtjevu i ukazuju da tužiteljice nisu dokazale stjecanje vlasništva dosjelošću, pri čemu II-tuženik Grad Imotski ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u neslužbenu kopiju izvadaka iz zemljišne knjige, kopiju katastarskog plana, presliku preliminarnog kupoprodajnog ugovora od 13.02.1974., presliku kupopordajnog ugovora od 01.04.2021., presliku Ugovora o utvrđivanju suvlasničkih udjela supružnika od 08.11.2018., prijepis posjedovnog lista, a osim navedenog izveden je i dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Anti Kukavici kao i dokaz saslušanjem svjedoka EM, ČM i II-tužiteljice AM.
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi tužiteljica u cijelosti osnovan.
5. Između stranaka je sporno jesu li se ispunili uvjeti temeljem kojih bi se moglo smatrati da su tužitelji vlasnici predmetnih nekretnina kako to isti traži tužbom, a sporno je i je li II-tuženik Grad Imotski pasivno legitimiran u ovom postupku.
6. Prije svega, a vezano za istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije II- tuženika Grada Imotskog, valja reći da iz neslužbenu kopiju izvadaka iz zemljišne knjige proizlazi da je u jednom dijelu kao nositelj prava korištenja društvenog vlasništva upisano građevinsko poduzeće „Imotski“, čiji je sljednik upravo Grad Imotski, pa stoga nije osnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije II-tuženika.
7. Iz iskaza svjedoka EM, ČM, kao i iskaza II-tužiteljice AM utvrđeno je da je nekretnina bila bračna stečevina roditelja tužiteljica, pa da je niihova majka A (ovdje svjedokinja) prodala predmetni suvlasnički dio ½ I-tužiteljici ĐM, a jednako tako da je njihov otac HM prodao preostali suvlasnički dio ½ dijela II-tužiteljici AM, pri čemu se ukazuje da je utvrđeno da su predmetnu kuću sagradili upravo roditelji tužiteljica nakon što je njihov otac kupio zemljište 1974. godine od stvarne vlasnice ŽM. Utvrđeno je da nitko niti tužiteljice niti prednike nije smetao u njihovovm posjedu u smislu osporavanja prava vlasništva.
7.1. Sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka i II-tužiteljice kao vjerodostojne budući da se isti nalaze u međusobnom skladu, a osim toga imaju neposrednih saznanja vezano za posjedovanje predmetnih nekretnina a njihovi iskazi se nalaze u skladu i s ispravama u spisu, posebno s preslikom preliminarnog kupoprodajnog ugovora od 13.02.1974., te kupoprodajnog ugovora od 01.04.2021.
8. Isto tako, i iz dokaza uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da nekretnina u naravi predstavlja kuću s okućnicom, a da se kuća sastoji od prizemlja, dva kata i potkrovlja, pri čemu je nekretnina ograđena zidovima od zapada i sjevera.
9. Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Ante Kukavice su identificirane i označene predmetne nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva, pri čemu se ističe da sud prihvaća predmetni nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, a uzimajući u obzir da nitko od stranaka nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje.
10. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. navedenog članka je određeno da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo te nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, time da se u odnosu na II-tuženika Grad Imotski i III-tuženicu Republiku Hrvatsku sukladno odredbi stavka 4. navedenog članka stječe vlasništvo uz te kvalitete posjeda protekom 20 godina samostalnog i neprekidnog postojanja, pri čemu je za ukazati da se sukladno odredbi članka 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali tu nekretninu.
11. Slijedom navedenih utvrđenih činjenica i navedene odredbe članka 159. i članka 160. ZV-a, razvidno je da su tužitelji vlasnici navedene nekretnine jer je navedeni dvadesetogodišnji (ali i četrdesetogodišnji rok u kontekstu izvanredne dosjelosti u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku) neprekidnog samostalnog posjedovanja istekao još prije podnošenja tužbe, i to prije 08. listopada 1991. u kontekstu odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a. Iz naprijed navedenih dokaza, a razvidno je i to da posjed ima sve tri spomenute kvalitete, pa kako je i odredbom članka 130. stavak 1. ZV-a jasno propisano da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona ovlašten i ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, valjalo je prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja pa je i odlučeno kao u izreci presude.
U Imotskom, 10. srpnja 2025.
Sudac
Mate Kukavica
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.