Rev-870/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-870/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednika vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika I. M. iz M., zastupanog po punomoćniku N. K. I., odvjetniku iz D., protiv tuženika – protutužitelja mlt. A. M. M. i mldb. L. M. M., zastupani po majci i zakonskoj zastupnici V. G., i tužene V. G. iz M., zastupanih po punomoćniku S. J., odvjetniku iz D., radi osporavanja očinstva i uzdržavanja, rješavajući revizije tužitelja – protutuženika protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 7. veljače 2002. godine broj Gž-156/02 kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 24. listopada 2001. godine broj P- 535/01, u sjednici održanoj dana 22. listopada 2002. godine,

r i j e š i o j e:

1. Ukida se presuda i rješenje Županijskog suda u Dubrovniku od 7. veljače 2002. godine broj Gž-156/02 u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i u tom ukidnom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2. Odbacuje se revizija tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Dubrovniku od 7. veljače 2000. godine, br. Gž-156/02. kojim je potvrđen dio presude Općinskog suda u Dubrovniku od 24. listopada 2001. godine, br. P-535/01. u kojem je odlučeno o uzdržavanju maloljetnih protutužitelja, kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije prirodni otac maloljetnih tuženika. Istom presudom prihvaćen je protutužbeni zahtjev maloljetnih tuženika, te je naloženo tužitelju za uzdržavanje svakog od njih plaćati po 1.000,00 kn mjesečno.

eno da je tužitelj dužan tuženicima naknaditi parnični trošak u iznosu Ujedno je odluč

od 1.220,00 kn.

Odlučujući o žalbama tužitelja drugostupanjski sud je žalbu tužitelja izjavljenu po punomoćniku odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu, dok je rješenjem odbacio kao nepravovremenu žalbu tužitelja koju je on osobno izjavio.

Protiv pravomoćne presude i rješenja suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj putem svog punomoćnika i osobno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Tuženici su podnijeli odgovor na reviziju predlažući da se revizija kao neosnovana odbije.

Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

U pogledu dijela presude u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu na utvrđenje da tužitelj nije prirodni otac maloljetnih tuženika ostvario se revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Drugostupanjski sud je učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., a u svezi s čl. 367. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) kada je odbacio dopunu žalbe, odnosno žalbu tužitelja od 7. prosinca 2001. godine kao nepravovremenu.

Takvim postupanjem ostvario se razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP zbog kojeg se može izjaviti revizija.

Naime, iz priložene dostavnice u spisu proizlazi da je prvostupanjsku presudu primio punomoćnik tužitelja odvjetnik N.K.I. 22. studenog 2001. godine, pa je žalba tužitelja izjavljena protiv te presude 7. prosinca 2001. godine izjavljena u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude i kao takova pravovremena (čl. 348. ZPP).

Gore rečeno jer se u rok određen na dane ne uračunava dan kada je dostava učinjena, već se početak roka uzima prvi idući dan (čl. 112. st. 2. ZPP). Računajući, pak, od prvog idućeg dana od dostave, ovdje od 23. studenog 2001. godine žalba izjavljena 7. prosinca 2001. godine je izjavljena zadnjeg dana roka od 15 dana za izjavljivanje žalbe i stoga pravovremena.

Žalba tužitelja od 7. prosinca 2001. godine koju je drugostupanjski sud kao nepravovremenu odbacio sadrži žalbene navode koje je trebao ocijeniti drugostupanjski sud, pa je neocjenjivanjem tih žalbenih navoda učinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, a u svezi s čl. 375. ZPP u postupku pred drugostupanjskim sudom.

U odnosu na dio pobijane presude u kojem je odlučeno o protutužbenom zahtjevu za uzdržavanje maloljetnih protutužitelja revizija nije dopuštena.

Naime, prema odredbi čl. 308. Obiteljskog zakona (“Narodne novine”, broj 162/98.) u parnicama o uzdržavanju maloljetnog djeteta na odgovarajući način se primjenjuju odredbe čl. 299., 300. i 302. tog Zakona. Prema odredbi pak čl. 302. Obiteljskog zakona revizija nije dopuštena protiv drugostupanjske odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi. Iz navedenog slijedi da nije dopuštena revizija ni protiv dijela odluke drugostupanjskog suda u kojem je odlučeno po protutužbi maloljetnih tužitelja o njihovom uzdržavanju.

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 394. st. 1. i čl. 400. st. 3. i 4., čl. 389. st. 2. i čl. 392. ZPP riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. listopada 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.