Rev-1061/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1061/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ivice Crnića, Damira Mratovića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. T. iz R., protiv tuženika HZMIO Podružnica u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 22. listopada 2003. godine, br. Gž 1734/03, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci od 29. travnja 2003. godine, br. P 1458/03, u sjednici održanoj dana 17. studenog 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, kojim se odbacuje tužba podnesena sudu 21. siječnja 2003. godine, a kojom tužitelj zahtjeva: „a) Zabrana provođenja daljnje ovrhe dok se ne izvrši uvid u račune na kojima se temelje te tražbine. b) Da se tuženika obveže na nadoknadu štete koja se kreće 7.500,00 kn pa nadalje koju je nanio nezakonitom ovrhom u naznačeno vrijeme. c) Da tuženik plati sve troškove koje je u tom razdoblju prouzrokovao. d) Da tuženik plati sve sudske troškove koje je prouzrokovao tijekom 2002. godine kao i troškove po ovoj tužbi. Odbacuje se i prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere.“

Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema tada važećoj odredbi čl. 400. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP) revizija protiv rješenja, kojim je postupak pravomoćno dovršen, nije dopuštena u sporovima u kojima ne bi bila dopuštena revizija protiv pravomoćne presude.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.

Tužbom se zahtjeva naknada štete u iznosu od 7.500,00 kn, zatim zabrana provođenja daljnje ovrhe i nastalih sudskih troškova, te izdavanje privremene mjere.

U ovršnom postupku revizija ne bi bila dopuštena (čl. 12. OZ, „Narodne novine“, broj 97/96 i dr.), pa kako se i privremena mjera određuje prema pravilima ovršnog postupka, revizija protiv rješenja o privremenoj mjeri ne bi bila dopuštena (toč. I a), c), d) i toč. II tužbenog zahtjeva).

Iz tih razloga nije dopuštena ni revizija protiv rješenja o odbacivanju tužbe u tom predmetu.

Revizija tužitelja nije dopuštena ni u odnosu na spor povodom zahtjeva za naknadu štete, jer vrijednost tog spora ne prelazi propisani iznos od 100.000,00 kn.

Kako revizija ne bi bila dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari, nije stoga dopuštena ni protiv odluke o troškovima.

Iz svih navedenih razloga valjalo je odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu temeljem tada važeće odredbe čl. 400. st. 4. i čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 17. studenog 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Dr.sc. Ivo Grbin, v.r.