Rev-1640/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1640/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice J. Lj. iz B. n., koju zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik iz V., protiv tuženog J. S. iz B. n., koga zastupa punomoćnik C. D., odvjetnik iz V., radi priznanja prava vlasništva na nekretninama, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 16. XI. 1989. br. Gž-3731/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Vukovaru od 31. V. 1989. br. P- 57/89-16, u sjednici održanoj dana 14. studenog 1990.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Vukovaru od 31. svibnja 1989. godine broj P-57/89-16 usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice i utvrdjeno da su tužiteljica J. Lj. iz B. n. i tuženi J. S. iz B. n. za vrijeme trajanja bračne zajednice zajedničkim sredstvima izgradili porodičnu stambenu zgradu na nekretninama upisanu u z.k.ul. br. 2008, k.o. B. I. i to na k.č. br. 81/7, oranica T. c. u površini od 3227 m[2] , s tim da je doprinos parničnih stranaka u izgradnji ove kuće jednak, što je tuženi dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica na temelju presude u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnik predmetnih nekretnina nakon što kuća u zemljišnim knjigama bude upisana kao gruntovno tijelo i to u 1/2 suvlasničkog dijela, kao i naknaditi parnične troškove u sporu od 85,00 konvertibilnih dinara (856.800 prijašnjih dinara), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Presudom Okružnog suda u Osijeku od 16. XI. 1989. godine broj Gž-3731/89-2 odbijena je žalba kao neosnovana i potvrdjena prvostepena presuda.

Protiv drugostepene presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predložio da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Javno tužilaštvo Hrvatske se ni je izjasnilo.

Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer su u prvostepenom postupku utvrdjene sve odlučne činjenice i okolnosti od kojih zavisi rješenje ove pravne stvari, a obje nižestepene presude sadrže jasne i odredjene razloge zbog kojih je utvrdjeno da su stranke u bračnoj zajednici stekle predmetnu imovinu i da tužiteljici pripada suvlasništvo u toj imovini u 1/2 dijela, te da je tuženi dužan omogućiti tužiteljici da to pravo upiše u zemljišnim knjigama.

Iz činjeničnih utvrdjenja sudova proizlazi da je, istina, majka tuženika prodala svoju zemlju u P. i novac od te prodaje dala tuženiku za kupovinu zemljišta na kojem je izgradjena predmetna kuća te da je novčano pomagala strankama pri kupovini dijela stolarije, ali su, kako je utvrdjeno i tužiteljica i tuženi podizali kratkoročne i dugoročne kredite, da je tuženik neznatno više ostvarivao od osobnog dohotka u odnosu na tužiteljicu, da su stranke podigle i jedan zajednički kredit od 70,00 konvertibilnih dinara (700.000 prijašnjih dinara), da tuženik nije van radnog odnosa ostvarivao prihode, a da je tužiteljica obavljala sve poslove u domaćinstvu i vodila brigu oko dvoje zajedničke djece,^pomagala u mobi, kao i da je tuženik na izvjestan način priznao tužiteljici suvlasnički dio za koji je utvrdjeno da tužiteljici pripada, potpisujući u prisustvu svjedoka priznanicu, i na koncu da su stranke tovile telad, istu prodavale, te novac utrošile u gradnju.

Imajući, dakle, u vidu takva činjenična utvrdjenja i ovaj revizijski sud, kraj činjenice da su stranke bile u bračnoj zajednici od 1976. godine do 1982. godine kada je brak stranaka razveden a od tada pa do 1987. godine stranke živjele u vanbračnoj zajednici, nalazi da je pravilan zaključak sudova da je doprinos stranaka u stjecanju predmetne imovine podjednak.

Nižestepeni su sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 281. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("NN" br. 11/78, 27/78, 45/89), jer je udio stranaka u predmetnoj imovini utvrdjen na temelju onih okolnosti koje su u smislu citirane zakonske odredbe odlučne za odredjivanje doprinosa bračnih drugova, pa su tako sudovi imali u vidu i rad tužiteljice u domaćinstvu i porodici, briga oko odgoja i podizanja djece i svaki drugi oblik rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećavanju zajedničke imovine.

Nisu prihvatljivi oni revizijski razlozi koji se odnose na činjenična utvrdjenja nižestepenih sudova, jer se revizija zbog tih razloga ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku).

Iz navedenih razloga reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 14. studenog 1990.

Predsjednik vijeća:

Mr. Hrvoje Momčinović, v.r.