Civil court dismissed property damage claim against state for 1991/1992 acts due to statute of limitations and procedural requirements.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe court dismissed the plaintiffs' claim for property damage compensation against the state regarding events from 1991 and 1992. The plaintiffs argued for direct civil liability, while the state contended the claim was time-barred and required administrative channels. The court ruled that the subjective and objective limitation periods under the Obligations Act had expired and that the plaintiffs failed to follow mandatory administrative procedures for state compensation.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 376. st. 1. ZOO-a; čl. 8. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija; potraživanje naknade štete zastarijeva za 3 godine od saznanja o štetu i za 5 godina od nastanka štete; tužitelji moraju prvo podnijeti zahtjev nadležnom Uredu za obnovu prije tužbe protiv države.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
13 P-87/2015-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, po sucu tog suda Anneliese Janeš-Mihoković kao sucu pojedincu, u ime Republike Hrvatske, u pravnoj stvari tužitelja R. K., iz P., OIB: …, S. K., iz P., OIB: …, T. N. iz R., OIB: …, I. K. iz A., OIB: …, R. K. iz A., OIB: …, V. K., sada udate P. iz A., OIB: …, svi zastupani po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., M. B., P. M. i N. K. iz G., protiv tužene R. H., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V., Građansko-upravni odjel, radi utvrđivanja prava vlasništva, dana 12. svibnja 2015.godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:
„1. Nalaže se tuženiku R. H., OIB: … da isplati prvotužitelju R. K. iz P., OIB: …, na ime naknade štete iznos o 400.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje počam od dana podnošenja tužbe 5. veljače 2015. g., a u slučaju promjene zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, da isplati drugotužitelju S. K. iz P., OIB: …, na ime naknade štete iznos od 20.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje počam od dana podnošenja tužbe 5. veljače 2015. g., a u slučaju promjene zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, da isplati trećetužitelju T.
N. iz R., OIB: …, na ime naknade štete iznos od 20.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje počam od dana podnošenja tužbe 5. veljače 2015. g., a u slučaju promjene zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, da isplati četvrtotužitelju I. K. iz A., OIB: …, na ime naknade štete iznos od 20.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje počam od dana podnošenja tužbe 5. veljače 2015. g., a u slučaju promjene zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, da isplati petotužitelju R.
K. iz A., OIB: …, na ime naknade štete iznos od 20.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje počam od dana podnošenja tužbe 5. veljače 2015. g., a u slučaju promjene zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, da isplati šestotužitelju V. K., sada udate P. iz A., OIB: …, na ime naknade štete iznos od 20.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje počam od dana podnošenja tužbe 5. veljače 2015. g., a u slučaju promjene zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve to u roku od 15 dana.
2. Tuženik je dužan tužiteljima nadoknaditi parnični trošak ovog postupka za zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje počam od dana podnošenja tužbe 5. veljače 2015. g., a u slučaju promjene zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužiteljima da tuženoj R. H. nadoknade troškove ovog postupka u iznosu od 15.000,00 kuna, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužitelji R. K., S. K., T. N., I. K., R. K., i V. K. podnijeli su tužbu protiv tužene R. H. radi naknade imovinske i neimovinske štete.
Naime, tužitelji su naveli u tužbi da je dana 07. siječnja 1992. g. nepoznata osoba postavila eksplozivnu napravu u kuću tužitelja R. K. koja se nalazi na nekretninama upisanih u zk.ul.br. 1326 k.o. S., dok je dana 27. srpnja 1991. g. također nepoznata osoba pucala iz automatskog oružja na prozore i fasadu kuće tužitelja R. K. sve to u namjeri da se izazove osjećaj nesigurnosti kod građana, time da su bili svi tužitelji u kući kada se dogodio događaj 27. srpnja 1991. g. O navedenom je bila obaviještena i policija koja je dana 21. listopada 1991. g. podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja radi kaznenog djela terorizma, ali da počinitelji nisu nikada otkriveni.
Upravo radi događaja dana 27. srpnja 1991. g., koji je kod svih tužitelja izazvao osjećaj nesigurnosti, stresa i straha, jer im je bio život u opasnosti, tužitelji su naveli da od tužene R. H. potražuju naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti za tjelesno i duševno zdravlje, i to u iznosu od 20.000,00 kuna, pojedinačno, dok je tužitelj R. K. naveo da potražuje još i imovinsku štetu u iznosu od 380.000,00 kuna zbog uništene kuće i zgrada, koja šteta je također nastala kao posljedica djela terorizma.
Tužitelji su naveli da su se obratili tuženoj radi mirnog rješenja spora, no ista ih je u podnesku od dana 16. siječnja 2015. g. obavijestila da ne želi spor riješiti mirnim putem te ih uputila na podnošenje tužbe.
U odgovoru na tužbu tužena R. H. se je u cijelosti usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, navodeći da se materijalna šteta nastala uslijed uzroka navedenih u čl. 8 Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (NN br. 117/03) nadoknađuje na teritoriju cijele Hrvatske u obliku obnove oštećenih ili uništenih materijalnih dobara. Tužena je osim navedenog istaknula i prigovor zastare s obzirom da u kaznenom postupku počinitelj nije otkriven i kažnjen, tako da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju duži zastarni rokovi. Opreza radi tužena je ukazala na to da nije moguće niti utvrditi da li se radi o terorističkom aktu definiranom u Zakonu o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, jer nije otkriven počinitelj, kao niti motiv počinjenog štetnog događaja.
Radi navedenog tužena je predložila da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.
Dakle, među strankama je bilo sporno da li se u konkretnom slučaju radi o šteti za koju odgovora tužena R. H. u smislu Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (NN br. 117/03 - dalje: Zakon), i to sukladno odredbi čl. 1. st. 1. i čl. 7. istog Zakona, kao i istaknuti prigovor zastare u odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske štete.
Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 9), u krivične prijave (list 10 i 11), u zahtjev za mirno rješenje spora (list 13), u odluku Vrhovnog suda RH (list 20-22) i presudu Europskog suda za ljudska prava (list 25-61), time da sud nije izveo daljnje dokaze predložene od strane tužitelja, a to su saslušanje stranaka te građevinsko i liječničko vještačenje, i to iz razloga jer je zaključio da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja bez izvođenja daljnjih dokaza, pri čemu valja napomenuti da se presude Europskog suda za ljudska prava (l. 25-59) priložene u spis od strane tužitelja uopće ne odnose na pravnu stvar koja je bila sporna u ovom parničnom postupku. Provedene dokaze sud je ocijenio sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP-a).
Rješavajući prije svega istaknuti prigovor zastare, sud je utvrdio da je isti u cijelosti osnovan i to iz slijedećeg razloga:
Naime, iz krivičnih prijava (l. 10 i 11), proizlazi da su tužitelji za navedene događaje podnijeli kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja kaznenog djela terorizma, i to za događaj od 27. srpnja 1991. g. dana 21. listopada 1991.g. a za drugi inkriminirani događaj od 07. siječnja 1992. g. dana 06. veljače 1992. g., time da je među stranama bilo nesporno da počinitelj nikada nije otkriven i kažnjen u kaznenom postupku.
Imajući u vidu prethodno navedeno, sve i da se je radilo o terorističkom aktu, neovisno o tome da li je štetnik utvrđen, kazneno progonjen ili oglašen krivim, u konkretnom slučaju trebaju se primijeniti rokovi o zastari iz čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 117/99 i 88/01 - dalje: ZOO-a), točnije odredbe čl. 376. st. 1 ZOO-a kojim je propisano da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za 3 godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (subjektivni rok zastare), dok je u stavku 2. istog članka propisano da u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za 5 godina od kada je šteta nastala (objektivni zastarni rok).
Kako je od dana nastanka štete i saznanja za istu, jer su tužitelji bili nazočni kad su se dogodili štetni događaji (27. srpnja 1991. g. i 07. siječnja 1992. g.) pa do dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora tj. 27. studenog 2014. g., proteklo vrijeme propisano navedenom zakonskom odredbom, to se radi o zastarjelom potraživanju neimovinske štete radi čega je istaknuti prigovor zastare od strane tužene u cijelosti osnovan.
Nadalje, sud je utvrdio neosnovanim i dio tužbenog zahtjeva tužitelja R. K. za naknadu imovinske štete zbog uništene kuće i zgrada upisanih u zk.ul.br. 1326 k.o. S., kojih je on vlasnik, za koju štetu je naveo da je nastala kao posljedica kaznenog djela terorizma, jer, ukoliko se je i radilo o terorističkom aktu, tužitelj R. K. se je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija trebao obratiti nadležnom Uredu za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša radi obnove uništene kuće i zgrada, koja se šteta nadoknađuje na teritoriju cijele Republike Hrvatske sukladno odredbi Zakona o obnovi, o kojem zahtjevu odnosno tužbi, ukoliko bi bio odbijen od strane nadležnog navedenog Ureda, odlučuje Upravni sud.
Radi naprijed navedenog sud je u cijelosti odbio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.
Odluka o troškovima ovog postupka temelji se odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer je tužena u cijelosti uspjela u ovoj parnici, a trošak u iznosu od 15.000,00 kn, koji su tužitelji dužni nadoknaditi tuženoj, odnosi se na nagradu tužene za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT-a) i na zastupanje na raspravama dana 20. ožujka 2015. g. i 12. svibnja 2015. g. za svako u iznosu od 5.000,00 kn prema Tbr.
9. t. 1. OT-a.
Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.
U Virovitici, 12. svibnja 2015. godine
S u d a c:
Anneliese Janeš-Mihoković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u B.
Dostaviti:
1. ZOU J. D., M. B., P. M. i N. K., G.
2. ODO, Građansko-upravni odjel, V. – na br. P-DO-…/2015