Gž-406/2018-2 · Županijski sud u Rijeci

Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-406/2018-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, po sucu Mileni Vukelić Margan u pravnoj stvari tužiteljice K. K., iz Z., OIB:..., zastupane po punomoćniku M. D., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. Z. d.d., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnici S. T., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o žabi tužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 120Pn-2796/14-28 od 11. siječnja 2018., 11. srpnja 2019.,

p r e s u d i o j e

Uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 120 Pn-2796/14-28 od 11. siječnja 2018. u točki II. izreke na način da se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici zakonsku zateznu kamatu na iznos od 18.286,82 kn (osamnaesttisućadvjestoosamdesetšestkunaiosamdesetdvijelipe) za razdoblje od 3. siječnja 2013. do 10. siječnja 2018. te nadoknaditi joj trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn (tisućupetstošezdesetdvijekuneipedesetlipa), sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za nadoknadu troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 18.286,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. siječnja 2018. do isplate, u točki II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate od 3. siječnja 2013. do 10. siječnja 2018., u točki III. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 12.213,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. siječnja 2018. do isplate, dok je u točki IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška.

Protiv presude je žalbu podnijela tužiteljica, pobijajući presudu u točki II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

U žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u odnosu na zaključak suda da tuženik nije mogao izvršiti izvid štete budući da žaliteljica nije dostavila prometnu dozvolu. Glede primjene materijalnog prava, ističe da se u nazočnom slučaju kao lex specialis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP). Ukazuje na odredbu čl. 12. st. 4. tog zakona, prema kojem kamate na imovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a zahtjev je podnesen 3. siječnja 2013. Uz žalbu prilaže nekoliko rješidbi sudova o tom pitanju. Smatra da se sud prvog stupnja pogrešno poziva na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO), te ističe da upravo taj propis upućuje na primjenu drugog zakona koji na drugačiji način rješava to pitanje (čl. 1089. st. 2. ZOO).

Glede tvrdnje da nije dostavila prometnu dozvolu, ističe da takav propust ne bi bio od utjecaja na odluku o tijeku kamate, a osim toga da je u spisu priložen dopis tuženika od 14. siječnja 2013. kojim je odgovoreno na odštetni zahtjev, u kojem dopisu tuženik otklanja odgovornost jer smatra da njegov osiguranik nije odgovoran za nastanak štetnog događaja, a ne spominje se potreba dostavljanja prometne dozvole niti neke druge nedostatne dokumentacije. Navodi da je kod tuženika ispunila zahtjev za naknadu štete u kojemu se ne spominje prometna dozvola kao isprava od bitnog značaja za procjenu štete, a vozilo je kod tuženika pregledano, fotografirano te je utvrđen broj šasije pomoću kojeg je tuženik mogao saznati sve potrebne informacije o vozilu.

Predlaže stoga u pobijanom dijelu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

Žalba je osnovana.

U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako ni povreda na koju ukazuje tužiteljica u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati. Međutim, u pravu je tužiteljica kada ukazuje na pogrešnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava pri ocjeni dospijeća zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga.

Naime, na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio da je 16. prosinca 2012. došlo do prometne nezgode u kojoj je oštećeno vozilo tužiteljice marke Fiat Punto registarske oznake ZG ..., da je tužiteljica prijavila štetu tuženiku 3. siječnja 2013., a da je tuženik dopisom od 14. siječnja 2013. otklonio obvezu naknade štete. Na temelju provedenih dokaza utvrđuje da je do štetnog događaja došlo isključivom krivnjom osiguranika tuženika, zbog čega je tuženik kao njegov osiguratelj dužan nadoknaditi štetu, čiju visinu utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. N. E..

Stoga obrezuje tuženika isplatiti tužiteljici iznos od 18.286,82 kn na ime štete na vozilu, pri čemu zakonsku zateznu kamatu priznaje od dana presuđenja, uz obrazloženje da prema tvrdnjama tuženika izvid štete nije bilo moguće izvršiti budući da tužiteljica nije dostavila prometnu dozvolu za vozilo pa u tom dijelu odluku donosi primjenom odredbe čl. 1086. ZOO-a.

Pogrešno je sud prvog stupnja primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnog duga dosudio od dana presuđenja primjenom odredbi ZOO. Naime, kako to s osnovnom ističe tužiteljica u žalbi, a budući da se radi o šteti koja je nastala u prometu, za ocjenu trenutka dospijeća štete su mjerodavne odredbe ZOOP-a. Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZOOP odgovorni osiguratelj je dužan u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno u istom roku dostaviti utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (stavak 4).

Kako to proizlazi iz isprava priloženih u spisu, tužiteljica je podnijela odštetni zahtjev tuženiku 3. siječnja 2013., a tuženik je dostavio odgovor 14. siječnja 2013. uz obrazloženje da nisu u mogućnosti isplatiti štetu, budući da je predmetnu nezgodu prouzročilo vozilo osigurano kod osiguratelja J. o. d.d. te je tužiteljica upućena obratiti se tom osiguravajućem društvu.

S obzirom na sadržaj priloženih isprava, nedvojbeno proizlazi da tužiteljici pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu na iznos dosuđene glavnice od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dakle od 3. siječnja 2013., pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je odbio zahtjev za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana donošenja prvostupanjske presude.

Zbog izloženog je valjalo žalbu tužiteljice uvažiti i presudu suda prvog stupnja u točki II. izreke preinačiti primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

Kako je tužiteljica uspjela u žalbenom postupku, pripada joj pravo i na nadoknadu troška tog postupka, pri čemu valja istaći da vrijednost na temelju koje se obračunava nagrada za zastupanje predstavlja iznos pobijanog dijela. Stoga tužiteljici pripada pravo na nagradu odvjetnika za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn primjenom Tbr. 10.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) te iznos poreza na dodanu vrijednost od 312,50 kn prema Tbr. 42. Tarife odnosno ukupno 1.562,50kn. Sudska pristojba na žalbu nije plaćena niti je tužiteljica pozvana platiti pristojbu pa u tom dijelu zahtjev za nadoknadu troška nije osnovan.

Zbog izloženog je valjalo obvezati tuženika na plaćanje troška žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen.

Presuda suda prvog stupnja u točkama I., III. i IV. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 11. srpnja 2019.

Sutkinja

Milena Vukelić - Margan v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ivana Štimac