Revt-95/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 95/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. I. C.. California, kojeg zastupa punomoćnica T. B. G., odvjetnica u Z., protiv tuženika G. H., P., kojeg zastupa punomoćnica Z. S., odvjetnica u Z., i P. b. d.d. Z., koju zastupa punomoćnik R. Ž., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1017/01- 2 od 5. ožujka 2001., kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2698/96 od 20. ožujka 2000. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika Privrednu banku d.d. Zagreb, u sjednici održanoj 19. prosinca 2012.

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1017/01-2 od 5. ožujka 2001. koji se odnosi na drugotuženika Privrednu banku d.d. Zagreb kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

"Usvaja se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja te je I. tužena G. H., P., dužna tužitelju platiti iznos od 385.868,25 USD u kunskoj protuvrijednosti po tečaju na dan 6. kolovoza 1995. sa kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, tekuće od 6. kolovoza 1995. do plateža, kao i naknaditi trošak parničnog iznosa od 260.567,60 kn, sve u roku od 8 dana.

Odbija se tužbeni zahtjev prema I. tuženom u preostalom iznosu od 1.447.406,20 USD.

Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja prema II. tuženoj P. b. d.d. Z., te je slijedom toga dužan tužitelj platiti II. tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu 278.674,50 kn sve u roku od 8 dana."

Protiv te presude reviziju su izjavili tužitelj i prvotuženik – svaki protiv dijela u kojem nije uspio.

U odnosu na prvotuženika je nastupio prekid postupka, pa je u ovom predmetu odlučivano samo o reviziji tužitelja protiv dijela pobijane presude koji se odnosi na drugotuženika.

Tužitelj izjavljuje reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. ovog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident se poziva na odredbu čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, smatrajući da su navodi u obrazloženju obiju nižestupanjskih presuda "u suprotnosti sa sadržajem podnesaka i izjavama stranaka". Međutim, navodi kojima to obrazlaže su sadržajno činjenične prirode – prigovori pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja.

Suprotno revidentovim navodima razlozi obiju nižestupanjskih presuda u odnosu na dio presude koji se odnosi na drugotuženika su jasni i razumljivi – bez proturječnosti u pogledu odlučnih činjenica. Zbog toga se pravilnost i zakonitost odluke u odnosu na drugotuženika može sa sigurnošću ispitati.

Također, prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenta u tom pravcu nisu od utjecaja.

Prema tome, nije osnovan revidentov prigovor, a kako u postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja protiv drugotuženika za ispunjenje ugovora.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je posljednji dan roka za ispunjenje predmetnog ugovora bio 31. kolovoza 1990.

S obzirom na to da je predmetna tužba podnesena 9. srpnja 1996., nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da je za predmetno potraživanje nastupila zastara, pa da je zbog toga osnovan prigovor drugotuženika u tom pravcu.

Stajalište nižestupanjskih sudova je pravilno.

Prema odredbi čl. 361. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 - dalje: ZOO) zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

Dakle, u konkretnom slučaju je do podnošenja predmetne tužbe proteklo više od pet godina od 1. rujna 1990., kad je u smislu citirane zakonske odredbe zastarijevanje počelo teći, pa je za predmetno potraživanje nastupila zastara na temelju odredbe čl. 371. ZOO – prema kojoj potraživanje zastaruje za pet godina (opći zastarni rok).

Prigovori revidenta u reviziji o drugačijem početku tijeka zastarnog roka su u suprotnosti s naprijed navedenim odredbama ZOO, pa nisu od značaja niti od utjecaja na pravilnu primjenu materijalnog prava u ovom predmetu.

Iz tih razloga na temelju čl. 393. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 19. prosinca 2012.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.