Rev-542/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 542/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vladimira Drakulića kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Ivana Mikšića, Damira Mratovića i Davorke Lukanović- Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. G. i L. G., oboje iz B. G., koje zastupa D. Š., odvjetnik u Ž., protiv tuženika Doma zdravlja iz Županje, radi prodaje stana, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 2. ožujka 1995. br. Gž-262/95, kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Županji od 21. studenog 1994. br. P-232/94, u sjednici održanoj dana 26. siječnja 2000.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži da se tuženiku naloži da kao prodavatelj s njima zaključi ugovor kao kupcima o prodaji stana površine 89,25 m5 u B.G., M. S. …, predloženog sadržaja opisanog u izreci prvostupanjske presude.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP) pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, koji, uostalom, revidenti nisu pobliže ni naznačili niti obrazložili.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da su tužitelji kao bračni drugovi sunositelji stanarskog prava na prijepornom stanu u B. G. ; - da se taj stan nalazi u zgradi ljekarne koja se koristi za obavljanje djelatnosti zdravstva;

- da su tužitelji podnijeli zahtjev za kupnju stana i

- da je tuženik kao vlasnik i davatelj stana na korištenje uskratio njegovu prodaju tužiteljima, jer da se radi o stanu koji je izuzet od prodaje.

Tužitelji su u ovom sporu zahtijevali od suda presudu koja u cijelosti nadomješta ugovor o prodaji prijepornog stana.

Sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su taj tužbeni zahtjev tužitelja odbili kao neosnovan.

Prijeporni stan prema utvrđenju sudova nalazi se u poslovnoj zgradi kakvu ima u vidu odredba čl. 3. st. 1. toč. 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 69/92 - pročišćeni tekst, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94 i 47/94 - u daljnjem tekstu: ZPS), tj. stan u zgradi koja se koristi za obavljanje djelatnosti zdravstva, dakle riječ je o stanu na čiju se prodaju ne odnose odredbe ZPS (u vrijeme prvostupanjskog suđenja).

Međutim, prema odredbi iz čl. 8. st. 1. ZPS izmijenjenoj čl. 3. Zakona o izmjenama ZPS ("Narodne novine", br. 44/94) stanaru koji stanuje u stanu iz čl. 3. st. 1. toč. 4. i 5. ZPS i koji je podnio zahtjev za kupnju toga stana, davatelj stana na korištenje dužan je do 31. prosinca 1995. godine osigurati drugi odgovarajući prazan stan koji stanar može kupiti pod uvjetima iz tog zakona u roku od tri mjeseca od dana kada mu je stan ponuđen.

Proizlazi dakle da do zaključenja glavne rasprave koja je u ovom sporu zaključena 21. studenog 1994. obveza tuženika nije dospjela glede zamjenskog stana na koji tužitelji imaju pravo po citiranoj noveliranoj odredbi čl. 8. st. 1. ZPS.

Budući sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave (čl. 326. st. 1. ZPP) sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili neosnovanim zahtjev tužitelja glede prijepornog stana.

Okolnost da se tuženik ne pokazuje spremnim prodati tužiteljima niti zamjenski stan, nije od utjecaja na dospjelost te njegove zakonske obveze, kako je i to pravilno ocijenjeno u pobijanoj presudi.

Tužitelji će imati pravo otkupiti prijeporni stan tek nakon dospijeća tužiteljeve obveze da im ponudi drugi odgovarajući stan, ukoliko on tu svoju obvezu na vrijeme ne ispuni (čl. 8. st. 2. ZPS).

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je zbog toga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 26. siječnja 2000.

Predsjednik vijeća:

Vladimir Drakulić v.r.