Legislator Giurisprudenza & Legislazione
I Kž-337/2016-4 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses extradition appeal as unfounded, upholding transfer to Russia for fraud charges.

Numero d'incarto I Kž-337/2016-4
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the first-instance court's decision to extradite him to Russia for fraud. The appellant argued for safe third-country protection and challenged the legal equivalence of the charges, but the court found no evidence supporting these claims. Consequently, the court ruled that the legal prerequisites for extradition were met and the appeal was unfounded.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći; Zakon o kaznenom postupku; Extradition is permissible when legal prerequisites are met and no safe third country exists or is claimed with valid evidence.

Parole chiave

Generato dall'IA
extradition appeal safe third country legal equivalence fraud charges Croatian Supreme Court Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći procedural review

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 12., 13., 34. i 35. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći
čl. 37. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći
čl. 495. u vezi s čl. 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku
čl. 45. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti
čl. 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti
čl. 57. stavak 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći
čl. 494. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku
čl. 494. stavak 3. točka 2. Zakona o kaznenom postupku

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 337/16.-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika A. K., zbog kaznenog djela iz članka 159. stavka 4. Kaznenog zakona Ruske Federacije, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 16. svibnja 2016. broj Kv I-108/16. (Kir-166/16.), u sjednici održanoj 11. srpnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba izručenika A. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola, pod točkom I. izreke utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama iz članaka 12., 13., 34. i 35. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći („Narodne Novine“, broj 178/04.; dalje u tekstu: ZOMPO) za izručenje Ruskoj Federaciji izručenika A. K. radi vođenja kaznenog postupka broj 15903061 pred nadležnim pravosudnim tijelom Ruske Federacije za Krasnodarski kraj, zbog kaznenog djela prijevare iz članka 159. stavka 4. Kaznenog zakona Ruske Federacije, a pod točkom II. izreke na temelju članka 37. ZOMPO određeno je da se izručenik A. K. ne može kazneno progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog kaznenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, ne može se ograničiti u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem te se ne može izvesti pred izvanredni sud.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik A. K. po branitelju, odvjetniku D. P., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da „Naslovni sud poništi Rješenje o izručenju Prvostupanjskog suda, te supsidijarno iskoristi institut sigurne treće zemlje iz točke IX. ove Žalbe.“

I Kž 337/16.-4

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13.; dalje u tekstu: ZKP/08.) dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost pobijanog rješenja u kojem se utvrđuje da nema zakonskih zapreka za izručenje izručenika. Naime, u žalbi izručenik navodi da nema odluke iz koje proizlazi osnovana sumnja da je izručenik počinio kazneno djelo za koje se traži izručenje. No, u spisu se nalazi dokumentacija koju je potpuno i pravilno raščlanio prvostupanjski sud te ispravno zaključio da je izručenik osnovano sumnjiv za kazneno djelo za koje je izručenje traženo. Žalitelj pobija i to utvrđenje te upućuje na naziv kaznenog djela prema Kaznenom zakonu Ruske Federacije (prijevara) te smatra da ne postoji istovjetnost norme kako je to utvrdio prvostupanjski sud (zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju). No, uvjet dvostruke kažnjivosti je ispunjen, a to je prvostupanjski sud također valjano obrazložio jer nije važan naziv kaznenog djela nego njegov zakonski opis i može li činjenični opis djela biti podveden pod takav zakonski opis. Prvostupanjski sud je i to valjano raščlanio i pravilno i detaljno obrazložio postojanje uvjeta dvostruke kažnjivosti.

Nadalje, izručenik traži ispravak osobnih podataka navodeći da nije državljanin Bjelorusije kako se tvrdi u pobijanom rješenju i da prvostupanjski sud nije ispitao je li izručenik i državljanin Slovenije. Obje okolnosti ovdje pravno nisu odlučne pa ne utječu na pravilnost pobijanog rješenja. Nije sporno da je izručenik državljanin Ruske Federacije i da je zatečen na teritoriju Republike Hrvatske, a ne postoji niti dvojba oko njegove istovjetnosti. U tom dijelu su to odlučne okolnosti pa okolnost je li ili nije izručenik državljanin treće zemlje ne utječe na ispunjenje ZOMP-om predviđenih uvjeta za njegovo izručenje.

S tim u vezi, izručenik predlaže primijeniti institut treće sigurne zemlje, ali za to nema formalnih niti materijalnih uvjeta prema članku 45. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 70/15.; dalje u tekstu: ZMPZ). Naime, zahtjev za primjenu instituta sigurne treće zemlje nije podnesen Ministarstvu unutarnjih poslova niti su ovdje predočeni dokazi koji bi ispunjavali uvjete iz članka 20. i 21. ZMPZ-a koji se u članku 45. ZMPZ-a traže za primjenu instituta sigurne treće zemlje (postojanje uvjeta za azil ili supsidijarnu zaštitu). Doduše, prvostupanjski sud navodi da izručenik „smatra da bi njegovo izručenje … za njega jako loše završilo te da osoba po imenu S. bliska Predsjedniku Ruske Federacije P. želi uništiti kompaniju u kojoj je on radio“. No, prvostupanjski sud potom utvrđuje da izručenik za „mogućnost političkog progona … ne daje nikakvu valjanu argumentaciju niti nudi bilo kakve dokaze, a niti to proizlazi iz stanja spisa“. To utvrđenje prvostupanjskog suda izručenik niti ne pobija u žalbi pa je očito da ovdje nema uvjeta za primjenu instituta sigurne zemlje prema ZMPZ-u niti zakonskih smetnji za izručenje prema ZOMP-u. Bez obzira na to, prvostupanjski sud pravilno navodi da te okolnosti, čak i kada bi postojale, ne dovode u pitanje postojanje zakonskih pretpostavki za izručenje, a o dopustivosti izručenja konačno odlučuje ministar pravosuđa (članak 57. stavak 2. ZOMPO-a).

Izručenik dovodi u pitanje i osobna prava koja su mu zajamčena načelom specijaliteta jer da će mu se nakon izručenja u državu moliteljicu odrediti istražni zatvor. No, ograničenje osobnih prava ne smije se odnositi na razloge koje nisu nastali u vezi sa izručenjem, a o tome

I Kž 337/16.-4

ovdje nije riječ. Određivanje istražnog zatvora povezano je s kaznenim postupkom koji se protiv izručenika vodi u državi moliteljici i ovisi isključivo o državi moliteljici nakon izručenja.

Izručenik smatra da je počinjena povreda jer mu nije dostavljeno pobijano rješenje u izvorniku nego samo prijevod. No, to ne utječe na zakonitost pobijanog rješenja. Osim toga, izručeniku je pobijano rješenje dostavljano na njegovom materinjem jeziku pa nije riječ ni o kakvoj povredi.

Nadalje, izručenik navodi da zbog njegovog zdravstvenog stanja putovanje u Rusku Federaciju nije moguće te predlaže vještačenje njegovog zdravstvenog stanja. Priložio je i medicinsku dokumentaciju iz koje slijedi da boluje od koronarne bolesti te se nakon operativnog zahvata 2013. redovno kontrolira. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da zdravstveno stanje izručenika očito nije takvo da bi ga sprječavalo u putovanju jer je zatečen na motornoj jahti prilikom ulaska u Republiku Hrvatsku. Žalitelj se ne slaže s takvim utvrđenjem, ponovno dostavlja medicinsku dokumentaciju, ali žalbeni navodi ni dostavljena dokumentacija ne dovodi u pitanje utvrđenja prvostupanjskog suda niti ispunjenje zakonskih pretpostavki za izručenje izručenika.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 11. srpnja 2016.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v. r.

Ana Garačić, v. r.