Rev-766/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 766/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Miljenke Vraničar i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.V. iz S., koga zastupa I.S., odvjetnik u S., protiv tuženice "C. " o. d.d. iz Z., koju zastupa B.U., odvjetnik u S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 24. rujna 1993. br. Gž 2325/93, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 21. travnja 1993. br. P 106/92, u sjednici održanoj dana 28. ožujka 1996.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužitelju na ime naknade štete 6.093,70 kn (6,033.709 HRD) zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen. Sud drugog stupnja je preinačio presudu suda prvoga stupnja i obvezao tuženicu da plati tužitelju iznos od 5.265,46 kn (5,265.464 HRD) zajedno s kamatama i parničnim troškom.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tužitelj ne iznosi konkretno koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka su učinili sudovi nižega stupnja, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku - ZPP, ali nije našao da postoji takva povreda predviđena u čl. 354. st. 2. toč. 10. toga zakona na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Sud prvog stupnja je utvrdio da se neposredno prije štetnog događaja tužiteljevo vozilo kretalo brzinom od 72 km/h, da je na dijelu puta na kojem se dogodio štetni događaj dopuštena brzina od 60 km/h, da se taj događaj zbio noću na način da je tužiteljevo vozilo ušlo u oštri i nepregledni zavoj u kojem su preko kolnika bila prepriječena dva automobila koja su se sudarila prije toga, te da je u njih udarilo tužiteljevo vozilo, da do tog udarca ne bi došlo da se je vozilo kretalo 10 km/h manjom brzinom, tj. dopuštenom.

Na temelju tih činjenica ovaj sud smatra, jednako kao i sudovi nižega stupnja da je vozač tužiteljeva vozila doprinio šteti, i da taj doprinos nije manji od 35% kao što smatra sud drugoga stupnja.

Ovaj sud naime prihvaća stajalište toga suda, a na temelju datog mišljenja vještaka, da pretežni uzrok konkretnom događaju je neprilagođena brzina kretanja tužiteljeva vozila prilikama u prometu (noć, oštri zavoj).

Stoga je sud drugoga stupnja pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 178. st. 2. Zakona o obveznim odnosima), pa je zato reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 28. ožujka 1996.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.