Legislator Giurisprudenza & Legislazione
I Kž-12/2014-4 Generato dall'IA

I Kž-12/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Numero d'incarto I Kž-12/2014-4
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Presuda

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te dr. sc. Branka Brkića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. V. G., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 31. listopada 2013. godine broj K-228/11, u sjednici održanoj dana 25. veljače 2016. godine,

Regesto Legislator

Generato dall'IA

I Kž-12/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 za koje su joj utvrđene kazne zatvora i to za kazneno djelo iz čl. 345. st. 1. KZ/97 u trajanju od sedam mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 312. st. 1. KZ/97 u trajanju od sedam mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, da bi primjenom odredbe čl. 51. KZ/11 ista bila osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 12/14-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te dr. sc. Branka Brkića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. V. G., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 31. listopada 2013. godine broj K-228/11, u sjednici održanoj dana 25. veljače 2016. godine,

p r e s u d i o j e :

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. V. G., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se prihvaćaju kao utvrđene kazne zatvora iz prvostupanjske presude za kaznena djela za koja je optuženica proglašena krivom i to za kazneno djelo iz čl. 345. st. 1. KZ/97 ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08) u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 312. st. 1. KZ/97 u trajanju od 7 (sedam) mjeseci te za kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, pa se optuženica za ta djela i uz primjenu čl. 51. st. 1. i st. 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a na temelju čl. 57. KZ/11 izriče se djelomična uvjetna osuda tako da se od izrečene jedinstvene kazne zatvora izvršava 1 (jedna) godina, dok se dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženica u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

II. U ostalom se dijelu žalba opt. V. G. odbija kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-228/11 od 31. listopada 2013. godine opt. V. G. oglašena je krivom pod toč. 1. za kazneno djelo protiv službene dužnosti – pronevjerom iz čl. 345. st. 1. KZ/97 i za kazneno djelo krivotvorenje službene isprave iz čl. 312. KZ/97, a pod toč. 2. za kazneno djelo protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja iz

I Kž 12/14-4

čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 za koje su joj utvrđene kazne zatvora i to za kazneno djelo iz čl. 345. st. 1. KZ/97 u trajanju od sedam mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 312. st. 1. KZ/97 u trajanju od sedam mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, da bi primjenom odredbe čl. 51. KZ/11 ista bila osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Temeljem odredbe čl. 132. st. 2. ZKP/97 ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 57/02, 143/02 i 156/06) opt. V. G. obvezana je na ime imovinskopravnog zahtjeva u korist Z. b. d.d. isplatiti 359.728,85 kn dočim je temeljem odredbe čl. 122. st. 4. ZKP/97 ista oslobođena troškova postupka.

Protiv te presude žalbu je podnijela opt. V. G., po branitelju B. V., odvjetniku u Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenom sudskim vijećem.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP/97 spis je dostavljen na razgledavanje Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske te je isti vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-153/2014 od 4. veljače 2014. godine.

Žalba opt. V. G. djelomično je osnovana.

Nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, štoviše žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka se niti ne obrazlaže, pa ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti niti ovaj sud ne nalazi bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje bi drugostupanjski sud bio dužan paziti po službenoj dužnosti.

Također je neosnovana žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, pod toč. 1. izreke prvostupanjski sud je utvrdio da je optuženica kao referentica poslovnih transakcija u Sektoru … Z. b. d.d., zadužena između ostalog za deponiranje blagajničke kazete sa gotovim novcem u lokalni trezor poslovnice, za sebe uzela 4.840,49 kn što je prikrila na Obrascu popis gotovine u kazeti tako što je na istom upisala iznos od 12.488,61 kn i 82,05 eura, iako se u blagajničkoj kazeti stvarno nalazilo 4.840,49 kn manje od onoga što je upisano u popisu gotovine. Prvostupanjski sud zaključuje da je optuženica 4.840,49 kn zadržala za sebe.

Žalba pokušava dovesti u pitanje takvo utvrđenje navodeći kako je kontrola kazete položene gotovine izvršena protivno odredbama Upute o načinu rada na poslovima blagajne u prodajnoj mreži Z. b. d.d. od siječnja 2004. godine, pri čemu se citira odredba Upute prema kojoj "...za točnosti iznosa gotovine u zaključanoj kazeti odgovoran je blagajnik koji je rukovodio određenom kazetom..." u konkretnom slučaju opt. V. G. Prema tome nema spora da je upravo opt. V. G. predala glavnom blagajniku predmetnu kazetu sa gotovim novcem.

I Kž 12/14-4

Žalba pravilno citira i odredbu Upute iz koje proizlazi da se kontrola gotovine u kasi obavlja u prisutnosti radnika koji rukuje blagajnom – kazetom, a što u konkretnom slučaju nije udovoljeno jer je optuženica bila odsutna zbog bolesti.

Međutim žalitelj propušta imati u vidu odredbu III., 4. 6. st. 3. Uputa o načinu rada na poslovima blagajne (list spisa 99), prema kojoj odredbi gotovinu u zaključanoj kazeti blagajnik predaje glavnom blagajniku. Specifikaciju za ulaska kasete u glavnu blagajnu potpisuje blagajnik i glavni blagajnik, za točnost iznosa gotovine u zaključanoj kazeti odgovoran je blagajnik koji je rukovao određenom kazetom (dakle optuženica), a za kazetu nakon preuzimanja u glavnu blagajnu odgovara glavni blagajnik.

Iz iskaza svjedokinje G. Ž. koja je bila voditeljica poslovnice te J. K., koja je radila kao voditelj smjene u Sektoru …, proizlazi da osoba višeg ovlaštenja kojoj blagajnik (u konkretnom slučaju optuženica) predaje kazetu sa novcem i popisom gotovine ne otvara blagajničku kazetu, kao niti trezorista kod kojega se deponira tako zatvorena kazeta i u kojoj se nalazi novac, a ključ od blagajničke kazete nalazi se kod blagajnika, kopija tog ključa nalazi se u zapečaćenom trezoru i taj ključ koji se nalazi u trezoru koristi se samo kad se vrši redovna kontrola blagajničke kazete.

U konkretnom slučaju kontrola kazete izvršena je u nazočnosti svjedokinje J. K. i svjedoka G. J. te su tih dvoje svjedoka ustvrdili da postoji razlika između onoga što je optužena navela u svom izvještaju odnosno obrascu popisa gotovine i stvarnog stanja u blagajničkoj kazeti te su utvrdili manjak od 4.840,49 kn, o čemu su sačinili Zapisnik broj … o manjku u kazeti broj … koji se nalazi kao list spisa 6.

Prema tome, to što otvaranju kazete nije nazočila optuženica, obzirom da je ista bila na bolovanju, ne umanjuje relevantnost zaključka prvostupanjskog suda, tim prije što se može analogno primijeniti odredbu III., 4. 6. st. 4. Uputa (list spisa 99 pasus zadnji) prema kojem ako se obavlja zaključak blagajne bez prisustva blagajnika koji je istom rukovao (npr. pozlilo mu) voditelj organizacijskog dijela usmeno određuje drugog radnika poslovnice da zajedno sa osobom s višim ovlaštenjem zaključe blagajnu odsutnog blagajnika i izrade zapisnik u tri primjerka koji zapisnik potpisuje radnici koji su zaključili blagajnu odsutnog blagajnika.

Analogijom se na dotičan slučaj može primijeniti ta odredba Uputa, jer je zbog bolesti optuženice bilo nužno izvršiti kontrolu kazete, koja je izvršena u nazočnosti osobe s višim ovlaštenjima (svjedokinja G. Ž.) te još jednog radnika – G. J.

Stoga su neosnovani svi prigovori žaliteljice da nakon što bi ona predala kazetu s novcem glavnom blagajniku da bi njena odgovornost time prestala i da bi za manjak u kazeti odgovarao glavni blagajnik.

Što se tiče kaznenog djela opisano pod toč. 2. izreke prvostupanjske presude u spisu postoje preslike svih … čekova koje je optuženica izdala sebi kao vlasnici tekućeg računa te … čeka koja je izdala svojoj kćeri A. G., koji čekovi su realizirani i putem kojih čekova je ona svoj tekući račun dovela u minus, a njezina kćer A. G. svoj tekući račun također dovela u minus, iako optužena uopće nije imala ovlast čekove izdavati sebi kao niti članovima svoje obitelji.

I Kž 12/14-4

Žalitelj pokušava obeskrijepiti utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženica potpisala sve realizirane čekove, tvrdeći da je trebalo provesti grafološko vještačenje, što međutim nije bilo potrebno obzirom da je optuženica izričito upitana na raspravi izjavila da su svi potpisi na inkriminiranim čekovima njeni potpisi.

Pa kako su na tim čekovima potpisi optuženice, i kako je upravo optuženica u bilježnici registrirala sve te čekove po brojevima i prikazala da ih izdaje u korist drugih osoba, a ne u korist svoju i svoje kćeri, a upravo inkriminiranim čekovi su doveli do manjka na njihovim tekućim računima, to nema nikakve dvojbe da je upravo ona postupila na inkriminirani način, da je sebi i svojoj kćeri izdala inkriminirane čekove u inkriminiranom broju te da su tako za inkriminirane iznose ona i njena kćer dovela u minus svoje tekuće račune. Uostalom iz iskaza svjedokinje A. G. proizlazi da je ona minus na svom tekućem računu u međuvremenu podmirila.

Stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je u trenutku kad je izdavala čekove, optuženica bila svjesna da će ti čekovi doći na naplatu, a da niti ona niti njena kćer neće imati pokriće na svojim tekućem računima.

Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se u postupanju optuženice opisano pod toč. 1. izreke stječu se sva bitna obilježja kaznenog djela pronevjere iz čl. 345. st. 1. KZ/97 odnosno krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ/97, a obzirom da po rasponu propisanih kazni novi KZ/11 u odnosu na ta kaznena djela nije blaži za počinitelja, to s pravom optuženicu oglašava krivim za kaznena djela iz čl. 345. st. 1. KZ/97 i čl. 312. st. 1. KZ/97, kao što s pravom nalazi da je postupanjem iz toč. 2. izreke prvostupanjske presude optuženica počinila kazneno djelo protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11, obzirom da je da je novi KZ/11 za to kazneno djelo blaži za počinitelja, a to je sukladno i sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je ustaljena i neupitna, a što je i među strankama očito nesporno (izostanak žalbe po tom osnovu).

Pravilno je prvostupanjski sud optuženici odmjerio pojedinačne kazne zatvora za predmetna kaznena djela, vodeći računa o tome da je ista do inkriminiranog događaj profesionalno i odgovorno obavljala svoj posao te nije stegovno odgovarala, neosuđivana je osoba, dočim je otegotnim cijenio pobude zbog kojih je djelo počinjeno, upornost i duži vremenski period u kojem čini kazneno djelo te da je riječ o visokom iznosu pribavljene imovinske koristi.

Međutim, po stanovištu ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu i protek vremena od počinjenog djela i činjenicu da optuženica ni nakon počinjenog predmetnog kaznenog djela, u razdoblju od gotovo deset godina, nije počinila novo kazneno djelo, na utvrđenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine valjalo je primijeniti odredbe o djelomičnoj uvjetnoj osudi te optuženici po čl. 57. KZ/11 izreći djelomičnu uvjetnu osudu na način da će se jedna godina zatvora izvršiti dok se jedna godina zatvora neće izvršiti ako optuženica u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

S pravom je prvostupanjski sud oštećenoj banci na teret optuženice dosudio imovinskopravni zahtjev pri čemu je prvostupanjski sud dao dostatne razloge zbog čega dosuđuje imovinskopravni zahtjev upravo u tom iznosu što se uostalom činjenično niti ne

I Kž 12/14-4

osporava u podnesenoj žalbi. Žalitelj neosnovano prigovara povredi zabrane dvostruke litispendencije obzirom da pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu teče parnica za naknadu štete po tužbi oštećene banke. Tek postojanje pravomoćne presude u trenutku donošenja ove drugostupanjske presude bila bi zaprekom za odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu zbog načela ne bis in idem.

Iz izloženih razloga, temeljem odredbe čl. 387. te čl. 390. st. 1. ZKP/97 valjalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 25. veljače 2016. godine

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.