Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-2708/2011-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal on procedural grounds regarding non-reviewable cost decisions.

Numero d'incarto Rev-2708/2011-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible, ruling that the second-instance court's decision on litigation costs is not a reviewable judgment. The defendant argued for a revision based on the calculation of non-material damages and costs, but the court clarified that cost rulings do not determine the main subject of the dispute. Consequently, the court held that such decisions fall outside the scope of Article 382 of the Civil Procedure Act, preventing the appeal from being accepted.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Article 382, Paragraph 1 and Paragraph 2 of the Civil Procedure Act; A second-instance court's ruling on litigation costs is not a reviewable judgment because it does not decide on the subject matter of the dispute, thereby precluding the filing of a revision appeal.

Parole chiave

Generato dall'IA
litigation costs review civil procedure appeal non-material damages reviewable judgment Civil Procedure Act procedural admissibility subject matter dispute

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Article 382, Paragraph 1 of the Civil Procedure Act
Article 382, Paragraph 2 of the Civil Procedure Act
Article 392.b, Paragraph 1 of the Civil Procedure Act
Article 392.b, Paragraph 3 of the Civil Procedure Act
Article 400, Paragraph 1 of the Civil Procedure Act
Article 400, Paragraph 3 of the Civil Procedure Act
Article 200 of the Obligations Act

Giurisprudenza citata

Generato dall'IA

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2708/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja te Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz R., koju zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u R., protiv tuženika E. o. d.d. Z., Podružnica R., kojeg zastupa punomoćnica N. M. S., odvjetnica u O. društvu G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2313/2011-2 od 29. lipnja 2011., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3593/08 od 20. srpnja 2010., u sjednici održanoj 16. veljače 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici iznos od 63.256,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama pobliže naznačenim u izreci, kao i troškove postupka u iznosu od 840,74 kn, dok je točkom II. izreke odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva do utuženog iznosa od 167.000,00 kn kao i preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka.

Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke djelomično je prihvaćena žalba tužiteljice te preinačena prvostupanjska presuda i tuženiku naložena isplata daljnjeg iznosa od 6.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama pobliže naznačenim u tom dijelu izreke te da tužiteljici nadoknadi daljnji trošak postupka u iznosu do 14.162,91 kn, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev do utuženog iznosa od 109.000,00 kn, kao i preostali dio zahtjeva za naknadu troškova postupka, odbijen. U točki II. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dosuđujućoj točki I. izreke. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nije ostvario uspjeh glede glavne stvari, ali i u odnosu na dosuđene troškove postupka, tuženik podnosi reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje pobijane presude ili njezino ukidanje, kao i da se preinači odluka o troškovima postupka, sve to u smislu revizijskih navoda.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

U slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz članka 382. stavak 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude po članku 382. stavak 2. ZPP-a ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženik je u reviziji određeno naznačio slijedeće materijalnopravno pitanje:

„Ako određivanje (kvantifikacija) pravične novčane naknade (satisfakcije) za nematerijalnu štetu i to u obliku duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti - fizičkim osobama (izravni oštećenik) - predstavlja primjenu materijalnog prava, da li onda odlučivanje suda u suprotnosti sa „Orijentacijskim kriterijima (mjerilima) i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (VSRH-Su-1331-VI/02 i Su-1372-II/02)“ kao kriterijima i iznosima (visinom) pravične novčane naknade koje je za nematerijalnu štetu u obliku duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, potvrdila sudska praksa (kao imovinskopravne standarde koji čine dio imovinskog prava) predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava (i to odredbi čl. 200. st. 1. i 2. u vezi s čl. 155 ZOO/78) koja dovodi do nejedinstvene primjene zakona (sudovi donose različite odluke u istoj činjeničnoj i pravnoj stvari, odnosno na temelje u iste činjenične i pravne podloge) i od čega izravno ovisi odluka suda o visini pravične novčane naknade tužiteljici u ovom sporu?“

Obrazlažući razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revident navodi da je pobijana odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno shvaćanju revizijskog suda izraženom u „Orijentacijskim kriterijima VSRH“ budući je naknada za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti dosuđena tužiteljici u iznosu za 53,3% većem od iznosa predviđenih po tim kriterijima i sudskoj praksi. U tom se smislu poziva i na stanje u revizijskim odlukama br. Rev-817/04-2 i Revr-24/05, Rev-1077/06-2 od 29.11.2006. te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III/374/2008 od 27. listopada 2010. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete s tim da je u revizijskom dijelu postupka ostalo sporno još samo pitanje visine dosuđene pravične novčane naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnost te visina dosuđenih troškova postupka.

Protivno navodima revidenta, pravno shvaćanje iz pobijane odluke nije utemeljeno na shvaćanju različitom od shvaćanja izraženom u naznačenim revizijskim odlukama, a nema niti različite prakse drugostupanjskih sudova u istim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama.

Naime, Orijentacijski kriteriji VSRH-a ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, stoga su, polazeći od okolnosti svakog konkretnog slučaja i potrebe određene individualizacije dosuđene novčane satisfakcije, nužna odstupanja od iznosa navedenih u spomenutim kriterijima. Uostalom, to jasno proizlazi iz odredaba članka 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) prema kojima će sud u slučaju odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi oštećeniku pravičnu novčanu naknadu vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Prema tome, odgovor na postavljeno materijalnopravno pitanje u ovoj pravnoj stvari zavisi od okolnosti svakog pojedinog slučaja, dakle, konkretnih okolnosti koje ne moraju i zapravo ne mogu biti jednake u pojedinim životnim situacijama i koje zato gotovo nikad nisu usporedive na način kako to, „matematičkim pristupom“, u reviziji prikazuje tuženik. Zbog toga postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (tako i u Revx 29/08 od 7. listopada 2008. te Revx 368/13 od 3. prosinca 2013.).

Revizija tuženika podnesena je i protiv rješenja o troškovima postupka koje je sadržano u odluci o glavnoj stvari (točka I. izreke pobijane presude).

Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

Prema navedenom shvaćanju, rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz članka 400. stavak 1. ZPP-a protiv kojega je dopuštena revizija. To je zato jer se tim rješenjem ne odlučuje o predmetu spora (o biti stvari) pa glede parničnih troškova spor zapravo niti počinje niti se dovršava, a samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva. Slijedom toga se samo u odnosu na predmet spora postupak pravomoćno dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem protiv kojih je, za razliku od rješenja o troškovima parničnog postupka, moguće podnijeti reviziju.

Iz tih je razloga, primjenom odredbe iz članka 392.b stavak 1. i 3. te članka 400. stavak 3. ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 16. veljače 2016.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.

ZA TOČNOST OTPRAVKA

Ovlašteni službenik:

Voditelj Pisarnice za prijem i otpremu

Štefica Klepac