Rev-907/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-907/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L.G. iz Z., . ., koga zastupa punomoćnik D.Š., odvjetnik u Z., protiv tužene C.O. d.d. Z., . .. broj ., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 4. listopada 1994. broj Gž-4249/94-2, kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu od 24. veljače 1994. broj Pn- 1811/93, u sjednici održanoj 7. travnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Sud drugog stupnja preinačio je prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužitelju dosuđena naknada nematerijalne štete tako da mu je dosudio:

- za fizičke boli 6.000,00 kn (umjesto iznosa od 9.101,00 kn koliko mu je dosudio prvostupanjski sud),

- za pretrpljeni strah 3.000,00 kn (umjesto 8.500,00 kn koliko mu je dosudio prvostupanjski sud) i - za smanjenje životnih aktivnosti 18.000,00 kn (umjesto 21.090,00 kn koliko mu je dosudio prvostupanjski sud) te parnični trošak u iznosu od 2.400,00 kn (umjesto 3.476,00 kn) dok ga je odbio djelomično sa zahtjevom za iznos od 11.691,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ta presuda preinači i da mu se dosude iznosi prema odluci prvostupanjskog suda, te da se odbije žalba tuženika protiv prvostupanjske presude.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Tužitelj je - tada u dobi od 20 godina (6. prosinca 1992.) zadobio teške tjelesne povrede u prometnoj nesreći koja se je dogodila krivnjom osiguranika tužene i to: prijelom desne ključne kosti (bez pomaka), udarac i nagnječenje desne strane grudnog koša i subluksaciju zgloba palca desne šake. Trpio je bolove: sedam dana jake, 10 dana srednje te manje - povremeno dva mjeseca. Pretrpio je i jaki intenzivni strah (trajanje šest - sedam sati) sekundarni (dva - tri dana) jači a srednjeg intenziteta pet do sedam dana te manji 10-12 dana. Trajne posljedice od zadobivenih povreda smanjile su mu opću životnu i radnu sposobnost za 15%.

Dosudivši pravičnu naknadu za navedena tri vida nematerijalne štete, po drugostupanjskom sudu su i po ocjeni ovog Vrhovnog suda primjereni i u skladu s odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima koji je temelj ovog dosuđivanja naknada nematerijalne štete te revizija tužitelja - koji traži više (koliko mu je dosuđeno prvostupanjskom presudom) nije osnovana pa ju je trebalo odbiti i presuditi kao u izreci po čl. 393. Zakona o obveznim odnosima.

Drugostupanjski sud je za - po medicinskim vještacima utvrđene intenzitet, trajanje i jačinu fizičkih boli i straha i smanjenju životnu aktivnost - pravilno odmjerio novčanu pravičnu naknadu i pravilno primijenio materijalno pravo.

U Zagrebu, 7. travnja 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.