III Kr-109/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 109/14-4

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća te mr. sc. Branka Brkića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. F. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04 i 84/05 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 31. siječnja 2014. godine broj Ko-1999/12 i Županijskog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2014. godine broj Kž-384/14, u sjednici održanoj dana 26. veljače 2015. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se zahtjev os. F. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-1999/12 od 31. siječnja 2014. godine opt. F. Č. oglašen je krivim pod toč. 1. za kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 za koje su mu utvrđene kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, a pod toč. 3. zbog prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 38. KZ/97 za koje mu je utvrđena kazne zatvora u trajanju u trajanju od jedne godine, da bi primjenom odredaba o stjecaju iz čl. 60. KZ/97 isti bio osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca.

Temeljem odredbe čl. 82. KZ/97 od opt. F. Č. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 103.126,97 kn.

Temeljem odredbe čl. 132. ZKP/97 oštećenici su upućeni imovinskopravne zahtjeve ostvariti u parnici.

III Kr 109/14-4

Protiv te presude os. F. Č. osobno podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, iz razloga iz čl. 427. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 368. toč. 1.-4. kao iz razloga iz čl. 367. (468. st. 1. toč. 1., 5., 8., 9. i 10. ZKP-a, navodeći da je osuđen za nepostojeće kazneno djelo, da je kažnjen po zakonu po kojem nije mogao biti kažnjen, da nije proveden dokazni postupak pa da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, da je sud bio nepropisno sastavljen, a drugostupanjski sud na nepropisan sastav suda da nije po službenoj dužnosti obratio pozornost.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan. Naime, neosnovano se u zahtjevu tvrdi da niti jedna radnja za koju je osuđen ne sadrži obilježje (biće) kaznenog djela i da je podnositelj zahtjeva kažnjen za nepostojeće kazneno djelo.

Naprotiv, iz činjeničnog opisa pod toč. 1. prvostupanjske presude u cijelosti proizlazi biće kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. u svezi st. 2. i 1. KZ/97. U odnosu na kazneno djelo iz toč. 1. nije u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da se presuda pod toč. 1. temelji na iskazu jednog jedinog svjedoka – I. A., jer je osim iskaza tog svjedoka (čiju mentalnu retardaciju je optuženik i iskoristio za počinjenje kaznenog djela), prvostupanjski sud je raspolagao ugovorom o kreditu, nalazom i mišljenju vještaka za rukopise i dokumente, te utvrdio da je podatke u obrazac zahtjeva za kredit u ime podnositelja I. A. ispisao optuženik svojom rukom, koji je svojim rukopisom napisao ime I. A., a nedvojbeno je da su podaci o I. A. bili netočni, pa je koristeći takve podatke optuženik je ishodio kredit kod R. b. Stoga se i nadalje neosnovano u zahtjevu tvrdi da je kažnjen po zakonu po kojem nije mogao biti kažnjen obzirom da je riječ o kaznenom djelu iz čl. 224. st. 4. u svezi st. 1. KZ/97.

Nije u pravu osuđeni kada tvrdi da je postupak pred prvostupanjskim sudom proveden pred nepropisnim sastavom suda, obzirom da je postupak proveden pred sucem pojedincem. Naime, na raspravi 20. ožujka 2013. godine stranke su se suglasile da se postupak provede pred predsjednikom vijeća kao sucem pojedincem, koju suglasnost stranke kasnije više ne mogu opozivati te ona ostaje valjanom do pravomoćnog okončanja postupka. Upravo stoga prigovor nepropisnog sastava suda je promašen pa nije bilo niti da drugostupanjski sud ovaj sastav suda utvrđuje pogrešnim.

Međutim, unatoč tome, za istači je da prema odredbi čl. 517. st. 2. ZKP/08 povrede iz st. 1. toč. 2. i 3. tog članka mogu se isticati samo ako su bile istaknute u žalbi protiv prvostupanjske presude. Kako optuženik kao žalitelj nije ukazivao na povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 1. ZKP/97 to glasom citirane zakonske odredbe nema sada pravo po tom osnovu podnositi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Također se neosnovano tvrdi da je u odnosu na toč. 3. izreke primijenjen čl. 293. KZ/97 koji se može primijeniti isključivo za kažnjavanje odgovorne osobe jer podnositelj zahtjeva je pod toč. 3. osuđen kao pomagač u počinjenju kaznenog djela, a osnovno kazneno djelo počinio je suoptuženik T. Š., koji je imao svojstvo direktora trgovačkog društva V. d.o.o., a optuženik mu je s namjerom pomogao da kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu, uporabom nenaplativih instrumenata osiguranja plaćanja i lažnim prikazivanjem činjenica dovede drugog u zabludu i time ga navede da na štetu tuđe imovine nešto učini, pri čemu je pribavljena znatna imovinska

III Kr 109/14-4

korist za trgovačkog društvo V. d.o.o., za koji je iznos oštećeno trgovačko društvo V. c. S. t. d.o.o.

Zaključno, kazneno djelo iz čl. 293. KZ/97 može počiniti samo osoba koja ima svojstvo odgovorne osobe, ali time nije isključeno da osoba koja nema tog svojstva bude pomagač u počinjenju tog kaznenog djela.

Iz izloženih razloga zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude os. F. Č. u cijelosti je neosnovan, pa je o istom temeljem odredbe čl. 519. u svezi sa čl. 513. st. 1. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 26. veljače 2015. godine

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.