Supreme Court dismisses tenant's appeal, upholding eviction due to six-month non-use without valid exemption proof.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the tenants' appeal against a final eviction order for a temporary housing unit. The tenants argued that wartime circumstances justified their non-use of the apartment for over six months, but failed to provide evidence of specific exemptions under the Housing Relations Act. The court ruled that the tenants bore the burden of proving such exemptions and, lacking proof, the lower courts correctly applied the law to terminate their tenancy rights.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 99. st. 1. i 2. Zakona o stambenim odnosima; čl. 354. st. 2. toč. 10. i čl. 393. Zakona o parničnom postupku: A landlord may terminate a tenancy for non-use exceeding six months unless the tenant proves valid exemptions like military service or medical treatment; failure to prove such exemptions results in dismissal of the appeal.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 585/1994-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općine Karlovac, zastupane po Zajedničkom javnom pravobraniteljstu Općina Karlovac, Duga Resa, Ozalj, Slunj, Vojnić i Vrginmost, protiv tuženika: 1) M.S. i 2) M.S., oboje iz K., sada nepoznatog boravišta, koje zastupa staratelj za posebni slučaj D.Š., odvjetnik iz K., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 13. siječnja 1993. br. Gž-54/93, kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Karlovcu od 19. studenog 1992. br. P-1459/92, u sjednici održanoj dana 17. ožujka 1994.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Sud drugog stupnja odbio je žalbu tuženika i potvrdio presudu suda prvog stupnja, kojom je usvojen otkaz stanarskog prava tuženicima na prijepornom stanu, pobliže opisanom u izreci te presude, te kojom je naloženo tuženicima da su dužni iseliti iz toga stana i stan predati u posjed tužiteljici slobodan od osoba i stvari.
Protiv presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tuženici zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj Vrhovni sud uvažavanjem revizije pobijane presude preinači ili ukine.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske u izjašnjenju o reviziji smatra da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je stoga predložio da revizija bude odbijena kao neosnovana.
Revizija nije osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev upravljen na usvajanje otkaza stanarskog prava tuženicima kao nositeljima stanarskog prava na prijepornom stanu, te njihovo iseljenje iz toga stana i predaje stana u posjed tužiteljici kao davatelju stana na korištenje, zaključivši da su se za prihvaćanje navedenog tužbenog zahtjeva ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" br. 51/85, 42/86 i 22/92) - dalje ZSO. Revidenti neosnovano osporavaju pravilnost navedenog zaključka sudova, kada navode da sudovi nisu na valjan način ocijenili da li ratna zbivanja predstavljaju mogući opravdani razlog za nekorištenje stana duže od šest mjeseci, jer da ratne okolnosti pod određenim okolnostima mogu predstavljati opravdani razlog izostanka, čime revidenti žele ukazati da u ovom slučaju postoje okolnosti iz odredbe čl. 92. st. 2. ZSO koje sprečavaju otkazivanje stanarskog prava zbog nekorištenja stana.
Odredbom čl. 99. st. 1. ZSO propisano je, da stanaru se može dati otkaz stanarskog prava kad on i članovi njegovog porodičnog domaćinstva koji zajedno s njim stanuju, prestanu koristiti stan neprekidno duže od šest mjeseci, a odredbom st. 2. istog članka ovog zakona propisano je, da otkaz stanarskog prava prema odredbama st. 1. ovog članka ne može se dati osobi koja stan ne koristi zbog toga što se nalazi na liječenju, izvršavanju vojne obveze, ili iz drugih opravdanih razloga.
Iz utvrđenja sudova proizlazi da su revidenti i članovi njihovog domaćinstva prestali koristiti prijeporni stan u VI. mjesecu 1991. i da ga ne koriste neprekidno duže od šest mjeseci.
Revidenti je za odgovoriti da postojanje okolnosti navedenih u odredbi čl. 99. st. 2. ZSO koje opravdavaju nekorištenje stana i spriječavaju davanje otkaza stanarskog prava po navedenoj osnovi ili onih okolnosti iz odredbi čl. 100. i 101. ZSO treba dokazati stanar, a postojanje tih okolnosti revidenti nisu dokazali u postupku.
Stoga i jer ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91 i 91/92) - dalje ZPP, na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 17. ožujka 1994.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.