Legislator Giurisprudenza & Legislazione
I Kž-809/2003-5 Generato dall'IA

Criminal appeal dismissed; High Court upheld first-instance conviction for drug trafficking with suspended sentence.

Numero d'incarto I Kž-809/2003-5
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The High Court of Croatia dismissed appeals by the defendant and the prosecutor against a first-instance conviction for drug trafficking. The defendant argued that the lower court failed to provide reasons for its legal qualification and sentencing, while the prosecutor sought a harsher penalty. The court rejected these claims, affirming that the first-instance judgment adequately explained its findings and that the suspended sentence was appropriate given mitigating circumstances.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 367. st. 1. t. 11. ZKP; čl. 379. st. 1. t. 1. i 2. ZKP; čl. 382. ZKP; čl. 387. ZKP: An appeal based on a lack of reasoning for legal qualification or sentencing is inadmissible if the first-instance judgment explicitly states the reasons for its decisions and the facts found are sufficiently substantiated.

Parole chiave

Generato dall'IA
criminal appeal drug trafficking suspended sentence legal qualification mitigating circumstances second instance ZKP

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 367. st. 1. t. 11. ZKP
čl. 379. st. 1. t. 1. i 2. ZKP
čl. 382. ZKP
čl. 387. ZKP
čl. 67. KZ
čl. 57. KZ
čl. 196. st. 1. OKZRH

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 809/03-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i mr. Branka Brkića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika T. S. zbog kaznenog djela iz čl. 196 st. 1 OKZRH, odlučujući o žalbama optuženika T. S. i državnog odvjetnika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 9. svibnja 2003 godine, br. K-93/02, u sjednici održanoj 7. studenog 2006 godine, u nazočnosti braniteljice optuženika V. D. L., odvjetnice iz Z., te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe optuženika Tihomira Stilinovića i državnog odvjetnika kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim optuženik T. S. zbog kaznenog djela iz čl. 196 st. 1 OKZRH, te je po čl. 67 KZ primijenjena uvjetna osuda kojom je uz primjenu čl. 57 KZ izrečena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci s rokom kušnje od jedne godine.

Protiv ove presude podnijeli su žalbe optuženik T. S. putem braniteljice V. D. L. odvjetnice iz Z. i državni odvjetnik.

Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da sud drugog stupnja ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Ujedno je u žalbi zatražio zakazivanje javne sjednice drugostupanjskog vijeća, pa je sjednica održana u prisutnosti braniteljice optuženika V. D. L. odvjetnice iz Z., a u odsutnosti uredno pozvanog optuženika, koji sjednici nije pristupio.

I Kž 809/03-5

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika osudi na kaznu zatvora.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

U pisanom očitovanju, kojeg je usmeno ponovio sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladen Pantlik, predloženo je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a žalba državnog odvjetnika prihvati u skladu sa žalbenim prijedlogom.

Žalbe nisu osnovane.

Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP s tvrdnjom da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, s navodom da u presudi nije obrazloženo zbog čega je sud prvog stupnja na djelo za koje se optuženik tereti primijenio čl. 196 st. 1 OKZRH, a ne kako je to djelo državni odvjetnik pravno okvalificirao, kao kazneno djelo iz čl. 196 st. 2 OKZRH. Naime, djelo je počinjeno u vremenskom periodu važenja Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (NN 34/93 od 16. 4. 1993), a dovršeno u vrijeme kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama OKZRH (NN 28/96 od 12.4.1996 godine). Kako se izmjenom zakona nije došlo do promjene u pravnom opisu obilježja kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret, a zapriječena kazna je ostala ista, to nema razloga za primjenu čl. 3 st. 2 OKZRH. Stoga sud prvog stupnja u ovom slučaju nije nužno morao obrazlagati izmjenu pravne oznake djela, jer su i pravni opis djela i zakonom zapriječena kazna za to kazneno djelo, ostali isti. Bitno je, da je sud naveo razloge zbog kojih smatra da se u činu optuženika stječu sva obilježja kaznenog djela za koje je optuženika proglasio krivim, što su u ovom slučaju razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

Također, iz zaključka suda prvog stupnja da su se u činu optuženika stekla sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl.196 st. 1 OKZRH, proizlazi i nedvojbeno utvrđenje da je djelo počinjeno izravnom namjerom, jer je optuženik neovlašteno prodavao tvari koje su propisom proglašene opojnim drogama, pa stoga ovaj oblik krivnje u ovom slučaju nije bilo potrebno posebno obrazlagati, kako se to neosnovano ističe u žalbi. Utvrđenjem suda, da u konkretnom slučaju ni sa čime nije dovedena u pitanje ubrojivost optuženika, samo je konstatirano da ne postoje okolnosti koje bi tempore criminis sužavale svijest optuženika, što u konkretnom slučaju znači, da je kod njega postojala puna svijest o djelu u kumulaciji s voljom, pa ni u tom dijelu žalba nije osnovana.

Nasuprot tvrdnjama optuženika u žalbi, sud prvog stupnja potpuno je i pravilno utvrdio činjenično stanje, izveo valjane zaključke koje je u svim odlučnim činjenicama obrazložio u presudi. Pravilnom analizom navoda u obrani optuženika, te iskaza svjedoka K. K. koji je dao pred istražnim sucem, sud prvog stupnja valjano je našao u potpunosti dokazanim da je optuženik u više navrata tijekom 1995 godine do 15. kolovoza 1996 godine u više navrata prodavao različite vrste opojne droge. Pritom je prvostupanjski sud vrlo temeljito analizirao oba iskaza svjedoka K. K., te je u presudi dao iscrpne razloge zbog kojih je njegova izmjena iskaza na glavnoj raspravi, neprihvatljiva, a zbog čega sa iskaz ovog svjedoka dan u

I Kž 809/03-5

istrazi ukazuje u potpunosti vjerodostojnim, koje obrazloženje prihvaća u cijelosti sud drugog stupnja i na njega upućuje žalitelja.

Optuženik u žalbi, navodeći kao osnovu žalbe i odluku o kazni, posebno ju ne obrazlaže, no u tom dijelu sud drugog stupnja u odnosu na žalbu optuženika, postupio je sukladno odredbi čl. 382 ZKP. Ispitujući povodom te žalbe i po žalbi državnog odvjetnika, odluku o kazni, drugostupanjski sud je utvrdio, da je pravilno ocijenjeno, da cijeli niz olakotnih okolnosti opravdavaju primjenu odredbe čl. 57 KZ o ublažavanju kazne, pa se primijenjena uvjetna osuda s izrečenom kaznom zatvora u trajanju od pet mjeseci i rokom kušnje od jedne godine, ukazuje primjerenom utvrđenim olakotnim okolnostima i težini djela. Sud drugog stupnja stajališta je, da je u ovom slučaju primijenjenom mjerom upozorenja, moguće ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kaznenih sankcija.

Stoga je žalbe optuženika i državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovane.

Kako sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po čl. 387 ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 7. studenog 2006 godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Damir Kos, v.r.