I Kr-48/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-48/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnice u odjelu - više sudske savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. S. G. zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Varaždinu od 15. ožujka 2000. br. Kv-39/00 (K-41/93), u sjednici održanoj 14. lipnja 2000.,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. S.G. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Kž-651/97 od 18. kolovoza 1999. godine, kojom je u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni preinačena presuda Županijskog suda u Varaždinu br. K-41/93 od 21. listopada 1997. godine, osuđen je S.G. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 3. KZ na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca.

Prema podacima u spisu izrečena kazna do sada nije umanjena, niti je osuđenik stupio na izdržavanje te kazne.

Osuđenik je po svom branitelju podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem ističe da obavlja poslove direktora željezničkog prijevoza V., što je veoma odgovoran i društveno važan posao. Također ističe da je predsjednik Kulturno-umjetničkog društva HŽ V., te je predsjednikom, odnosno članom i drugih kulturno-umjetničkih društava na hrvatskoj i međunarodnoj razini. Smatra da je takovim svojim djelovanjem izuzetno društveno koristan, te doprinosi ugledu Republike Hrvatske u inozemstvu. Osim toga, ističe svoje zdravstvene probleme vezane uz bolest srca, kao i probleme psihijatrijske naravi. Slijedom svega smatra da su ispunjeni uvjeti za primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Zahtjevu je priložena odgovarajuća dokumentacija.

Sud prvog stupnja je, dostavljajući predmet, predložio da se zahtjev osuđenika odbije, a negativan je i prijedlog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji, između ostalog, smatra da je ustrajno pozivanje osuđenika na njegovo direktorsko mjesto i zasluge "gotovo deplasirano".

Zahtjev nije osnovan.

Okolnosti koje osuđenik navodi u svom zahtjevu nisu nove jer su bile poznate sudovima u vrijeme donošenja presude. Tako je osuđenik isticao svoj položaj u Hrvatskim željeznicama kao i djelovanje u kulturno-umjetničkim društvima u svojoj žalbi protiv prvostupanjske presude, što je, između ostalog, našlo odjeka u smanjenju zatvorske kazne tijekom žalbenog postupka. Isto tako, sudovima je bilo poznato da je optuženik sam stradao u predmetnoj prometnoj nesreći, te da ima srčanih tegoba - stenocardija i povišeni krvni pritisak. Novu okolnost mogla bi predstavljati tvrdnja o srčanom infarktu, međutim, iz priložene liječničke dokumentacije, pa i mišljenja medicinskog vještaka, proizlazi da se radi samo o sumnji na preboljeli infarkt srca "na nogama", tj. bez znanja pacijenta.

Slijedom izloženog, okolnosti istaknute u zahtjevu uglavnom nisu nove, a srčane tegobe osuđenika nisu takovog značaja i kvalitete da bi u konkretnom slučaju, i da su postojale odnosno sudu bile poznate u vrijeme izricanja presude, očito dovele do još blaže kazne. Psihičke tegobe koje se opisuju u liječničkoj dokumentaciji uglavnom su posljedica odlaska na izdržavanje kazne, te su kao takove učestale u sličnim situacijama.

Kako osuđenik u svom zahtjevu nije naveo okolnosti potrebne kvalitete temeljem kojih bi mu se izrečena kazna mogla izvanredno ublažiti, trebalo je, na temelju čl. 416. st. 6. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 14. lipnja 2000.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja v.r.

mr. Branko Zmajević v.r.